Nakon medijskih najava da predsjednik Socijaldemokratske partije Davor Bernardić zbog znatnog manjka na stranačkom računu – uzrokovanoga golemim predizbornim troškovima, a potom i lošim izbornim rezultatom, zbog čega je stranci smanjen dotok novca iz državnog proračuna – namjerava plaće zaposlenih u SDP-u sniziti zamalo 30 posto pa i otpustiti dio njih, unutar te stranke osnovan je sindikat, odnosno podružnica Novog sindikata koji vodi Mario Iveković. Tako će SDP, ako ništa drugo, ostati zabilježen kao prva i jedina politička stranka u Hrvatskoj sa sindikatom, koji bi trebao braniti prava ondje zaposlenih radnika.
Sindikalizacija u socijaldemokraciji mora biti i normalna i poželjna. U protivnom, ne možemo biti vjerodostojna stranka, pogotovo ako zastrašujemo svoje radnike, branimo im ili dezavuiramo njihovo sindikalno udruživanje – ističu članovi sindikata
Karolina Leaković, SDP-ova tajnica za međunarodne odnose i predsjednica stranačke sindikalne podružnice, smatra da je SDP prirodno okružje za sindikalno djelovanje: kaže da su svjesni kako u stranci manjka novca, no i da su medijske najave o rezanju troškova itekako ostvarive. U SDP-ovoj sindikalnoj podružnici ipak ne žele izlaziti u javnost prije sastanka sa stranačkim šefom i poslodavcem Bernardićem, koji je osnivanje sindikata prokomentirao stidljivo i predvidljivo, nalik kavi koja simbolizira njegovu prvu gorku mjeru stranačke štednje, a odnedavno je jedini napitak koji se može popiti u stranačkom kafiću.
Umjesto da u pravom socijaldemokratskom duhu daju svoj prilog borbi za radnička prava, dio istaknutijih SDP-ovaca odmah je počeo napadati sindikat osnovan pod stranačkim krovom. Neki se tako pitaju što se sindikalnom podružnicom zapravo želi postići, pa konstatiraju da ona ne pridonosi dobroj slici o stranci. Siniša Hajdaš Dončić smatra da je osnivanje podružnice ‘baš simpatično’, a Franko Vidović to uspoređuje s osnutkom tajnog društva. Željka Antunović negativan je stav izrazila na Facebooku, gdje se prepucavala sa stranačkom glasnogovornicom i sindikalnom članicom Danicom Juričić Spasović.
Doznajemo da podružnica Novog sindikata u SDP-u zasad ima sedam članova, a sljedećih će dana pozivi za učlanjenje biti službeno upućeni i ostatku od ukupno 54 zaposlenih. Među njima su tajnice, vozači, računovotkinje…, a većinu čine žene. Prema izvješću Državne revizije za 2015., prosječna plaća u stranci bila je 6.395 kuna.
- Osnutak sindikata vodstvo SDP-a trebalo bi shvatiti kao novu priliku u svom stranačkom pozicioniranju, jer sindikalizacija u socijaldemokraciji mora biti i normalna i poželjna. U protivnom, ne možemo biti vjerodostojna stranka, pogotovo ako zastrašujemo svoje radnike, branimo im ili dezavuiramo njihovo sindikalno udruživanje. Manjak novca u stranačkoj blagajni moguće je i drugačije riješiti, a ne rezanjem plaća koje čine svega 15 posto ukupnih troškova SDP-a - kaže naš izvor iz te stranke.
Valja kazati i to da su zaposlenici SDP-a nekoć bili aktivni u radničkom vijeću, koje iz nepoznatih i vjerojatno ne baš opravdanih razloga u posljednje tri godine uopće nije funkcioniralo. Bilo kako bilo, povijest bliskih odnosa pojedinih zaposlenika SDP-a i Novog sindikata datira još od sindikalno-političke škole, odnosno tzv. političkih akademija. Jedna je održana i 2015., a naziv joj je bio ‘Politička akademija: Novo društvo’. U SDP-u su očito smatrali da je Novi sindikat jedan od najozbiljnijih i najsposobnijih sindikata, dokazan u borbi za radnička prava, pa su ga se sjetili u pravom trenutku.
Tonči Kursar, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, sindikalno organiziranje unutar SDP-a ne smatra, dakako, standardnom pojavom, ali osnivanje sindikalne podružnice u uvjetima izmijenjenih političkih i društvenih okolnosti prihvaća kao inovativnu praksu; po njemu, ona logično proizlazi iz tipa današnjih stranaka.
- Zapravo, danas su etablirane stranke, prema Sylvainu Lazarusu, državne stranke i njihov aparat pridonosi općoj funkcionalnosti države. Stoga nije nerazumno da su se zaposlenici SDP-a dosjetili organizirati onako kako to radi dobar dio državnih službenika. S druge strane, s obzirom na to da je ‘demokratski kapitalizam’ ispunjen konfliktnim interesima, sindikat je zapravo borbena organizacija onih koji se moraju kolektivizirati u zaštiti svojih interesa i zato je očekivano da ima pokušaja početnog pritiska i miniranja takvog nastojanja - objašnjava Kursar razloge zbog kojih vrh SDP-a nije oduševljen sindikalnim organiziranjem zaposlenika.
Razlog za takvo organiziranje mogao bi se potražiti i u dosad najvećoj krizi najveće hrvatske socijaldemokratske stranke; nije pritom riječ samo o (i službeno potvrđenom) padu rejtinga, nego i o novom rukovodstvu koje ne ulijeva previše nade… Ipak, naš sugovornik smatra da s takvim sudovima ne bi trebalo brzati. Prije bi se, po njemu, moglo kazati da postoje određene napetosti u stranci i da novo vodstvo tek slaže svoju priču.
- Vodstvo stranke treba iskustvo na nacionalnom planu i ideološkom bojištu, posebice ako je riječ o nijansiranoj priči u sistemskoj borbi protiv rastuće socijalne nejednakosti, kroz koju bi se društveni prosperitet nastojao osigurati većini. Zazor prema sindikatu u stranci može biti taktičko-političke naravi, ali načelno ta vrsta organiziranja može pridonijeti demokratizaciji stranke, što nije bez širih političko-ideoloških implikacija. I to u smislu započinjanja demokratizacije svih relevantnih odnosa, neovisno o mjestu njihova ostvarivanja, a to bi, po svemu, i dalje mogla biti povijesna misija socijaldemokracije - ističe Kursar.
No njegovi kolege s FPZ-a, koji se bave strankama u užem smislu, kažu da suvremene stranke ne bilježe ovakvo sindikalno udruživanje.
- Ako to zaista jest tako, onda neka ovo bude inovacija pristigla iz našega stranačkog života, odnosno organiziranja, u kojoj se naslućuje solidan demokratizacijski potencijal - ocjenjuje Kursar.
