Nova pošast hara Jugoslavijom. Naime, u posljednje vrijeme svako malo građanima se na vratima pojavi kakav umišljeni lik i promrmlja: "Niste platili taksu!" Ljudi zbunjeno uzvraćaju: "Kakvu taksu?" Lik se ne da zbuniti, pa kaže s visoka: "Svu onu taksu koja se plaćala prije rata, za vrijeme rata i poslije njega…" Mnogi ne znaju što da rade, pa se obraćaju novinama.

A novine razlažu: "Kako smo ovih dana čuli od liječnika otkriven je novi bacil koji izaziva – tuberkulozu džepova! Riječ je o taksi! Nitko ne zna koliko mora platiti, do kada i komu. Ali, očito, platiti se mora. Svi strepe i čekaju, jer ne znaju ni sata, ni broja kad će se 'taksari' pojaviti i reći: 'Državi ste dužni toliko i toliko!' Ali, koliko nam se čini ni ti što ubiru taksu nisu načisto kakve su one i kolike, pa si pomažu tako da ubiru – što više!

Redaju se naređenja, tobože da razjasne stvari, ali ona ništa ne razjašnjavaju osim onog najvažnijeg – da se mora platiti…" kažu novine, pa predlažu: "Bilo bi dobro da ministar financija učini kraj ovoj neizvjesnosti i da, po uzoru na fijakere, na svakog građanina montira jedan taksametar."

 

Šezdeseta je godišnjica smrti srpskog svećenika, pisca i prevodioca Nikole Vujinovića, koji je umro u Trstu u ožujku 1865. Potjecao je iz svećeničke obitelji, a školu je pohađao u Kostajnici i Plaškom. U Trst je došao 1836. gdje je punih 29 godina bio "sveštenoslužitelj pri hramu Sv. oca Spiridona, kao član Karlovačke konzistorije".

Tu se upoznao i s Vukom Stefanovićem Karadžićem, ostavši s njim u stalnom pismenom kontaktu. Napisao je više knjiga vjerskog sadržaja, a prevodio je s ruskog i njemačkog jezika. Bio je oženjen s Ekatarinom koja je potjecala iz karlovačke građanske obitelji. Umro je nakon duge i teške bolesti, u 56. godini života, i sahranjen u Trstu.

 

Prošlo je 110 godina od rođenja Gavrila Višoševića, jednog od najpoznatijih srpskih trgovaca na Baniji i velikog dobrotvora Srpske pravoslavne crkve. Nakon što je završio školovanje, iz svog je rodnog Žumberka, otišao u Kostajnicu i vrlo brzo otvorio trgovačku radnju.

Poslije je trgovački obrt preselio u Petrinji i tu ostao živjeti. U svojstvu petrinjskog delegata 1874. prisustvovao je na narodno-crkvenom saboru u Sremskim Karlovcima. Umro je 1888. u Petrinji i tu i sahranjen.

 

Trebalo je proći više od deset godina da se konačno razriješi misterij oružanog prepada na putnički vlak kod Višegrada, kada su intervencijom žandarmerije spašeni putnici, ali je pritom ubijen strojovođa Ambrozić. Presudan je za rješavanje zagonetke bio "neki Obren Hadžić-Rajić, 23-godišnji odmetnik iz čete razbojnika Kustudije… koji se već s deset godina pridružio čuvenom odmetniku Muji Bašoviću.

Kad je ne tako davno ta razbojnička družina otkrivena i likvidirana Obren se spasio. Poslije dugotrajne potrage pronađen i uhvaćen u planini, a potom poslan u Sarajevo. Izjavio je da su sve odmetničke družine koje su operirale na tom području bile u međusobnom dosluhu i da je sve njihove akcije financirala – Italija!"