Planinarski centar Petehovac u Delnicama proteklog je tjedna, od 2. do 8. lipnja, bio mjesto susreta petnaestak mladih iz Hrvatske i Srbije, polaznika Regionalne aktivističke škole "Mir Мир" organizirane u suradnji Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) Hrvatske i Srbije te Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci. Osim što su se mladi međusobno upoznali i družili, cilj njihovog sastajanja bio je potaknuti smanjenje diskriminacije i netrpeljivosti na osnovu nacionalne i etničke pripadnosti, ali i potaknuti njihov interes za angažman protiv diskriminacije i predrasuda.
Kako nam govori Margareta Blažević iz YIHR-a Hrvatska, mladi su se mogli upoznati s temama mirovnog aktivizma i ratnog otpora tijekom 1990-ih godina u Hrvatskoj i Srbiji, čime su dobili uvid u narative o miru koji se vrlo rijetko imaju priliku čuti u javnom prostoru ili tijekom formalnog obrazovanja. Odabir Gorskog kotara kao mjesta održavanja škole nije bio slučajan, već je program ovdje održan upravo zbog njegove povijesti tijekom rata.
Gorski kotar jedina je multietnička zajednica u Republici Hrvatskoj koja je tijekom rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. uspjela prevenirati izbijanje oružanog sukoba i održati miran suživot i funkcionalnu suradnju – kazala je Margareta Blažević
- O tim temama odlučili smo s mladima razgovarati na vrlo značajnom i simboličkom mjestu, koje je osim predivnom i raznolikom prirodom bogato i mirovnim nasljeđem kojim se ponosi, ali na čijem se prepoznavanju i promociji i dalje treba raditi. Gorski kotar jedina je multietnička zajednica u Republici Hrvatskoj koja je tijekom trajanja rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine uspjela prevenirati izbijanje oružanog sukoba i održati miran suživot i funkcionalnu suradnju - ističe Blažević i dodaje kako su se sudionici škole imali priliku upoznati s poviješću i mirovnim naslijeđem Gorskog kotara te raznim kreativnim, hrabrim i aktivnim načinima gradnje i očuvanja mira.
Naglasak škole je stavljen na one pozitivnije, a daleko manje poznate aspekte devedesetih, poput protivljenja ratu, očuvanja multietničnosti i mirovnog aktivizma. Kako objašnjava Dora Tomljanović iz YIHR-a Hrvatska, ti su dijelovi povijesti uglavnom marginalizirani i mladi ne znaju puno o njima, a izuzetno su važni za razbijanje nacionalističke slike prošlosti koja isključivo slavi (ili komemorira) vojne uspjehe, odnosno poraze.
- Pokazalo se, kako smo i očekivali, da mladi ne znaju puno o tome, ali ono što nam je bilo još interesantnije i korisnije za daljnje planiranje jest da žele više predavanja o devedesetima uopće, faktografije, kronologije i sl. Ta niska razina znanja je zasigurno rezultat izbjegavanja tih tema na nastavi povijesti, jedinom službenom obrazovnom mjestu na kojem se ljudi rođeni nakon rata potencijalno mogu upoznati s tim temama - ističe Tomljanović.
Pod njenim su vodstvom tijekom škole analizirani udžbenici iz povijesti Hrvatske i Srbije, i to za osmi razred osnovne i četvrti razred srednje škole, kada se obrađuju devedesete. Polaznici škole uvidjeli su razlike u narativima, ali i uočili podzastupljenost ili potpuni izostanak gradiva o mirovnom aktivizmu i antiratnim pokretima.
Umjetničko-aktivistički rad "Staze mira" (Foto: YIHR)
O razdoblju otpora ratu i nasilju polaznici su tijekom škole slušali od Renate Lisac koja je zajedno s osnivačem Franjom Starčevićem radila na Školi mira u Mrkoplju, kao i od Nade Glad koja je devedesetih na Radio Delnicama nepristrano izvještavala o ratnim događanjima. Prema riječima Nade Glad, priča o ratu ne može ići bez priče o očuvanju mira, a upravo kada su se svugdje događali ratni sukobi, ona je na Radio Delnicama svakodnevno informirala javnost i shvatila kako u rukama ima moćno sredstvo koje treba iskoristiti u svrhe očuvanja mira. Kada je u kasarnu u Delnicama stigao novi komandant JNA, Glad je okupila nekolicinu žena te su zajednički komandantu iznijele svoj stav protiv rata.
- U ime budućeg života, i vašeg i našeg, nemojmo ratovati. Moramo se čuti i nastojati čuti - prisjetila se Glad i kazala kako su uspjeli očuvati mir te kako je ponosna što nije ni imala priliku nikoga zamrziti.
- Barem nisam sebe zarazila mržnjom. Mržnja je nešto najgore što možete nositi kroz život - poručila je Glad polaznicima škole.
