Hoće li nakon više od tri decenije IDS-ove suverene vladavine u Istarskoj županiji na njeno čelo doći SDP, jedno je od neizvjesnih pitanja predstojećih lokalnih izbora. Na prošlim je tadašnji SDP-ov kandidat Danijel Ferić izgubio u drugom krugu za samo 40 glasova od tadašnjeg IDS-ovog Borisa Miletića. Istra je dugo slovila za najnapredniju hrvatsku regiju.
O pitanjima koja muče Istru, predvodnicu hrvatskog turizma i specifičnu oazu multikulturalnosti, razgovarali smo s kandidatkinjom SDP-a za županicu i saborskom zastupnicom Sanjom Radolović.
IDS je čvrsto vladao Istarskom županijom, po uzoru na HDZ. Na prošlim lokalnim izborima ozbiljno je poljuljan: Pulu su izgubili od nezavisnog kandidata Filipa Zoričića, a zamalo i županiju od SDP-a. Kako ocjenjujete stanje četiri godine poslije? Što se desilo IDS-u?
Vjerujem u promjenu i da će izbori za Istarsku županiju i za Grad Pulu biti najneizvjesniji lokalni izbori u Hrvatskoj. SDP ima povijesnu šansu pobijediti, ne samo za gradonačelnika Pule i županicu Istarske županije, nego i osvojiti većinu u županijskoj skupštini i postati politički faktor čije će se programske politike provoditi naredne četiri godine. Teško je komentirati što se desilo s IDS-om. Ideološki, IDS je uvijek u svojoj konstrukciji imao lijevi blok, blizak SDP-u, liberalni centar blizak HSLS-u, Dariju Hrebaku, Matiji Posavcu, ali unutar tijela IDS-a je i ona desnica skoro istovjetna HDZ-u, a možda i desnija. Na svim tim marginama IDS pleše i to nije ništa novo.
Međutim, IDS-ovci su uoči predstojećih lokalnih izbora kao razbijena vojska i zaista želim da se što prije konsolidiraju jer Istri treba jaka regionalna stranka. Iz redova IDS-a potiču dva kandidata za župana: službeni kandidat i predsjednik IDS-a Dalibor Paus koji je dobio 70 posto glasova na stranačkom saboru stranke i dojučerašnji IDS-ov predsjednik i sadašnji nezavisni kandidat Boris Miletić, kojem kampanju i dalje rade IDS-ovi ljudi. Zanimljivo je da se IDS i HDZ vole umjetno svađati. IDS-ovci u Istri vole prozivati HDZ-ovce u Zagrebu, kada ti isti IDS-ovci dođu u Zagreb ili kada neki HDZ-ov ministar dođe u Istru, onda slijede rukovanje, tapšanje, naslikavanje.
Na izbore u Rovinju i Buzetu izlazite s Možemo!. U Pazinu podržavate dosadašnju gradonačelnicu iz njihovih redova Suzanu Jašić. U najvećem gradu, Puli, Peđa Grbin već ima protukandidata i niste baš bili na istoj liniji u prethodnom mandatu s Možemo!. I vi imate na županijskoj razini protukandidata iz te stranke. Negdje jeste u koaliciji, negdje niste, malo zbunjujuće za birače. Mogli bismo reći i nelogično, bez obzira na lokalni karakter ovih izbora.
Vjerujem da zbunjuje građane, ali naš statut daje autonomiju lokalnim organizacijama da samostalno odlučuju hoće li i s kim koalirati ili će izaći samostalno. Situacija koja je proizašla na parlamentarnim izborima nije ovisila o SDP-u. Parlamentarni i lokalni izbori su potpuno različite prirode i moramo gledati kroz lokalnu perspektivu. Vjerujem da smo svi zajedno nešto naučili iz prethodnog iskustva i da zbog višeg cilja moramo gledati šire. U Puli se nismo u programskim politikama našli na istoj liniji s Možemo!. Neupitno je da će u drugom krugu Peđa Grbin postati pulski gradonačelnik i formirati svoj tim ljudi, pa će pulska organizacija potom odlučivati i o mogućoj potencijalnoj suradnji s Možemo!.
