Zašto je požeška tvornica košulja Orljava otišla u stečaj?
Bila je tradicionalno orijentirana na lohn poslove. Više od 50 godina uglavnom su šivali za njemački Olymp. Do početka 1990-ih to su bili dobri poslovi zbog niskih plaća hrvatskih radnika. Iako su nam plaće još i danas preniske, za globalne brendove one su danas visoke. Cijene za šivanje uglavnom nisu dostatne ni za minimalne plaće. Tako je i to postao posao sa stalnim gubicima. Ipak, zbog velikih narudžbi Olymp je do kraja ostao najvažniji kupac Orljave, dok su gubici djelomično nadoknađivani prodajom vlastitih košulja i šivanjem za domaće kupce te raznim oblicima državnih potpora. Veliki problemi nastali su početkom kovid-krize, kada je Olymp prvo bitno smanjio narudžbe, a krajem prošle godine i otkazao ugovor. Za to smo saznali tek u travnju ove godine, kada su prestale stizati narudžbe iz Olympa. Odmah smo alarmirali vlasnika – Vladu, ali do prosvjeda početkom srpnja nije bilo ozbiljnih reakcija.
Ministar Darko Horvat spominje da postoje dva pisma interesa za preuzimanje?
Još nismo upoznati s time da postoji neka ponuda, ali nadamo se da ne laže.
Hoće li 180 radnica Orljave završiti na cesti?
Svi znamo da je uobičajena praksa da tvrtke propadaju, a radnici završavaju na burzi, posebno kada se radi o tvrtkama u vlasništvu države. Još se uvijek nadamo da će se proizvodnja vratiti i vidimo da stečajni upravitelj pokušava ugovoriti održive poslove kako bi se što veći broj radnica ubrzo vratio. Sindikati će tom procesu dati potpunu podršku. Dodatni problem je što je stečaj otvoren u ljetnim mjesecima, kada je posebno teško započeti nove poslove.
Kako država vodi brigu o tvrtkama u svom vlasništvu?
Ako se govori o proizvodnim tvrtkama, najveća briga države, odnosno Vlade oduvijek je bila kako ih se riješiti, bez vođenja brige o radnicima. Ipak, mislim da su do danas svi, pa čak i članovi Vlade, shvatili da je proces uništavanja industrije bio velika pogreška. Problem je što se barem djelomični oporavak industrije očekuje od "investitora", uglavnom stranih. Pritom često državna, ali i lokalne uprave kao "prednost" Hrvatske nude jeftine radnike.