Kada se počelo mahati zastavama, ispričala je Renata Lisac, nju nije pretjerano zanimala politika. No ubrzo je upoznala Franju Starčevića i najprije s njime surađivala na radionicama za darovitu djecu, a od 1994. i u Školi mira u Mrkoplju, koja je sve do 2007. godine okupljala djecu i mlade diljem regije, a kroz koju je prošlo oko 5.000 polaznika. Starčevića opisuje kao čovjeka koji nikada nije mirovao, koji je uvijek razvijao neke vizije i nastojao nešto popraviti. Ujedno je bio čovjek koji je u trećoj životnoj dobi tijekom rata po snijegu preskakao barikade i pješačio desetke kilometara kroz šumu kako bi otišao ljudima u susjedna sela na kavu i razgovor. Te ljude, ističe Lisac, Franjo nije poznavao, no dolazio im je upravo radi toga da bi se razvio dijalog koji bi održao mir.
Imamo dvije zajednice koje pršte iskustvom kako se nešto može spriječiti čak i za vrijeme ogromnog nasilja, a jako malo ljudi za njih zna i pokušaji da se promiču nikada nisu naišli na razumijevanje – istaknula je Valentina Otmačić govoreći o Gorskom kotaru i Tuzli
- Mir zaista ne treba shvatiti kao mirovanje, već kao nešto aktivno. Franjo je znao reći kako se s ljudima dogovarao da aktivno miruju, što znači da je, da bi došlo do toga da ljudi puste oružje, trebalo biti izuzetno aktivan... Mir nije tek izostanak rata, nego kultura koja se ustrajno gradi i od koje se nikako ne odustaje - objasnila je Lisac.
S Valentinom Otmačić iz Centra za studije mira i konflikata polaznici su razgovarali o njezinom doktorskom istraživanju Gorskog kotara kao multietničke zajednice koja se uspjela oduprijeti podjelama po etničkim linijama, a koje su se poticale putem dominantnog javnog diskursa. Osim Gorskog kotara, Otmačić je kao zajednicu koja je u ratu bila uspješan primjer mira izdvojila i Tuzlu te kazala kako je bilo puno strateškog napora i razmišljanja da se cijelo vrijeme ide protiv struje koja je vodila u smjeru nasilja.
- Ova se iskustva cijelo vrijeme guraju pod tepih, ona su bila na meti i kada su se događala, ali i nakon. Taj dominantni diskurs o etničkom sukobu koji prejudicira da su naši identiteti ti koji su konfliktni potakao me na ovo istraživanje. Imamo dvije zajednice koje pršte iskustvom kako se nešto može spriječiti čak i za vrijeme ogromnog nasilja, a jako malo ljudi za njih zna i pokušaji da se promiču nikada nisu naišli na razumijevanje - objasnila je Otmačić i Gorski kotar u devedesetima opisala kao oblik konstruktivnog otpora gdje se nije samo pružao otpor onome što se ne želi, već se i radilo na izgradnji onoga što se želi.
Važno je istaknuti kako Gorski kotar specifičnim čini i snažan lokalni, odnosno goranski identitet. U Gorskom kotaru etnički identiteti nisu pojeli sve druge identitete, a kako Otmačić podsjeća, rat izbija upravo kada jedan kolektivni identitet, kao što je etnički, obriše sve ostale. Iako u Gorskom kotaru nisu negirani etnički identiteti, značajno je postojanje goranskog identiteta jer je po svom sadržaju drugačiji od etničkih – teško je reći što se krije iza identiteta Hrvata, Srbina i Bošnjaka, no poznato je što znači biti dobar Goranin, komunicirati i surađivati.
Osim što su polaznici YIHR-ove škole imali priliku čuti iskustva mirotvoraca iz Gorskog kotara, na svakodnevnim radionicama naučili su više i o aktivistima iz cijele regije te o konceptu mira, a kroz radne grupe – artivističku, istraživačku, medijsku i reformersku – kreirali su nove sadržaje, ideje i istraživanja. Kako ističe Senna Šimek iz YIHR-a Hrvatska, zaista je prekrasno čuti kako mladi ljudi prepoznaju nužnost suočavanja s prošlošću, razgovora o ratu i njegovim posljedicama.
Nada Glad je devedesetih na Radio Delnicama nepristrano izvještavala o ratnim događanjima (Foto: YIHR)
- Iako je većina rođena nakon završetka rata, iznova nam se potvrđuje da itekako ima smisla organizirati ovakve edukacije jer mladima nude upravo ono što ne mogu dobiti kroz formalno obrazovanje. To je sjajna motivacija i pozitivan osjećaj koji ostaje nakon završene škole, za kojima često posežem u trenucima kada sam obeshrabrena zbog sporih promjena u društvu - govori Šimek.
