Ovogodišnje izdanje Bijenala industrijske umjetnosti (IAB_04) nosi naslov "Krajobrazi želje", a na njemu umjetnici i umjetnice donose "svoje utopijske vizije". Što to znači?
Ovo je izdanje Bijenala specifično po tome što ne prikazuje umjetnike kao kreativne dijagnostičare sociopolitičkih, lokalno-globalnih patologija, nego kao aktivne sudionike arkadijske transmutacije teritorija i stanovništva koje na njemu obitava, ali i njih samih. To je sadašnja nužnost i dužnost umjetnosti u društvu kojim dominira tehnološki progres, paralelno stvarajući novu, tehnološku ovisnost i kojim upravljaju destruktivne političko-korporativne snage ekstremnih eksploatacijskih načela, koje prijete opstanku ne samo ljudske civilizacije, već svih bića i planetu Zemlji u cjelini. Ako uzmemo u obzir suradnju s lokalnom industrijom, ovo je najindustrijski od svih Bijenala dosad. Istovremeno, prema kustoskoj koncepciji i odabranim radovima ovo Bijenale nije samo industrijsko nego i poetično jer se mnogi radovi, konceptualno i formalno, referiraju na sam lokalitet Istre kao "terrae magice, terrae incognitae". Dok su na prijašnjim Bijenalima industrijske umjetnosti kuratorski timovi više stavljali u fokus problematiku sociopolitičkih i ekonomskih turbulencija, koje su obilježile život samih žitelja Istre, i još uvijek utječu na njegovu osnovnu strukturu, na ovome je Bijenalu upravo istarski teritorij istražen i prepoznat kao mjesto inspiracije za utopijsko čitanje Istre kao krajobraza koji, samim svojim karakteristikama, predstavlja u tom smislu idealan materijal, čime nas uvjetuje da ga obrađujemo alatima naših želja.
Na IAB-u 04 sudjeluje 29 umjetnika/ca iz zemlje i svijeta, a kustoski tim čine Paolo Bianchi i Christoph Doswald. Njihov koncept između ostalog određuje i zahtjev da se umjetnički promišlja održivi svijet... Na koje se segmente antropocena to promišljanje odnosi?
To se prvenstveno odnosi na period deindustrijalizacije u kojemu trenutno živimo. Opsjednutost neograničenim ekonomskim rastom i materijalističkim napretkom ima za posljedicu kulturu koja, prilagođavajući se takvim uvjetima, negira vlastite humanističke temelje. Još od vremena industrijske revolucije suvremena se umjetnost obračunava s najvulgarnijom kapitalističkom ekonomijom, koja ljude tretira kao potrošnu robu. Stoga ovo izdanje Bijenala predstavlja najrecentnije suvremene umjetničke radove koji svojim estetskim kodovima zahvaćaju svu složenost života Istre, kako u lokalno-regionalnom tako i u globalnom kontekstu. Na primjer, skulpture od prašine Sonie Leimer temelje se na česticama prašine prikupljenima u Puli. Analizirane pod mikroskopom, te se čestice sastoje od industrijske prašine koje odražavaju industrijsku povijest grada Pule, kao i od kozmičke prašine, koja je nastala tijekom dugog putovanja kroz svemir i ulaska u Zemljinu atmosferu. Fotografije čestica prašine pod mikroskopom poslužile su kao predložak za Leimerine brončane i aluminijske odljeve predstavljene u gotovo 2000 godina starom Augustovom hramu, povezujući industrijsku povijest i beskrajna prostranstva svemira.
Ovogodišnji IAB je i golem produkcijski i logistički zahvat s obzirom na broj lokacija i umjetnika/ca. S kojim ste se sve organizacijama za ovo izdanje povezali? Koliko je IAB narastao od svog početka?
Koliko je meni poznato, ovo Bijenale je prva velika izložba u Hrvatskoj gdje je industrija u potpunosti bila partner u stvaranju umjetničkih djela (poput Kamena Pazin i brojnih drugih). Istovremeno, ove godine imamo i najveći proračun. Treba naglasiti i logističku potporu svih gradova uključenih u izložbu, kao i naših partnera: MMSU Rijeka AMI, PPMI, Galerija Cvajner Pula te POU Labin. Mislim da to dovoljno govori o tome koliko smo narasli, a siguran sam da će se taj rast i nastaviti za dvije godine kada će Bijenale biti prvi puta održano i pod zemljom.
