Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska (YIHR) u četvrtak je predstavila godišnji izvještaj o implementaciji mehanizama tranzicijske pravde u Hrvatskoj, koji svojom sveobuhvatnošću nastoji nadoknaditi sva dosadašnja parcijalna praćenja vidova ratnog nasljeđa, što bi se moglo primijeniti u drugim zemljama regije, s obzirom na slična iskustva.

Izvještaj s ukupno 288 analiziranih zapisa koji se bavi razdobljem od 1. januara do 31. decembra 2024. pokazuje koliko su hrvatske institucije (ne)dosljedne u procesuiranju ratnih zločina i koliko se osuđeni pojedinci često glorificiraju u javnom i političkom životu.

Vidljiv je i povijesni revizionizam i utjecaj službenih političkih narativa na percepciju ratova 90-ih i suočavanje s prošlošću, ali i društveni oporavak. Ističe se i da je proces nalaženja nestalih osoba i dalje spor, politiziran i opterećen nedostatkom transparentnosti i suradnje, kao i da se u Hrvatskoj ne progovara o procesima pronalaska nestalih u BiH.

Uočava se i marginalizacija i diskriminacija žrtava srpske i bošnjačke nacionalnosti, kao i neadekvatna briga institucija prema civilnim žrtvama općenito. Tu su i napadi na nacionalne manjine, kako pojedince, tako i njihove institucije, uključivši i napade na "Novosti".

- Jedna od glavnih misija YIHR-a je doprinos realizaciji pravde za ratne zločine, društvenom oporavku i obnovi povjerenja u Hrvatskoj i regiji. Kroz naše dugogodišnje djelovanje uočile smo da ne postoje sveobuhvatni izvještaji o praćenju i evoluiranju implementacije mehanizama tranzicijske pravde u Hrvatskoj, posebno u posljednjih deset godina. Većina objavljenih izvještaja ili akademskih članaka usmjerena je na procjenu pojedinih vrsta mehanizama, poput suđenja za ratne zločine, napora u pronalaženju nestalih osoba ili donošenja zakona s ciljem zaštite prava manjinskih skupina. Izvještaji se uglavnom se fokusiraju na procjenu njihovog (ne)provođenja na regionalnoj razini, pa iako su neprocjenjiv izvor za istraživače i praktičare, često im nedostaju ključni detalji koji ovise o društvenopolitičkom kontekstu pa se tako razlikuju u svakoj pojedinoj zemlji - rekla je izvršna direktorica YIHR-a Senna Šimek.

Naglasila je da nedostatak dostupnih i sustavno organiziranih informacija ili kontekstualno uvjetovanih detalja otežava efikasno praćenje napretka svake zemlje u provođenju tih mehanizama, što dodatno otežava osmišljavanje i razvoj preporuka ili intervencija za njihovo poboljšanja.

YIHR je zato razvila metodološki okvir koji se može koristiti za sustavno praćenje provedbe svih mehanizama tranzicijske pravde u pojedinoj zemlji te ga potom i primijeniti na slučaju Hrvatske.

- Osim relevantnih publikacija i pisanih izvora, u razvoju metodologije oslonile smo se na uvide stečene kroz empirijska istraživanja, terenski rad, sastavljanje izvještaja iz sjene za međunarodne organizacije i institucije, zagovaračke i edukativne aktivnosti te suradnju s relevantnim državnim i međunarodnim institucijama tijekom 16 godina postojanja organizacije i rada u ovom polju. Kako je taj okvir razvijen na temelju širokog spektra izvora, vjerujemo da može biti koristan i primjenjiv za organizacije civilnog društva, međunarodne organizacije, nadzorne odbore, akademsku zajednicu i državne institucije - rekla je autorica izvještaja Margareta Blažević.

Praćeni mehanizmi kategorizirani su u pet stupova tranzicijske pravde - utvrđivanje i promocija istine; procesuiranje i sankcioniranje odgovornih za kršenja ljudskih prava; reparacije; institucionalne reforme te društveni oporavak i obnova povjerenja, odnosno pomirenje.

- Zbog prijašnjih društveno-političkih sličnosti, posebno onih vezanih uz iskustvo zajedničkog života unutar SFRJ i oružanog sukoba, navedeni metodološki okvir mogao bi se, uz manje prilagodbe, koristiti i za praćenje implementacije procesa tranzicijske pravde u drugim post-jugoslavenskim zemljama - smatra Blažević.

- Analiza prikupljenih podataka o provedenim mehanizmima pokazuje da je tranzicijska pravda u Hrvatskoj suočena s brojnim izazovima, uključujući političku instrumentalizaciju, manjak političke volje za reforme i selektivan pristup prošlosti. Istovremeno, napori organizacija civilnog društva, kritički angažman dijela medija i pojedinačne institucionalne inicijative pokazuju da postoji prostor za napredak - ističe Blažević, uz koju su kao članice istraživačkog tima radile Nika Vicković i Tita Mikulaš.