Ispred zagrebačkog okupljališta studenata pažnju privlače mladići s majicama u rukama. "Ne treba mi uniforma da zauzmem stav", piše na jednoj. Na drugoj pak, koju "reklamira" jedna djevojka, ističe se: "Ne trebaju mi vojne čizme da ostavim trag" Malo dalje na stupu, izvješen je plakat s pitanjem: "Što biste napravili s 25 milijuna eura?" Hm, zvuči privlačno.

Odgovor na potonje pitanje valja nam potražiti na štandu na kojem su na tri hrpe posloženi svežnjevi zelenih novčanica koje tek simuliraju pravi novac. Od šest ponuda ispisanih na kovertama na štandu, studenti su novac raspodijelili na tri za njih očito najvažnije stvari: zdravstvo, studentski smještaj i priuštivi najam. Ponuda s obaveznim vojnim rokom pritom je studentima bila potpuno nezanimljiva, i na nju nisu uložili niti eura. Netko bi rekao, očekivana reakcija mladih: vojska je na zadnjem mjestu jer ih u realnom životu tište važnije stvari poput stanovanja i – mentalnog zdravlja.

Opisana akcija dio je projekta Mreže mladih Hrvatske (MMH) u sklopu programa Impact4values, koji je sufinanciran novcem Europske unije i Ureda za udruge Vlade RH. Osim nedavnog okruglog stola pod nazivom "Vojni rok u 21. stoljeću: opravdanost, izazovi, alternative", održanog u Saboru, MMH već nekoliko mjeseci akcijama ispred studentskih okupljališta pokušava doznati nešto više o stavovima mladih vezanih uz najavu ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj. I ono najvažnije: zašto Ministarstvo obrane i ostale institucije isključuju mlade iz te priče, zašto njih nitko ništa ne pita, niti podrobnije informira.

U javnosti nedostaje bilo kakve opozicijske misli, pa i kada se radi o ekonomskoj neisplativosti vojnog roka, a mi ni danas ne znamo detaljno kako bi izgledala civilna služba, kaže tajnik Mreže mladih Hrvatske Josip Miličević

Mreža mladih je za svoju kampanju snimala. Kratka videa objavili su na platformi TikTok, što je naširoko odjeknulo i postalo popularno jer tu platformu najčešće koriste mladi od 16 do 24 godine.

U prvoj akciji koju su proveli ispred jednog studentskog doma pripremili su majice s kreativnim natpisima "Jedini rok je ispitni rok", ili "Ispitni rok, a ne vojni rok", i sličnim igrama riječi. Pitanje koje su postavili mladima bilo je: "Znate li i možete li složiti majicu za deset sekundi?" Nakon uspješno izvršenog zadatka svi su dobili certifikat na kojem je pisalo da im ne treba vojni rok jer su dokazali da znaju napravit stvari koje bi, kao, trebali naučiti upravo za vrijeme služenja vojske.

- Ciljano smo išli razbijati određene mitove. Slušamo stalno da mladi trebaju vojni rok jer ne znaju složiti majicu ni krevet. Pitali smo ih zatim što misle o vojnom roku, i da li bi išli u vojsku. U javnosti nedostaje bilo kakve opozicijske misli, pa i kada se radi o ekonomskoj neisplativosti vojnog roka, a mi ni danas ne znamo detaljno kako bi izgledala civilna služba – kaže tajnik Mreže mladih Hrvatske Josip Miličević.

Izdvaja najupečatljivije komentare na istom tragu: zašto perspektive koju oni pružaju nema u vijestima, zašto se i o toj strani vojnog roka ne priča? To im je bio dobar vjetar u leđa da krenu s kampanjom.

- To su prevažne društvene odluke da se donose bez uključivanja mladih, baš zato što nitko nije pokrenuo raspravu oko borbi protiv mačoizacije, militarizacije i zaštite prava na savjest. Mladi i javnost moraju znati što se događa i informacije ne smiju ostati skrivene – kaže Miličević.

