Novosti

Politika

Devedesete živimo i danas

Za nas su 80-te zadnja decenija predratnog života, ali po političkom značaju i onom što se dogodilo 90-te živimo i danas. Povijesni događaji imaju dugu sjenu i dugi rep te nikad ne umiru, već samo spavaju, rečeno je na konferenciji "Devedesete: Srbi i Hrvati"

Large konfa nova

S konferencije o devedesetima održane u Privredniku u Zagrebu (foto Nenad Jovanović)

Međunarodna akademska konferencija "Devedesete: Srbi i Hrvati u regionalnom i globalnom kontekstu", održana u organizaciji Arhiva Srba u Hrvatskoj i Tragova, časopisa za srpske i hrvatske teme, u partnerstvu s Institutom društvenih nauka iz Beograda, pokazala se vrlo uspješnom i bit će poticaj za daljnja istraživanja i projekte, zajednički je stav organizatora i učesnika.

U završnom izlaganju urednik Tragova i predsjednik Savjeta SNV-a, politolog Dejan Jović, istaknuo je da je konferencija svojevrsni nastavak projekta vezanog uz temu 90-ih, pokrenutog s ciljem da identificira važne teme za istraživanje.

- Iz toga se izrodila želja da napravimo konferenciju pa smo početkom godine uputili širok javni poziv na koji smo dobili veliki broj odličnih izlaganja. Neka su bila uzbudljivija, a neka manje, ali ni jedno nije bilo loše, što je bila ne samo potvrda da nismo pogriješili u izboru teme, nego nas i ohrabrilo da nastavimo dalje - rekao je Jović, najavljujući nastavak rada kroz mogući drugačiji pristup, odnosno mikroperspektive o pojedincima ili lokalitetima.

- O 90-im ne govorimo kao o godinama rata jer one imaju i druge aspekte. Za mnoge od nas radi se o formativnim godinama koje su nam ostale u najljepšem sjećanju. Snježana Banović je svojom knjigom izazvala pozitivne osjećaje i nostalgiju. Za nas su 80-te ostale kao zadnja decenija predratnog života, ali po političkom značaju i onom što se dogodilo, 90-te živimo i danas. Povijesni događaji imaju dugu sjenu i dugi rep te nikad ne umiru, već samo spavaju. Netko će u budućnosti ponovo razbuditi 80-te i 90-te, kao što mi razbudimo Prvi svjetski rat ili Balkanske ratove, kralja Tomislava, Kosovski boj 1389., antičku Makedoniju i koga sve ne – naglasio je Jović i nastavio: - Kad smo pokretali časopis razmišljali smo o imenu i izabrali Tragove iz više razloga. Srpska zajednica u Hrvatskoj postoji više u tragovima nego u velikim brojevima. U našem vremenu želimo ostaviti neki trag i poći tragovima koje smo zatekli iz prošlosti, ali i utrti put za neke budućnosti u koje idemo. Kao organizatori željeli smo proširiti istraživačke kapacitete, a časopis pozicionirati kao centralno mjesto istraživanja hrvatskih i srpskih tema u širem kontekstu multidisciplinarnosti. Mislim da smo u tome uspjeli, pri čemu je važna i suradnja s Institutom društvenih nauka. Voljeli bismo nastaviti s drugim temama i nalaziti zajedničke interese jer se vidimo kao institucija koja želi proširiti karakter i fond suradnje - zaključio je Jović.

Drugi dan konferencije počeo je temom Hrvatsko-srpski sukob i Bosna i Hercegovina. Dino Šakanović naglasio je kako je privreda BiH bila žrtva srpsko-hrvatskih sukoba te da je 1991. bila godina blokada, raspada ekonomije i financija. Goran Tepšić je govorio o srpsko-hrvatskim odnosima u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini i raznovrsnim narativima rata, identiteta i države, a Davor Trlin o etnizaciji ustava BIH, dok se Kalina Jordanova bavila formiranjem memorije djece preživjele iz tog rata.

