Ne može se kazati da Jugoslaveni ne prate pomno sve svjetske trendove, pa tako i one u zdravstvu. Kad su se u svjetskim glasilima pojavile najnovije vijesti o tome kako najlakše ostati zdrav, u domaćoj štampi odmah su krenule priče o – svim opasnostima prašine, njezi kože, higijeni jela, narodu bez šećera i stotinu drugih savjeta kako doživjeti duboku starost, a pritom se ne razboljeti.
Jedne novine pritom citiraju i naučne radove poznatih svjetskih stručnjaka, pa kažu: "Treba se što više čuvati prašine, osobito one koja se diže u gradovima. Ona je vrlo gusta i često impregnirana toksičnim produktima. Kad se pomiješa sa znojem vrlo je pogibeljna. Ali to nije sve: tu su socijalni i ekonomski momenti. Stanovi, rad, prenaporan posao, neuredna ishrana, nedostatak higijene po radionicama, salonima, kazalištima, umjetna živežna sredstva po velikim gradovima, napet život s brigama i uzbuđenjima, tugama i radostima – sve to naružuje naš život i ozbiljno ga skraćuje…"
Iste novine zatim razlažu kako se i ispravno hraniti, pa kažu: "Nikoja hrana, pa bila ona sama po sebi korisna i potrebita, ne ostaje bez štetnih posljedica. Tu posebno mislimo na slador… Primitivni narodi, ako nisu zaraženi hranom civiliziranih, nikad ne obolijevaju od raka. Jedan istraživač je preko 10 godina skupljao podatke o umrlima u sjevernoj Africi i došao do zapanjujućeg podatka – od više stotina hiljada umrlih urođenika mogao je tek u pet ili šest slučajeva naći da su umrli od raka…
Čudno je, ali istinito: u pljačkanju teretnih vagona, natovarenih skupocjenom kožom i drugom manufakturnom robom, udružili su se jedan bogataš i jedan – prosjak! Vagoni su pljačkani dok je vlak bio u pokretu, na pruzi između željezničkih stanica Bosanski Novi i Banja Luka, a iza svega su stajali prosjak Jovo Ognjenović i lokalni birtaš i poznati parajlija Milan Majeković.
Robu su dogovorno krali u noćnim satima, najčešće između stanica Bosanski Novi i Svodna. Potajno bi se uvlačili u željezničke vagone, a potom robu izbacivali uz prugu i poslije je skupljali. Ortakluk je trajao sve do jednoga dana, kad su se Ognjenović i Majeković sastali u nekoj birtiji u Bosanskom Novom, gdje su trebali dogovoriti novu pljačku.
Ali, u dogovoru su pale i teške riječi, pa je gazda Milan, ne birajući sredstva, fizički nasrnuo na Jovu da ga je ovaj u jednom času upitao: "Milane, pobogu, zašto me tučeš kad smo ortaci? Lako ti je mene siromaha tući, ali znaj da će te ovi šamari skupo stajati. Otići ću u Novi i prijaviti te zbog svih onih koža…" Jovo je to i učinio, pa je policija uhapsila gazdu. Ovaj se, na opće čuđenje policajaca, nije opirao niti branio, već samo kazao: "Jovo je rekao istinu. Točno je, zajedno smo krali robu i bacali je iz vagona. Tako on više nije trebao prositi, a ja sam bio još bogatiji…"
