Programska direktorica Inicijative mladih za ljudska prava Branka Vierda prva je osoba iz Hrvatske dobitnica nagrade “Ordinary Hero“ za 2022. godinu, koju dodjeljuje Centar za post-konfliktna istraživanja (Post-conflict research center) sa sjedištem u Sarajevu. Nagrada, koja se dodjeljuje od 2011. godine za iznimnu i moralnu hrabrost ljudi koji aktivno rade na promicanju vrijednosti pravde, mira i pomirenja, sastoji se simbolički od priznanja i plakete koju izrađuje Fondacija Stećak iz Bosne i Hercegovine.

Možete li nam reći više o nagradi i smatrate li se u tom smislu heroinom, kako sugerira njen naziv?

Priznanje se dodjeljuje u tri kategorije; Bosna i Hercegovina, Zapadni Balkan te Europa i svijet. Generalnoj direktorici Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Kathryne Bomberger, dodijeljeno je priznanje za 2022. godinu u kategoriji Europa i svijet, Robertu Dacešinu, nagrađivanom vlogeru i putniku u kategoriji Bosna i Hercegovina i meni u kategoriji Zapadni Balkan. Ovo je dakle prvi put da ju je dobio netko iz Hrvatske. Sebe doista ne vidim kao heroinu, ali sam iskreno zahvalna direktorici i osnivačici Centra Velmi Šarić, njenom timu i Savjetodavnom odboru koji su moj rad prepoznali vrijednim. Uz veliku čast nagrada me je učinila još svjesnijom odgovornosti koju moj rad sa sobom nosi.

Nema sumnje da je nagrada važna u smislu vašeg rada unutar Inicijative mladih za ljudska prava. Kako gledate na perspektive u izgradnji mira i pomirenja na našim prostorima, zapravo svih vrijednosti za koje se i inače zalažete? Što su glavni problemi u tom smislu danas?

Nagrada “Ordinary Hero” ujedno je i priznanje ne samo radu Inicijative mladih u Hrvatskoj, nego i čitavoj regionalnoj mreži Inicijative mladih za ljudska prava. I to ne samo onima koji danas u njoj rade nego i svima od kojih i s kojima sam ranije imala prilike dodatno učiti i razvijati se kako na osobnoj, tako i na profesionalnoj razini. Mislim da je potrebno istaknuti značaj mladih ljudi koji u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, zemljama u kojima Inicijativa ima urede, svakodnevno nastoje učiniti države u kojima živimo boljim mjestom za život. Zanimljivo je da su ratovi devedesetih svakodnevno prisutna tema u javnom i političkom prostoru, a da je tako malo tog vremena i angažmana dano perspektivama koji ratno i postratno nasljeđe koriste za izgradnju mira, pomirenja, priznavanja odgovornosti i vlastitih pogrešaka te borbu protiv nacionalizma. Taj posao gotovo u cijelosti preuzima i na svojim leđima nosi civilno društvo. Inicijativa mladih za ljudska prava jedna je od tih organizacija, a njeni su radnici i aktivisti tijekom ratova devedesetih bili mala djeca ili nisu tada još bili ni rođeni. Oni, međutim, preuzimaju vrlo aktivnu društvenu ulogu, prepoznaju svoju odgovornost za pozitivne promjene i progovaraju o temama o kojima institucije i većina šute ili ne žele o njima ništa znati jer im te spoznaje kompliciraju život i kratkovidnu političku agendu. Jedan od glavnih problema je skoro pa potpuno odsustvo političke volje vladajućih da hrabro i odgovorno rade svoj posao i ustraju u tome da stvaraju društva koja se međusobno ne mrze, isključuju, natječu i gledaju preko nišana. Živimo u teškim i nestabilnim vremenima u kojima su krize pravilo, a ne iznimka, a vladajuće političke nomenklature hrane potrebu ljudi za eskapizmom kroz nacionalističke mitove i laži.

Kakvi su daljnji planovi Inicijative i postoje li neke nove akcije i reakcije na uvijek dinamičnu društvenu zbilju?

I dalje ćemo nastaviti posvećeno, strpljivo i predano raditi s mladima i zagovarati prema institucijama važnost i nužnost hrabrijih politika koje neće za privatne ciljeve eksploatirati događaje i muku iz prošlosti. Da budem malo provokativna, krajnji cilj Inicijative mladih za ljudska prava je zapravo da samu sebe ukine. Naša želja je da u budućnosti nemamo posla jer to znači da su oni koji nose teret najveće odgovornosti, a to su oni na pozicijama političke moći, prepoznali da je vrijednost mira, kvalitetnog (su)života, tolerancije i razumijevanja jedini put koji nosi društvu svekoliki prosperitet. Taj zaključak nije izmislila Inicijativa mladih nego ga je pokazalo i dokazalo iskustvo drugih zemalja koje nose nasljeđe ratne prošlosti, ali su izgradnju mira i stabilnosti shvatili puno ozbiljnije nego mi na Zapadnom Balkanu.