Umro je Lazo Mamula, rekao mi je telefonom Milorad Pupovac. Nakon šoka i kraćeg ćutanja, razmijenili smo nekoliko rečenica, uobičajenih za ovu vrstu razgovora. Uslijedilo je još nekoliko poziva i razgovor s članovima Lazine porodice. Kako to obično biva, kada nas napusti netko blizak, počinju navirati sjećanja. Lazu sam poznavao od djetinjstva. Vezalo nas je kumstvo koje su naše porodice održavale generacijama.
Lazo je bio dobar čovjek, marljiv i uspješan u svemu što je radio. Nakon završenog školovanja, kao i mnogi drugi Gomirci, zaposlio se u rodnom kraju, zasnovao porodicu, sa suprugom Dijanom dobio dva sina, Petra i Gorana te izgradio obiteljsku kuću. Bio je ponosan na svoju porodicu Mamula koja je ostavila dubok traga u istoriji Gomirja i Gorskog kotara. Često je znao govoriti o svom rodu i poznatim krajiškim oficirima i gomirskim monasima koji su nosili prezime Mamula.
Svjestan opasnosti za zajednicu kojoj je pripadao, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, napustio je lagodnost povučenog porodičnog života i politički se angažirao. Vrlo brzo je postao lider goranskih Srba. Odlučan da brani svoju zajednicu ako bude trebalo, bio je spreman i za politički dogovor s predstavnicima lokalnih vlasti o mirnom suživotu srpske i hrvatske zajednice. Kao odličan govornik, pronalazeći uvijek primjerene argumente, imao je moć uvjeravanja sugovornika da prihvati njegove mirotvorne prijedloge.
Opredijeljen za mirno rješavanje sporova, zajedno sa svojim suradnicima, bio je kreator i potpisnik sporazuma kojim je 1992. godine uspostavljen trajni mir u Gorskom kotaru. Time su bili sačuvani mnogi ljudski životi, što je ogromno postignuće u tadašnjim ratnim okolnostima. Lazo je na tu svoju ulogu bio ponosan i znao je reći: Sada bi trebalo postići mir i na drugim područjima. Zbog toga se uključio i u tadašnje inicijative vezane za osnivanje Srpskog demokratskog foruma, SKD-a “Prosvjeta”, Srpskog narodnog vijeća i Samostalne demokratske srpske stranke. Bio je ponosan na to da je prvi pododbor obnovljene SKD “Prosvjete” osnovan u Gomirju te je odmah pokrenuo i uređivao Gomirske novine, kao utjecajno lokalno glasio. Bio je i član prvog saziva Glavnog odbora SKD “Prosvjeta” gdje je dao veliki doprinos u obnovi rada Društva i širenju mreže njegovih pododbora.
U vrijeme rata i nakon njega Lazina kuća bila je mjesto okupljanja brojnih pripadnika srpske zajednice koji su pokretali različite kulturne, prosvjetne i privredne aktivnosti. Ostat će zapamćen i njegov veliki doprinos gradu Vrbovskom, gdje je obavljao funkciju zamjenika gradonačelnika. Na toj poziciji posebno je bio motiviran za pokretanje privrednih aktivnosti i stvaranje uvjeta da mladi ostanu živjeti i raditi u svom zavičaju što je pokazivao i vlastitim primjerom osnivajući vrlo uspješno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Na njemu je, proizvodeći mliječne proizvode, predano radio sa svojom porodicom do posljednjeg daha.
Svaki put kada bih posjetio Lazu, svjedočio bih njegovoj predanosti poslu kojim se bavi kao i cijeloj porodici, posebno unucima. Lazo je otišao iznenada i prerano. Nedostajat će svojoj porodici koju je brižno čuvao i neizmjerno volio. Nedostajat će i nama, svojim prijateljima i sumještanima koji su ga voljeli i poštovali. Neka mu je vječna slava i laka gomirska zemlja koju je toliko volio!
