"Naša država je drvena. Ne u onom smislu da je odrvenjela i nepokretna u problemima našeg državnog života, nego obzirom na drvo, na naše čuvene jugoslavenske šume. Ona je dakle drvena i šumasta, to jest pošumljena!" pomalo zajedljivo osvrću se jedne novine na problem drveta kod nas, i to onog ogrjevnog. "Ipak, među tolikim drvima, svih ovih posljednjih zima nema smrznutijeg naroda nego što je jugoslavenski. Zima, braćo! Smrzavaju se noge, uši, ideje, financije, činovnici, sirotinja… Sve se smrzava, jer nema dosta topline…
Topline nema jer je teško doći do drva, premda je Jugoslavija pretrpana bukvama, grabovima, hrastovima… Što se više iskorišćuju naše šume za ogrjev, što se više pravi hvatova za ogrjev, to nam je on sve skuplji. I što više, recimo, u Zagrebu ima trgovaca drvima, to se Zagrepčani slabije griju! Samo usput spominjem da sam se ja gotovo rodio u šumi i nikad kao slavonski dječak nisam zebao. Slavonci uopće malo troše na drva. Ako ih nemaju, oni ih jednostavno u šumi ukradu.
A gdje ću ja to u Zagrebu. Zagreb nije šuma, već glavni grad. Elem, nema druge nego ti, Slavonče, vadi buđelar i vozi drva na kilograme… Po uzoru na onog Amerikanca koji je poljupce izračunavao u kilometrima, ja ću računati toplinu na kilograme. Ako je u sobi 10 stupnjeva, onda moram da potrošim 25 kilograma drva ili otprilike 15 dinara.
Za četiri dana potrošim drva za šezdeset dinara, što znači da me mjesec dana loženja košta – 4000 dinara! Ta je suma dovoljna, da me, uz druge moje troškove, do kraja financijski upropasti… Zato se čudim državi koja je najbogatija na onome u čemu su njezini državljani najsiromašniji… Država ne može prosperirati bez ogrjeva, a grijanje je nama zajamčeno i Vidovdanskim ustavom. To bi morala da znadu i gospoda u vladi…
Pošto postoji mogućnost da naša tragedija kupovanja topline na kilograme ne dirne srca nadležnih, najbolje je da pokušamo preživjeti ovu zimu, a da preko ljeta riješimo ovo kilogramsko-termometarsko pitanje, sa svim onim obaveznim fazama – zbor, biranje odbora, pa užeg odbora, rezolucija, memorandum, audijencija kod predsjednika vlade, obećanje, pa onda sve iznova, plus još jedno obećanje – ali ja sam uvjeren da ćemo novu zimu dočekati s jeftinijim drvima, makar i na kilograme…" kažu novine u ovoj svojevrsnoj verbalnoj groteski koja na svoj način ilustrira divljanje cijena u državi.
Poštovaoci krajiškog pisca i oficira Milovana Vučkovića, rodom iz banijskog Klasnića, koji je umro prije 30 godina, skromno su obilježili godišnjicu njegove smrti, podsjećajući da je "bio sin austrijskog krajiškog kapetana i da je vojnu akademiju završio 1835. u Bečkom Novom Mjestu.
U revolucionarnim događajima 1848. ostao je vjeran caru, pa su ga mađarski pobunjenici u Budimu uhapsili i zatvorili. Iz zatvora ga je oslobodila carska vojska. Živio je u Gracu, gdje je i umro, a u Zagrebu je, na njemačkom jeziku, izdao dramu u pet činova 'Propast carstva srpskog', koja je 1863 prevedena i na srpski jezik…"
