Gdje god da se u posljednje vrijeme pojavi hadezeov potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić izaziva kontroverze i negativne reakcije. Na nedavnoj tribini "Sigurnosni i geopolitički izazovi svjetskog poretka" u organizaciji Hrvatskog diplomatskog kluba u svojstvu premijerovog izaslanika kritizirao je manjkavu raspodjelu novca Europske unije u svrhu sigurnosti, poput novca za uređenje atomskih skloništa ili edukaciju ljudi, "ako ne za oružje", ocijenivši da je Mađarska kao i Srbija opasnost po Hrvatsku.
Krajem listopada Anušić je ustvrdio da Mađari imaju pretenzije prema Hrvatskoj, pa su predstavnici te zemlje pozvali hrvatskog veleposlanika na razgovor. Minulog utorka na Anušića se obrecnuo saborski zastupnik mađarske manjine Robert Jankovič, rekavši da su potonje ministrove tvrdnje pogrešne i neistinite te štetne, aludirajući na činjenicu da su dvije države saveznici u NATO-u i Europskoj uniji.
"Za što se Srbija naoružava? Oni su tamo praktički polugladni. Ljudi rade za vrlo male plaće, mala je zaposlenost, ali proizvode i kupuju abnormalno puno naoružanja. Zbog čega? Nitko se ne naoružava bez veze. Iz tog se razloga politika Europe mora promijeniti", konstatirao je Anušić na spomenutoj tribini, a njegov stav su poduprli i određeni vojni analitičari sekundirajući ministru rečenicom: "Srbija se definitivno jako naoružava, zašto – to samo oni znaju."
U međuvremenu je Anušić znatno ublažio svoju retoriku barem što se Mađara tiče, rekavši da su Hrvatska i Mađarska dvije prijateljske zemlje i da takve trebaju ostati.
Mi smo krenuli s MIG-ovima, u Srbiji su krenuli s istim, ali nešto novijim. Sad mi kupujemo Rafale, a kupuju ih u Srbiji. Onda Srbija uvodi vojni rok, mi ga uvodimo također. Nisam sklon vjerovati da su to pripreme za rat. Meni se čini da je to obostrano redovno političko stanje, kaže Ozren Žunec
Nema sumnje u to da se Srbija naoružava. Pohvalio se time i tamošnji predsjednik Aleksandar Vučić, rekavši da moraju "biti snažniji od značajnog dijela naših susjeda zajedno". Vučić je rekao i da će se to nastaviti kako se "ne bi ponovila ni 1995. ni 1999. ni mnoge druge godine" aludirajući na akciju Oluja i bombardiranje NATO-a. No što nam konačno cijela priča u ovom času govori, osim revne brige hrvatskog ministra obrane za socijalnu sliku Srbije?
Svakako, zlu ne trebalo, naoružava se i Hrvatska: nakon što je u Hrvatsku stigao sedmi višenamjenski borbeni avion Rafal, ministar Anušić je najavio da će svakog mjeseca do travnja iduće godine stizati još po jedan, ukupno njih 12 koliko ih je i kupljeno. Pohvalio se i nabavkom besposadnog zrakoplovnog sustava turskog Bajraktara, a u planu su najmoderniji tenkovi, njemački Leopard 2A8, te višecjevni raketni sustav, američki Himars. Navedeno je očito nedovoljno za ministra, koji je najzaslužniji za rastući val javnog militarističkog diskursa koji se upravo pomalja u Hrvatskoj. Jača narativ o rastu ugroze s obzirom na globalno sigurnosno stanje.
Krajem prošloga mjeseca ministar je također upoznao javnost s informacijom da će Hrvatska već u sljedećoj godini (dakle puno prije zadanog krajnjeg roka 2030.) dostići dva posto BDP-a za izdvajanja za obranu i 29 posto za modernizaciju, što su zahtjevi za članice NATO-a. Odluku o dva posto izdataka za obranu NATO i šefovi vlada država članica tog pakta donijeli su još 2014. kao odgovor na rusko nezakonito pripajanje Krima, odnosno usred šire nestabilnosti na Bliskom istoku.
Prema podacima MORH-ovog prijedloga godišnjeg izvješća za obranu iz 2023., koji je objavljen krajem ovog listopada, nastavljen je rast obrambenog proračuna, pri čemu je proračun za 2023. povećan za 9,3 posto u odnosu na 2022., a proračun za 2024. 23 posto više u odnosu na lani. Prema podacima NATO pakta Hrvatska u ovom trenutku izdvaja 1,81 posto BDP-a za obranu. Poljska je u vrhu s 4,12 posto. Kod postotnih omjera valja uzeti u obzir i proračun pojedine države. Hrvatski vojni proračun od 2016. do danas povećan je za čak 122 posto i u ovoj godini iznosi 1,172 milijarde eura.
