Inicijativa mladih za ljudska prava u Hrvatskoj (YIHR) krajem novembra obilježila je 15. godišnjicu postojanja i djelovanja. Na prigodnom događanju okupili su se i aktivisti i aktivistkinje Inicijativa iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Srbije, što je bila prilika za sumiranje njihovih aktivnosti u proteklom periodu.

Koliko je rad Inicijative doprinio svladavanju dominantnih isključivih narativa, pitali smo Branku Vierdu, programsku direktoricu te organizacije u Hrvatskoj?

- Možda nismo uspjeli kapitalno promijeniti politike suočavanja s prošlošću, ali vjerujem da smo omogućili da budu bolje nego što bi bile da nas nije bilo. Mislim da smo zajedno s drugim organizacijama koje se bave tim tipom tereta 90-ih, a kojih nije puno, učinili dosta. Nudimo program i prostor da mladi mogu slobodno, otvoreno i bez cenzure kritički govoriti, učiti i promišljati prošlost te razumijevati na koji način ona utječe na našu budućnost. Fokusirani smo na zagovaranje prema institucijama kao odgovorom za suočavanje s prošlošću i ratovima 90-ih, kao i na aktivistički rad. S mladima iz generacija rođenih nakon rata razgovaramo s obiteljima žrtava koje danas tamo žive i vodimo ih na mjesta na kojima ih formalno obrazovanje nikad ne bi odvelo. Takvom komunikacijom s mladima dajemo primjer institucijama - kazala nam je Vierda.

Pritom je vrlo važna suradnja svih regionalnih YIHR-ova.

- Divan je osjećaj kad dođeš u bilo koju od susjednih država i shvatiš da si dio mreže s ljudima koji dijele slične vrijednosti i bave se istim temama, ciljevima i vizijom društva. Uskačemo jedni drugima, razmjenjujemo znanja, novosti i nove prakse za koje procijenimo da su učinkovite i dijelimo ih s kolegama da ih pokušaju primijeniti u svojim državama - kaže Vierda.

Budući da se Inicijativa na području bivše Jugoslavije opire dominantnim narativima o ratnim devedesetima, mejnstrim mediji i vlasti nisu joj naklonjene, međutim, takva pozicija daje joj integritet i legitimitet za borbu

Beogradska aktivistkinja Jasmina Lazović, aktualna koordinatorica razmjene i suradnje s Kosovom u Hartefaktu, više od deset godina djelovala je u YIHR-u u Srbiji. Kako ona ocjenjuje minuli rad Inicijative?

- Svi smo zadovoljni onim što je učinjeno. Šta bi bilo da inicijativa ne postoji, kako bi stvari izgledale, koliko mladih ljudi ne bi imalo šansu da prvi put dobije podršku od neke organizacije. YIHR podstiče mlade ljude da se bave teškim i za mlade ljude zanimljivim temama. Iako postoji lažni narativ da mladi nisu zainteresovani, te teme iz mog iskustva interesuju i one koji studiraju društvene nauke, ali i fizičare, IT-jevce, biologe... jer se bavimo životnim temama koje nas svakodnevno okružuju. Kad pokušate da postavite pitanja o prošlosti i da se zapitate šta je vaša država tada uradila, a vaši roditelji i svi drugi razmišljali o tome, onda svi tvrde da znaju (naj)bolje. "Ti si mali, nisi rođen tada, ti ne razumeš, ne sećaš se tih stvari i tvoje mišljenje nije relevantno", kažu. YIHR je prostor u kojem je tvoje mišljenje relevantno i ne samo to, nego ti se daje i prostor da razgovaraš s ljudima koji mogu nečemu da nas nauče. YIHR ima kontakte s najvećim stručnjacima za te teme. Izvor ključnog znanja i ispravnih činjenica o ratovima 90-ih nisu fakulteti, nego kontakti koje ostvare preko YIHR-a. Inicijativa mladih za ljudska prava u svim zemljama bivše Jugoslavije čuvar je obraza našeg društva, pokazujemo drugima preko granice da nismo svi isti, da nas ima normalnih, da nas ima koji razumemo. Još je simpatičnije i važnije što rade mladi. Zato je naša parola "premladi da se sećamo, odlučni da ne zaboravimo i sačuvamo obraz" - kaže Lazović.