Cijevi Učke
Predstavljajući izborni programa naveli ste prometnu izoliranost Istre, pogotovo istočnu obalu, kao "slijepo crijevo". HDZ ističe da nijedna vlada nije uložila toliko novca u istarsku prometnu infrastrukturu kao Plenkovićeva, navode Istarski ipsilon, otvaranje druge cijevi tunela Učka. Čini se kao da se ne vozite istim prometnim putevima?
Ne znam u što su uložili. Putovanje vlakom od Pule do Zagreba traje čak 12 sati. Nažalost, od neovisnosti hrvatske države, od 1990., nije rekonstruiran ni jedan metar željeznice u Istarskoj županiji. Podsjetit ću kako je u prošlom stoljeću, 1953. godine, otvorena tzv. raška pruga, duga 53 kilometra, izgrađena za samo tri godine. Danas ona služi samo za naslikavanje.
Naše današnje društvo nije u stanju za 35 godina obnoviti jedan metar željeznice u Istarskoj županiji. Ne možemo se pohvaliti ni zračnom povezanošću. Da Istarska županija kroz turističku zajednicu ne daje skoro dva milijuna eura za saniranje financijskih dubioza i gubitaka, zračna luka u Puli mogla bi staviti ključ u bravu iako je pod državnom ingerencijom. Da ne govorim o županijskim i lokalnim cestama koje su najbitnije za život naših građana, a praktički ovise o milostinji na kraju godine od sredstava koja ostanu u proračunu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Hrvatskih cesta.
Što se tiče HDZ-ovog hvalisanja, druge cijevi tunela Učka, pa nije to država napravila, već je izgradnja te druge cijevi financirana kombinacijom privatnog kapitala, komercijalnih kredita i produljenja koncesijskog ugovora, bez izravnih državnih jamstava. I upravo zato mi je simptomatično što neki kandidati u izbornoj kampanji zagovaraju besplatnu tunelarinu. Lijepo je populistički reći "hajmo da tunel bude besplatan", a desetljećima su tolerirali da koncesionar dobiva naknadu za manjak prometa u zimskom periodu. Oni su mudro šutjeli, a mi smo upozoravali da to nije normalno.
A sada, kada dobro znaju za zaduženje od milijardu eura za novu cijev Učke, dovršetak Ipsilona i ostale radove, zagovaraju besplatan tunel! Pa zašto ga niste zagovarali posljednjih 30 godina, nego samo sada, populistički pred lokalne izbore!? Treba biti odgovoran političar i reći: Da, građani, želimo besplatan tunel, ali onda znajte, nema izgradnje dvostrukog nadvožnjaka kod Lima i Mirne, nema spoja Istarskog ipsilona do Matulja i nema Istarskog iksa, odnosno omogućavanja spajanja Istrijanima s istočne obale na Ipsilon kako ne bi više bili "slijepo crijevo" u smislu cestovne infrastrukture.
Putovanje vlakom od Pule do Zagreba traje čak 12 sati. Od neovisnosti nije rekonstruiran ni jedan metar željeznice u Istarskoj županiji. Godine 1953. otvorena je raška pruga, duga 53 kilometra, izgrađena za samo tri godine. Danas ona služi samo za naslikavanje
Na listi HDZ-ovih uspješnih projekata je i izgradnja zgrade opće bolnice u Puli. Nakon Beroševe afere za ministricu je, uz jake, obećavajuće argumente o stručnosti, izabrana dotadašnja ravnateljica te iste bolnice Irena Hrstić. Kako ocjenjujete pružanje zdravstvene usluge u najrazvijenijoj turističkoj regiji kao što je Istra?