Mediji javljaju da brojne europske zemlje i NATO ne isključuju mogućnost šire eskalacije sukoba zbog pojačanih tenzija s Rusijom. U skandinavskim zemljama, Danskoj i Norveškoj, ljudi se educiraju kako postupiti u slučaju rata ili drugih izvanrednih situacija. NATO se, navodno priprema za oba scenarija: totalni rat i suptilnije tehnike destabilizacije u zemljama članicama saveza.
Ozren Žunec (Foto: Tomislav Čuveljak/NFoto/PIXSELL)
Umirovljeni predstojnik Katedre za vojnu sociologiju Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, nekadašnji glavni urednik časopisa za interdisciplinarna istraživanja rata i mira Polemos, Ozren Žunec smatra da Anušićeve izjave ne uzbuđuju naročito ljude iako su prilično zasićene senzacionalnim najavama različitih vrsta. Ustvrdio je da je jedno ono što se iz političkih razloga propagira i retorički servira, a drugo ono što se zapravo radi.
- Na retoričkoj razini možete neprijatelje poredati i identificirati kako god hoćete, pitanje je samo da li to ima utemeljenje u djelatnostima MORH-a, države itd. Koliko sam shvatio, Anušić se uzrujava zbog niskog budžeta MORH-a, što nije ništa posebno ni originalno. Stara je priča da je hrvatski vojni budžet dosta nizak. Što se tiče povećanja vojnog proračuna unazad osam godina od 122 posto tu se ne bih posebno fiksirao. Svu vojnu nabavu treba i održavati jer se troši i kad miruje. Nas još uvijek čekaju veliki troškovi u obrani. Recimo, nemamo spomena vrijednu mornaricu. Države su ionako skupe: ako hoćete imati demokraciju ona košta, diktatura je puno jeftinija, ali onda nema izbora, nema ničega. Vojska je također skupa, a morate je imati. Ona nije samo rat. Ako hoćete biti u nekom savezu i ako taj savez traži od vas da pošaljete bojnu na kraj svijeta, vi to morate učiniti - kaže Žunec.
Hoće li naoružavanje dovesti do rata može se vidjeti samo iz kristalne kugle. Teško je reći, smatra naš sugovornik, "oni se naoružavaju oni nešto smjeraju".
- Sjedinjene Države su se pripremale da vode dva i pol velika rata istovremeno, to je bila doktrina, bilo gdje na svijetu. Ali nisu taj čas planirale napad na Irak. Pa ipak, svi koji gube rat su skloni još jednom rat i potegnuti ne bi li ispravili prethodni nepovoljni ishod - smatra profesor Žunec.
Predlaže da možda razmislimo o nečem drugom, o tome da su Hrvatska i Srbija u određenom "miror" sistemu, kao dva zrcala, što se tiče nabave oružja i naoružavanja.
- Mi smo krenuli s MIG-ovima, u Srbiji su krenuli s istim, ali nešto novijim. Sad mi kupujemo Rafale, a kupuju ih u Srbiji. Onda Srbija uvodi vojni rok, mi ga uvodimo također. Osobno nisam sklon vjerovati da su to pripreme za rat. Meni se čini da je to obostrano redovno političko stanje. Hrvatsku je i NATO stisnuo da za obranu treba izdvajati dva posto, što mi se čini paušalno. Jer dva posto nije isto kod nas ili u Italiji ili u Norveškoj. To nije isti novac - kaže Žunec.
Pitamo ga brine li ga globalno stanje, priprema li se NATO za eskalaciju rata?
- Ne smijem odati svoje izvore iz Brisela, mogu tek naklapati. Ipak, otkako je Rusija napala Ukrajinu, tenzije se bez daljnjeg podižu - odgovara profesor navodeći da se, koliko je vidio, ratovi ne planiraju decenijama unaprijed.
- Ipak da nije Gavrilo Princip ubio našeg nadvojvodu u Sarajevu, Prvog svjetskog rata ne bi bilo, možda bi se nešto drugo dogodilo. Da nije bilo tog rata ne bi bilo Hitlera, a da nije bilo njega, ne bi bilo podjele Europe - zaključio je Žunec.
