Čini se da je Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i HDZ-a te ministar obrane, vrlo osobno shvatio operaciju smjenjivanja Ivice Vidovića, direktora Zrakoplovno-tehničkog centra iz Velike Gorice, državnog poduzeća zaduženog za tehničku ispravnost kompletne flote Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, uključujući i protupožarne avione; čini se da je Anušić micanje Vidovića, umirovljenog brigadira Hrvatske vojske, počeo doživljavati mjerom vlastitog utjecaja u vlasti, odnosno mjerom premijerova povjerenja i uvažavanja.
Anušić, da posjetimo, već gotovo tri mjeseca pokušava ishoditi smjenu direktora ZTC-a, a u posljednja tri-četiri tjedna čini to odašiljanjem javnih zahtjeva i – što neposrednim, što posrednim – iznošenjem razloga za Vidovićevo razrješenje. Raspon optužbi prilično je širok: od nezakonitog korištenja vojnog stana, preko upravljačke nesposobnosti koja prijeti upropaštavanjem važne tvrtke, do narušavanja odnosa među zaposlenima. Veći dio optužbi uvjerljivo je opovrgnut, neke su – u najmanju ruku – veoma dvojbene ili prenapuhane, ali ministar obrane ne odustaje.
"Koga to briga?!" to je – uz dodatak da će se ZTC-om pozabaviti ako nađe vremena – sve što je premijer Andrej Plenković dosad izjavio na temu velikogoričke firme. Poslije te premijerove izjave, ministar obrane nije se oglašavao, ali to nije potrajalo dugo: vratio se prošli tjedan s optužbom da će ZTC kasniti u isporuci tehnički ispravnih protupožarnih zrakoplova, što je iz te tvrtke promptno demantirano, no onda je Anušić – uz pomoć načelnika Glavnog stožera generala Kundida – demantirao demanti, hvatajući se za relativno nevažne detalje.
Rekao je, također, da će se u svibnju održati sjednica Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), državne agencije koja postavlja i razrješuje čelne ljude poduzeća u državnom vlasništvu, te da će se na toj sjednici raspravljati o poziciji direktora ZTC-a. U deseteročlanom Upravnom vijeću CERP-a sjedi sedam ministara i predstavnica Ureda predsjednika Vlade: među njima, međutim, nema Anušića ni ikoga iz Ministarstva obrane, a ravnatelj CERP-a je Milan Plećaš, koji je privatno blizak s premijerom. To znači da će odluku, zapravo, donijeti Plenković.
"Problem je što Anušić traži smjenu Vidovića isključivo zbog toga da bi na njegovo mjesto postavio osobu od svoga povjerenja. On misli da na to ima pravo, jer najveći dio prihoda ZTC-a dolazi iz MORH-a", kaže naš sugovornik dobro upućen u odnose u vrhu Vlade. "Ta osoba je Dajana Mrčela, menadžerica opće prakse. Zbog nje je prošlog ljeta dotad jednočlana Uprava ZTC-a postala dvočlana, premda objektivno nije bilo potrebe za tim proširenjem. To je bio Plenkovićev ustupak Anušiću.
Što se tiče sadašnje situacije, mislim da premijer, odnosno CERP neće jako žuriti s odlukom o ZTC-u, a ako i bude odlučeno da se smijeni Vidovića, gotovo su nikakve šanse da ga naslijedi gospođa Mrčela." Takav ishod dodatno bi zakomplicirao odnos Plenkovića i Anušića, odnos ionako prožet nepovjerenjem, ali Anušiću još uvijek ne odgovara otvorena konfrontacija jer nije dovoljno jak da sad sruši Plenkovića pa makar rezultati skorih lokalnih izbora bili takvi da HDZ-u ne otvore prostor za manifestiranje trijumfalizma. Premijer bi, pak, mogao iskoristiti svaki ishitreni potez ministra obrane da se pokuša obračunati s njime. U svakom slučaju, radi se o trenutačno najvažnijoj igri živaca u hrvatskoj politici.
Plenković i njegov najbliži krug, usto, nisu blagonakloni spram činjenice da je donedavna novinarka Iva Puljić-Šego, Anušićeva medijsko-politička savjetnica formalno zaposlena kao voditeljica odjela u Upravi za materijalne resurse, razvila neprimjereno veliku moć u Ministarstvu obrane i da je osoba s presudnim utjecajem na ministra obrane. Kao što su Novosti prve objavile prije desetak dana, Puljić-Šego ostala je bez sigurnosnog certifikata NATO-a prema odluci Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost jer je Vojna sigurnosno-obavještajna agencija utvrdila da je u kolovozu prošle godine dostavila jednoj televizijskoj kući zaštićene podatke o točnom vremenom uzlijetanja i slijetanja vojnog helikoptera koji je prevozio predsjednika Zorana Milanovića, što je bila uvertira u predizborno optuživanje Milanovića da nemilice troši novac Ministarstva obrane za svoja putovanja.
Puljić-Šego jedina je ostala bez sigurnosnog certifikata, mada je jasno da joj je netko dao podatke o letu koje je zatražila, a dao joj ih je jer je nastupila naoružana autoritetom ministra Anušića. Gubitak rečene potvrde, to jest gubitak pristupa povjerljivim dokumentima, nije nimalo utjecao na status i moć Ive Puljić-Šego u MORH-u. Plenkoviću, naravno, nije problem to što su Anušić i Puljić-Šego pokušali naštetiti Milanoviću, ali smeta mu što je Puljić-Šego zaposlena u MORH-u očito zbog toga da bi u medijima gradila sliku o Anušiću kao čovjeku broj dva unutar HDZ-a i Vlade, kao čovjeku koji je logičan Plenkovićev nasljednik, kad za to dođe vrijeme.
Teško da će sujetni Plenković još dugo u miru promatrati kako se jedan njegov ministar kontinuirano bavi neproglašenom unutarstranačkom kampanjom i samopromocijom više nego ičim drugim: utoliko, priča otvorena ukidanjem sigurnosnog certifikata Ivi Puljić-Šego možda još uvijek nije sasvim završena.