Ministar Ivan Anušić želi zakon do ljeta (Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL)

Mladi su s pravom zabrinuti – sveopća militarizacija Europe potaknuta ratom u Ukrajini dotiče se i njih. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otvoreno zagovara naoružavanje i već duže vremena govori jezikom oružja; poljski predsjednik Donald Tusk najavio je uvođenje obavezne vojne obuke za sve muškarce, dok su u Njemačkoj sve brojniji zahtjevi za ponovnim uvođenjem vojnog roka premda je on ukinut 2011. godine. U Hrvatskoj od 2008. vojni rok nije obavezan. Prihodi hrvatske obrambene industrije lani su iznosili 600 milijuna eura, a najavljena je i izgradnja tvornice streljiva, što znači da je Hrvatska u trendu utrke za naoružanjem.

Ministar financija Marko Primorac također zagovara da države članice EU-a trebaju zajednički nabavljati oružje. Ministar obrane Ivan Anušić korigirao je pak prvobitne najave od 25 milijuna, pa je najnovije izračunao da bi troškovi vojnog roka državu koštali 20 milijuna eura godišnje i da bi se Zakon o uvođenju obaveznog vojnog roka trebao donijeti do 15. srpnja, kada završava zasjedanje Sabora. Razvidno je da se oružje i rat romantiziraju posvuda. Miličevića pitamo kako mladi reagiraju nakon njihovih akcija.

- Na prvu zauzmu distancu, ali jako brzo se opuste i nemaju problema izraziti svoje mišljenje, koje većina ima na tu temu. Rijetki su oni odgovori "pa ne znam". Jer kad god smo pitali rekli su da su čuli da se priča o vojnom roku tako da smo razbili i mit da mladi ne prate i ne znaju što se događa. Postoji obrazac odgovora koji se ponavlja. Često mladi odgovore "mislim da možda da", kad ih pitamo da li je potreban vojni rok, ali kad ih pitate ponaosob da li bi on ili ona išli u vojsku odgovori su u 90 posto slučajeva – "ne". Dakle, premda su mišljenja da možda vojni rok generalno društvu treba, osobno ne vide korist od toga. To govori da ne odgovaramo na strahove mladih i ne pričamo s njima – sumira Miličević.

Majice s parolama protiv militarizacije

- Ministar Anušić kaže da očekuje da bi jedna trećina mladih služila vojni rok, a dvije trećine se pozvalo na priziv savjesti. Na temelju kojeg istraživanja je takav njegov zaključak? Jesu li pitali mlade? Na temelju čega pripremaju vojni rok da odgovore na potrebe ili želje mladih? – pita se naš sugovornik.

Nadalje, Mreža mladih Hrvatske u suradnji s pravnicima iz Centra za mirovne studije razvija vodič oko priziva savjesti, primarno usmjeren na mlade i obitelji. A spremaju i interni dokument koji će odaslati institucijama i saborskim klubovima.

- Naš stav je da militarizacija nikad u povijesti nije dovela do manje straha, jer nikad se nitko nije naoružao i poručio – e sad se super osjećam. Namjerno se zlorabe osjećaji mladih, gdje mi na legitiman strah mladih ne odgovaramo na način da ih pokušamo razuvjeriti, odnosno da pokušamo stvoriti atmosferu sigurnosti i mira nego koristimo taj strah da bi povećali kapacitete vojske – drži Miličević.

Romantiziranje rata je duboko vezano za ideju hrvatske države i svetinje Domovinskog rata. Živimo u super vremenima za proizvođače oružja, kaže Stipe Nogalo iz udruge Status M

Da je sasvim legitimno i prirodno da su mladi zabrinuti, suglasan je i Stipe Nogalo, edukator o feminističkim i kvir temama, član udruge Status M, iz koje, premda ne problematiziraju navedenu temu direktno u interakciji s mladima, razmišljaju na koji bi je način ipak neposredno otvorili jer provode radionice u srednjim školama među dominantno muškim razredima i to uglavnom u zagrebačkim srednjim strukovnim školama i Strukovnoj školi u Čakovcu u sklopu sata razrednika. Riječ je o radionicama, priča Nogalo, u kojima dolaze do pitanja maskuliniteta, rodnih normi i njihovih utjecaja na živote.