Budući da se Inicijativa na području bivše Jugoslavije opire dominantnim narativima o ratnim devedesetima, mejnstrim mediji i vlasti nisu joj naklonjene, međutim, takva pozicija daje joj integritet i legitimitet za borbu. YIHR u Srbiji ima ured u Beogradu, a djelovali su i u Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, Subotici, Preševu i Bujanovcu u kojima je većinsko albansko stanovništvo.

- Radimo na integraciji mladih Albanaca u srpsko društvo jer oni ne žive na Kosovu već na jugu Srbije. Kao i drugi YIHR-ovi radimo na decentralizaciji i uključenju što više mladih koji nisu u univerzitetskim centrima. Mogu reći da je kroz Inicijativu prošlo preko 10.000 ljudi, dakle petstotinjak ljudi na godišnjem nivou, a sigurno je bilo godina kada ih je bilo i mnogo više. Zato inicijativa mora da nastavi da prenosi taj plamen s nadom da će u našim društvima prerasti u ozbiljnu vatru. Očekujemo da će na ključnim pozicijama biti ljudi koji su prošli Inicijativu i koji će moći da kreiraju javno mnenje i sisteme u kojima mi u regionu živimo - zaključuje Lazović.

Rina Kadiri, programska direktorica YIHR-a na Kosovu, istaknula je da rade sa svim nacionalnim grupama, a u fokusu im je zajednički rad s kosovskim Srbima i Albancima.

-Stalno govorimo o devedesetima jer u našim obrazovnim sistemima učimo različito o tome što se dogodilo. Naš posao je da kritikujemo one koji vode zemlju jer smo rijetko kada zadovoljni njihovim radom. Mnogo surađujemo s YIHR-om u Srbiji i imamo mnoge zajedničke projekte, iako smo povezani i s ostalim Inicijativama i civilnim društvom - govori Kadiri.

Kako ona vidi situaciju nakon nedavnih događanja u Banjskoj?

- Zbog svega što se dešava na sjeveru Kosova ljudi su frustrirani i plaše se novog rata. U nedavnom ratu mnogima su članovi porodica pobijeni ili nestali, zato pokušavamo ljudima dati prave informacije – kosovskim Albancima da su i srpski civili stradali u ratu, a Srbima koji imaju odvojen obrazovni sistem o stradavanju Albanaca. Ima dosta prijateljstava mladih, što nas raduje. I ohrabruje da nastavimo s radom - ističe Kadiri.

Aleksandra Dubak, programska direktorica YIHR-a u Crnoj Gori, ističe da se njihov tim bavi istraživanjem ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore i njenom umiješanošću u rat 90-ih.

- Zbog politike zataškavanja, koja je vladala tokom 30 godina vladavine DPS-a i Mila Đukanovića, mladi nisu upoznati s činjenicom da su se ovdje dešavali ratni zločini. Većina funkcionera iz 90-ih bili su doskora nosioci javnih funkcija, a u našem obrazovnom sistemu nema činjenica o tim događajima. Nećete čuti da se izbjeglice iz BiH izručilo RS-u gdje su pobijene ili o logoru Morinj gdje su hrvatski zarobljenici bili nehumano tretirani, ali nisu osuđeni nalogodavci nego oni na nižem stepenu odgovornosti. Napad na Dubrovnik procesuiran je u Hagu, ali ne kod nas, pa studenti ne znaju da to desilo, što je porazno - kazala nam je Dubak.

Irena Hasić, izvršna direktorica YIHR-a u BiH kaže da su registrirani na državnom nivou pa mogu djelovati u oba entiteta.

- U RS nas ograničavaju, za razliku od Federacije BiH gdje imamo pristup mlađoj populaciji koja dosad nije upoznata s onim što se dešavalo u prošlom ratu. Među prvima smo počeli obilježavati Kazane kod Sarajeva gdje su Srbi stradavali od strane ratnog profitera Mušana Topalovića Cace, posjećujemo mjesta stradanja – Kapiju u Tuzli, Markale u Sarajevu, Čelebiće i Stolac gdje je HVO držao konclogor, a po Sarajevu farbamo ruže na mjestima gdje su pale granate - zaključuje Hasić.