U dijelu pod nazivom Izazovi pomirenju, Nebojša Petrović je govorio o psihološkim perspektivama zacjeljenja i pomirenja tri decenije nakon sukoba Srba i Hrvata, dok je Rade Dragojević izabrao temu borbe za zaborav između organizirane amnezije i zabrane zaborava, u što ulazi i slavljenje stradavanja, parohijalizacija prošlosti i činjenica da se Srbima ne dozvoljava zaborav.

U sesiji o Hrvatima u Srbiji i Srbima u Hrvatskoj, Goran Bašić govorio je o politikama multikulturalizma u Hrvatskoj i Srbiji u postjugoslavenskom dobu, a Siniša Tatalović o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i Srbiji u sferi politike, obrazovanje i kultura, pri čemu je izložio i historijat reguliranja manjinskih prava u Hrvatskoj. Vladimir Vuletić govorio je o kulturi otkazivanja u postjugoslovenskom prostoru.

Govoreći na temu ratnih veterana, Sven Milekić opisao je hrvatske branitelje kao protivnike pomirenja i navodnog "izjednačavanja žrtve i agresora". Ukazao je na desničarski karakter brojnih udruženja i visok nivo njihove socijalne zaštite, te povezanost sa strankama, državnim ustanovama i Katoličkom crkvom. Njihov karakter je antikomunistički, antijugoslavenski i antisrpski, rekao je Milekić. Charles O. Warner III govorio je o porijeklu institucije veterana, unoseći tu i svoja iskustva kao pripadnika mirovnih snaga na Kosovu i drugim kriznim žarištima.

Velik interes izazvao je i završni dio konferencije o medijima u devedesetima i o devedesetima. Dušan Marinković osvrnuo se na književnost 90-ih kao pokušaj čuvanja mita o književnosti kao humanističkog, s težištem na pisanje Drage Kekanovića koji je prije rata dobio brojne nagrade, a čiji je jedini izdavač dugo nakon rata bila SKD Prosvjeta.

Ivana Đurić analizirala je pisanje Večernjeg lista i Novog lista u dva kruga izbora 1990. ističući prevlast antikomunističkih stavova, slične retorike SDS-a i HDZ-a, te potpunog izostanka interesa za programe stranaka. Svoje je izlaganje završila najavom Franje Tuđmana u Večernjem listu da će čistke na Televiziji Zagreb, kako se do 1990. zvala HRT, biti neizbježne.

To je bio dobar šlagvort za izlaganje Tene Perišin o šest i pol Srba u Dnevniku, odnosno o često korištenoj Tuđmanovoj izjavi da su od sedam urednika na TVZ-u šest i pol Srbi.

- Kako je na večeri s njim pokušala objasniti Ines Šaškor, od devet vodećih urednika pet ih je bilo Hrvata, troje Srba i jedan Jugoslaven, dok su svi urednici po redakcijama bili Hrvati. To nije pomoglo, Tuđman i drugi su nastavili s tom retorikom, a Ineš Šaškor je nestala s HRT-a kao i preko 600 novinara koji su slani na čekanje, pogotovo u vrijeme Antuna Vrdoljaka i Tomislava Marčinka. To je bilo vrijeme čistki u medijima, gubljenja prava na rad, naturanje političke podobnosti i nacionalne pripadnosti - rekla je i navela primjere nekih novinara i urednika koji su uklanjani kao politički ili nacionalno "nepoćudni" ili jer se nisu pridržavali uputa po kojima je JNA mogla biti nazivana samo kao "srbokomunistička okupatorska vojska" a Srbi "srpski teroristi". Tomislav Jakić, Slavica Lukić. Saša Milošević ili Ankica Barbir Miladinović neka su od njih.

Dio radova bit će objavljen već u narednom broju Tragova u proljeće naredne godine, dok će drugi biti objavljeni u zborniku radova s konferencije, najavio je Jović.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više