U organizaciji Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci prošlog je petka u Gradskoj knjižnici Rijeka predstavljena knjiga autorice dr. sc. Valentine Otmačić „Otpor međuetničkom nasilju: pristupi transformaciji sukoba unutar lokalnih zajednica u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini”. Objavljeno u izdanju kuće Routledge, ovo svojevrsno proširenje doktorata Valentine Otmačić analizira iskustva multietničkih zajednica Gorskog kotara i Tuzle koje su tijekom ratova 1990-ih uspješno očuvale lokalni mir.
Uvodno je dr. sc. Nebojša Zelič, predstojnik Centra za studije mira i konflikata, naglasio kako mu je drago što se o ovoj knjizi razgovara nedugo nakon Dana mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja za koji je kazao da se premalo spominje i obilježava. Istaknuo je kako se premalo spominju i zajednice koje su se trudile da do rata ne dođe, kao što su Gorski kotar i Tuzla, s čime se složila i Otmačić rekavši kako se studije mira i konflikata često manje fokusiraju na mir, a više na konflikt.
- Naravno da je važno razumjeti kako je do nasilja došlo – kaže jedan stručnjak da je nasilje na Balkanu puno opisano, a da nije dovoljno objašnjeno. Moram priznati da se ne slažem s time jer nasilje kakvo smo vidjeli u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a koje ima element kolektivnog identiteta, zapravo funkcionira po principima sličnim primjerima diljem svijeta. Ono što smo vidjeli u Ruandi, Sjevernoj Irskoj i kod nas je širenje straha od drugoga, a kada se taj strah raširi, nasilje postaje moguće i ljudi na nasilje pristaju kao na jedini način da se sukob riješi – objasnila je Otmačić.
Dok su se drugi bavili nasiljem, Otmačić se odlučila baviti mirom te vidjeti kako su neke zajednice išle protiv struje koja je vodila ka nasilju. Istraživala je ima li zajednica koje su ostale etnički miješane za vrijeme rata te uvidjela da ih je puno, ali da su većinom podlegle pritisku i nacionalizmu – izuzev dvije veće zajednice gdje su ljudi stvorili sasvim novu priču o otporu, a to su Gorski kotar i Tuzla. U knjizi Otmačić sustavno pristupa pronalaženju zajedničkih točaka koje su omogućile održavanje mira na oba područja – npr. višestruki identiteti, ali i postojanje zajedničkog lokalnog identiteta i pripadnosti (Goranke, Tuzlanke), veliku je ulogu imala odgovorna lokalna uprava, ali i lokalni mediji, kao i civilno društvo.
Kada govorimo o otporu, Otmačić je istaknula kako je na oba područja primijetila konstruktivni otpor ljudi – nisu samo pružali otpor onome što ne žele, već i gradili društvo kakvo žele što je vodilo do transformacije sukoba.
Više o otporu ratu u Gorskom kotru govorila je Nada Glad, umirovljena novinarka iz Delnica i autorica brojnih tekstova o goranskom miru koja je ispričala kako je zajedno s nekolicinom žena surađivala s tamošnjim komandantom JNA koji joj je poručio da ona „malo prevari svoje i on prevari svoje“ kako bi zajedno održali mir i očuvali zajednicu od rata.
- „Susrećimo se i razgovarajmo. Ne dajte da netko dođe i puca u naše vojnike na straži jer ću onda ja dobiti zapovijed za to što će se dogoditi“ kazao mi je. Nakon mjesec dana komandant mi je rekao da nas sluša na radiju svaki dan u 16 časova kada su vijesti i da je zadovoljan jer prenosimo informacije i iz kriznog štaba i od njih i iz građanstva. Rekao je da čuvamo jedni druge i tako smo nastavljali razgovarati – prisjetila se Glad.
O Tuzli tijekom rata govorila je Amela Hajvaz, tada novinarka TV studija FS-3 i Radija Tuzle koja je naglasila kako su veliku ulogu u poticanju mira imali tadašnji gradonačelnik Selim Bešlagić i krizni štab koji su odlazili razgovarati sa vojskom.
- Nas tada ništa nije moglo obeshrabriti. Veliki broj naših sugrađana pravoslavne vjeroispovijesti je otišao, mnogo mojih prijateljica s kojima sam išla u školu je jednostavno otišao kod bake i nisu se vratile, ali to što nas je ostalo, ostali smo upućeni jedni na druge. Tuzla ima antifašistički background, dugo godina je postojao animozitet prema nama zbog tog našeg crvenila na koje smo ponosni – a nas je ono očuvalo – zaključila je Hajvaz.