Izgradnju opće bolnice u Puli započela je SDP-ova vlada, a završila HDZ-ova u suradnji sa županijom i Gradom Pulom. Istina, imamo najrazvijeniju bolnicu, najmodernije aparate u državi koji rade samo par sati na dan ili skupljaju prašinu jer na njima nema tko raditi, nemamo liječnika, a naši pacijenti na velik broj pretraga i zahvata odlaze u Rijeku. Samo prošle godine iz pulske opće bolnice otišli su šestero radiologa, jedina dječja kardiologinja, neuropedijatar. U bolnici ne radi dječji kirurg, za svaki manji kirurški zahvat naši najmlađi pacijenti upućuju se u Rijeku.
Građani se bore s mučnim listama čekanja i posljedičnom puzajućom privatizacijom. Na ultrazvuk abdomena u Puli čeka se 251 dan, to nije normalna situacija. Iako je nova ministrica najavila zabrane rada u javnom i privatnom zdravstvu, ništa se još nije pomaklo. Naša država njeguje zdravstvo u kojem pacijent ovisi o svojim primanjima, je li bogat ili siromašan, u kojem ovisi o mjestu prebivališta, stiže li hitna u okviru "zlatnog sata" ili ne, tko ima više sreće. Na listi organizacijskih problema istarskog zdravstva još je uvijek neizgrađeni helidrom na čijem je predviđenom mjestu izgradnje danas nakupina građevinskog materijala koja izgleda kao brdo, zbog čega kažemo da je Pula sada grad na osam, a ne na sedam brežuljaka.
Da ne zaboravimo i ozbiljnu problematiku funkcioniranja objedinjenog hitnog bolničkog prijama, gdje se čeka i po deset sati na pregled, a tokom turističke sezone i dulje. Sve zbog nelogičnog ukidanja tzv. male hitne koja je smještena 50 metara pored nove bolnice, a ne prima pacijente. Od prošle godine bolnica je pod ingerencijom države, a koliko je Zagrebu važna zdravstvena usluga u Istarskoj županiji govori to da se nikako ne želi omogućiti pulskoj općoj bolnici transformacija u kliničku bolnicu, što bi obvezivalo da kao jedina bolnica u Istarskoj županiji, najrazvijenijoj turističkoj regiji, obvezno ima zastupljene sve specijaliste.
Više od tri godine u ladici Ministarstva zdravstva stoji zahtjev da se Služba za internu medicinu preimenuje u kliniku, kako bi po pravilniku zadovoljili osnovni preduvjet na putu za preimenovanje u kliničku bolnicu. Koliko se zaista želi stopirati razvoj zdravstva u Istri dokazuje i blokiranje otvaranja studija medicine u Puli, što ne obuhvaća samo pitanje razvoja pulskog sveučilišta nego opet otvara pitanje razvoja kliničke bolnice i tako se vrtimo ukrug. Da je HDZ-u bar malo stalo do Istre, promptno bi odobrio kliničku bolnicu i studij medicine, jer već tri godine kompletna dokumentacija čeka potpis. Svakako, od nove ministrice kao Istrijanke očekujem rješavanje ove problematike.
Ispod 200.000 stanovnika
Istra je bila predvodnica hrvatskog turizma. Nažalost, turizam je sve više jedina djelatnost. Padaju industrijska i poljoprivredna proizvodnja. Nekadašnje poduzetničke zone prerastaju u trgovačke centre, bez traga industrije, pa makar i sitnog obrta. Kako vratiti poduzetničke zone njihovoj početnoj svrsi?
U Istri postoje 34 poduzetničke zone na 1.200 hektara i umjesto da su te zone generatori industrije, koja nedostaje u županiji, pogotovo Puli, one su više-manje pretvorene u trgovačke zone. Jedan od glavnih krivaca jest prostorno planiranje. Naime, da su se prostornim planiranjem ograničile vrste djelatnosti koje se mogu odvijati u gospodarskim zonama, ne bi izrasli samo šoping-centri. Sa svojim sam timom uradila financijsku konstrukciju za otvaranje 2.000 radnih mjesta u tim navedenim gospodarskim zonama, po petero zaposlenih u 12 malih poduzeća ili obrta. Prije četiri godine, kroz programe financiranja poduzetništva bilo je potrebno uložiti sto milijuna kuna, a danas već 20 milijuna eura.