- Na početku polazimo od koncepata moći, etiketiranja, identiteta i slično, da bismo došli do točke roda i uloge koju ima. Primjerice, u zadnje vrijeme se putem radionica bavimo pitanjem izražavanja osjećaja. To je domena koja se muškarcima kroz odgoj gura sa strane kao nešto strano ili nepoželjno. A militarizacija sama po sebi ionako izvire iz raznih tema kojima se inače bavimo na tim radionicama – kaže Nogalo.

- Primjerice, krenemo na temu maskuliniteta s pitanjem: "Što je za vas pravi muškarac?" Tom prilikom u razredu jedan je učenik kazao da je "pravi muškarac netko tko ide svojim putem, nije ničiji pas koji sluša naredbe", dok je sljedeći brzopotezno na to kazao: "Pravi muškarac ide u vojsku." To je ta podvala maskuliniteta koja se tiče militarizacije, prikaz efektivne i čvrste poslušnosti kao izvora snage i dokazivanje samoga sebe kao i vlastiti privid moći. Svakako po meni je upitan bilo kakav vojni rok, trajao on dva ili šest mjeseci – kaže nam Nogalo.

Naš sugovornik upoznaje nas također s činjenicom da se u strukovnim školama mogu vidjeti i plakati koji pozivaju učenike da se pridruže vojsci. Kao i njima slični: pridružite se policiji. Zanimljiva vidljivost toga postavlja u centar klasno pitanje: jesu li takvi plakati razvidni u gimnazijama ili samo u strukovnim školama?

Stipe Nogalo (Foto: Davor Konjikušić)

Josip Miličević podsjeća da su iz MORH-a počeli stipendirati srednje škole, gdje se mlada osoba obavezuje raditi za vojsku (stipendijski ugovori), ona prima plaću dok studira, najčešće je riječ o tehničkim fakultetima. Nadalje, otvara pitanje iz ekonomske perspektive služenja vojnog roka, tako zanemarene u javnom prostoru.

Miličević kaže da je legitimno pitanje poslodavca potencijalnom radniku o tome je li dotični odradio vojni rok ili ga tek čeka. No ispod tog pitanja može se kriti i pitanje hoće li dotični potencijalni zaposlenik služiti aktivni rok (zbog kojeg bi se poslodavcu platila naknada dok ga ovaj ne odsluži) ili civilni gdje ga neće biti barem dva i pol mjeseca, pri čemu poslodavac za to neće ništa dobiti.

- Tko će uopće mlade informirati o tome. Možemo mi raditi kampanje, ali to je ograničeni doseg – pomalo i rezignirano domeće Miličević.

Poanta je zapravo sljedeća: kao nikad prije stvaramo klasno, odnosno ekonomsko pitanje – stavljamo cijenu na savjest. Miličević sumira: kao društvo postavljamo pitanje: "Možeš li ti priuštiti da imaš savjest?" Imaš pravo imati savjest ako imaš novac, kaže on.

Stipe Nogalo očekuje da će tema militarizacije isplivati jer mladima je ona sad jako vidljiva. Djeca, kako kaže, odrastaju pod konstantnim roditeljskim (pod)sjećanjima na rat, a društvo često potiče i ratni diskurs.

- Očekujem da se u nekim razredima ta tema nametne sama od sebe. Da, tu je i romantiziranje rata koje je duboko vezano za ideju hrvatske države i svetinje Domovinskog rata. Živimo u super vremenima za proizvođače oružja, ako je ikome dobro danas, onda je to njima – zaključuje Nogalo.

U otporu rastućoj militarizaciji svaki glas protiv je zato dobrodošao. Riječima tajnika Mreže mladih, bilo bi neodgovorno reći da treba ukinuti vojsku, jer bi to trebale onda učiniti sve države, a ne samo Hrvatska. Ako k tome dodamo, drži Miličević, da je u redu stav MORH-a da treba ulagati u vojsku, treba reći i sljedeće: ne ulažite u to da se militarizira cijelo društvo. A to je smjer kojim se upravo ide.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.