Dodala je kako je dovođenje mladih iz Hrvatske i Srbije da zajednički uče i promišljaju o devedesetima, ali i da generalno zajedno provode vrijeme, jedan od najboljih načina za rušenje nacionalističkih mitova koji prevladaju u državama iz kojih dolaze. Komentirala je i kako su ovakve edukacije rijetka prilika da se mladi iz Srbije i Hrvatske uopće druže jer je iznenađujuće koliko malo ili nimalo kontakata imaju s vršnjacima s druge strane granice. Time se, objašnjava Šimek, dodatno povećava međuetnička distanca, a postojeći narativi koji demoniziraju postaju sve ukorijenjeniji.
- Vrijedi istaknuti i kako smo se na školi ove godine dosta dotakli upravo postojanja drastično različitih narativa o istim događajima, posebice u udžbenicima, npr. VRO Oluja kao sjajan primjer, ovisno o tome u kojoj državi odrastamo. Prokazivanje pristranosti tih narativa najbolje funkcionira upravo kada ih se zajednički dekonstruira. Tako se najbolje vidi kako su dominantne nacionalističke interpretacije koje vladaju u regiji uglavnom rezultat promišljenog etnopolitičkog poduzetništva kojim se kroz podjele nastoje osvojiti glasovi - izjavila je Šimek.
Završnica ovogodišnje Regionalne aktivističke škole bila je javna rasprava naziva "Ima li mjesta za Školu mira u zelenom srcu Hrvatske? – Očuvanje nasljeđa i obnova djelovanja Mrkopaljske škole mira" održana u Gradskoj knjižnici Janet Majnarich u Delnicama, a na kojoj su neki od polaznika imali priliku predstaviti rezultate ranije spomenutih ranih grupa. Ideja iza javne rasprave bila je dodatno potaknuti i oživjeti razgovor o ponovnom pokretanju Škole mira, a upravo su zagovaračke inicijative koje su razvili polaznici usmjerile ka očuvanju mirovnog nasljeđa Gorskog kotara.
Ovakve edukacije prilika su za druženje mladih iz Srbije i Hrvatske (Foto: YIHR)
Nakon predstavljanja umjetničko-aktivističkog rada "Staze mira" koji je izazvao oduševljenje i pohvale prisutnih, o ratnim sukobima i važnostima mirovnih inicijativa govorili su Valentina Otmačić, Margareta Blažević, zamjenik župana Primorsko-goranske županije Petar Mamula i filmska producentica i medijska stručnjakinja Morana Ikić Komljenović. Raspravi su nazočili, ali joj se i priključili, gradonačelnica Delnica Katarina Mihelčić, pročelnica Dragica Marač, načelnik Mrkoplja Josip Brozović i učenici delničke srednje škole.
Prema riječima Petra Mamule koji je početkom ratnih sukoba bio trinaestogodišnji dječak, očuvanje obitelji i osobna sigurnost bili su najveći motivi za uključivanje u mirovne pokrete.
- Prije dvije godine smo obilježili jubilej o kojemu nije bilo previše govora u javnosti, a to je jedan od rijetkih mirovnih sporazuma koji je zaživio na području Jugoslavije, sporazum o povratu oružja na području mjesnih zajednica većinski naseljenih srpskim stanovništvom i naoružanom od JNA. Drago mi je da je taj skup uspio i da su tamo bili gotovo svi preživjeli akteri tih događaja i da smo ipak poslali poruku da ne treba samo komemorirati ratne pobjede, odnosno poraze, već i događaje koji su doprinijeli tome da je Gorski kotar danas predmet proučavanja Mirovnih studija, te da nitko nije izgubio ni glavu ni imovinu, što se danas ovdje ogleda u odnosima među ljudima - izjavio je Mamula i dodao kako smatra da je očuvanju mira najviše doprinijelo to što međusobno nisu dopustili da se prekine prostor komunikacije, koliko god je bilo teško.
Jedan od oblika komunikacije svakako je i Škola mira u koju je put kreativnosti 1994. godine doveo i Moranu Ikić Komljenović. Zaljubljena u energiju mjesta, ostala je u Mrkoplju sve do 2003. Istaknula je kako je njezin kasniji rad zaista ostao obilježen onime što su u Školi mira radili. Prezentacijom punom fotografija prisutnima je uspjela predočiti iskrenu i emocijama obojenu sliku Škole mira, nakon koje je uslijedila produktivna rasprava.
- Raspravom se došlo do novih ideja, načina i pristupa oživljavanja i ponovnog pokretanja Škole mira, na čijoj realizaciji nam preostaje zajednički i uporno raditi uz podršku lokalnih samouprava, obrazovnih institucija i samih građana Gorskog kotara - zaključila je Margareta Blažević.