Ne idemo u dobrom smjeru i svi zajedno se moramo potruditi, bez obzira na politički predznak, da pokrenemo našu regiju koja je nekada bila ispred drugih hrvatskih krajeva. Nekada se u Istru dolazilo na sezonski rad i ostajalo živjeti. Nažalost, to više nije trend. Primjera radi, po statističkim podacima veći prosjek plaće od Istarske ima Karlovačka županija. Pali smo ispod 200.000 stanovnika i to je alarm za uzbunu. Dva osnovna postulata pozitivne demografske slike su pravo na rad, odnosno na pošteno plaćen rad koji prati troškove života i pravo na priuštivo stanovanje. Poduzetnike treba rasteretiti raznih nameta, što moraju opravdati povećanjem plaća radnicima. Vjerujem da kada bi se našeg čovjeka pošteno platilo za njegov rad, on bi u Istri ostao i živjeti.
Nekada se znalo da će nakon školovanja svaki mlad čovjek moći dići stambeni kredit, započeti samostalan život ili barem platiti troškove podstanarstva. Danas smo u situaciji da za osnovne troškove života, prehranu i podstanarstvo u Puli nije dovoljna prosječna plaća, pa ni veća od nje. Kupovina vlastitog stana može biti samo san građanima s prosječnom plaćom. Koliko je to humano življenje? Zbog toga demografski padamo, naši sugrađani najkasnije napuštaju roditeljsko gnijezdo, ne zbog toga što ne žele, nego zato što nemaju mogućnosti.
Lokalni izbori nisu samo pitanja komunalne nego i ideološke prirode. Slažete li se?
Apsolutno. Na osnovu naših svjetonazora oblikujemo gospodarske teme, porezne politike, pristup obrazovanju, otpor povijesnom revizionizmu. Smatram da mlađe generacije neće doći na ideološke stranputice iako živimo u svijetu geopolitičkih previranja. U Istri oko tih pitanja nema velikih problema, živimo u suživotu. Njegujemo antifašističke vrijednosti, polažemo vijence u spomen na važne datume naše antifašističke povijesti, idemo u mimohod s hrvatskim braniteljima za Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti. Taj ravnopravan odnos postigli smo zajedničkim političkim konsenzusom.
Vi političari s ljevice uvijek imate potrebu u istoj rečenici izjednačiti tekovine antifašizma i vrijednosti Domovinskog rata, koje u javnosti nitko ne dovodi u pitanje kao što dovodi antifašizam. Jako dobro znamo da u službenim narativima braniteljskih udruga, osim VeDRA-e, nisu jednako priznate vrijednosti antifašizma i tekovine Domovinskog rata.
Kao saborska zastupnica koja dolazi iz istarskog kraja, gdje su antifašizam i borba za slobodu duboko ukorijenjeni u identitetu ljudi, smatram da je važno njegovati obje tekovine – i antifašističku borbu i Domovinski rat – jer su obje bile temeljne u obrani slobode i suverenosti Hrvatske. Nije riječ o izjednačavanju, već o priznavanju povijesnog kontinuiteta borbe protiv totalitarizama i za ljudska prava. Nažalost, u nekim narativima se antifašizam pokušava gurnuti na marginu, i tu je odgovornost nas političara da jasno stanemo u njegovu obranu. Kao što poštujemo branitelje koji su dali živote za neovisnu Hrvatsku, tako moramo poštovati i one koji su u Drugom svjetskom ratu dali živote za slobodu od fašizma. Jedna vrijednost ne isključuje drugu, naprotiv, zajedno čine temelj moderne, demokratske Hrvatske.
