Kakav je položaj srpske zajednice u vašem dijelu Gorskog kotara?
Na području Vrbovskog oko 33 posto stanovništva je srpske nacionalnosti, a u samom Gomirju 98 posto: ima nas i starijih i mlađih, a prilike nam ne bi bile loše da korona nije otežala situaciju. Proizvodnja je proljetos smanjena, u ljeto je uslijedio oporavak, a sada nam je opet teže. Ipak, ljudi rade na svojim OPG-ovima, a tu je i šumarstvo od kojeg živi cijeli naš kraj. Dio ljudi odlazi raditi u Rijeku, nešto manje u obližnju Sloveniju. Željeli bismo imati bolje odnose unutar naše zajednice, ali i bolju suradnju s gradskim i županijskim vlastima, no posljednje ne ovisi samo o nama. Proteklih godina ovdje je bilo političkih turbulencija, no dok ima dobre volje, moguće je dobro raditi. Naše zajedništvo i solidarnost potvrđeni su i u ovoj epidemiji, uz ostalo i kroz dijeljenje paketa humanitarne pomoći i zaštitnih maski. U suradnji sa Srpskim narodnim vijećem organizirali smo pomoć i donacije za pojedince, primjerice za Bogdana Petrovića iz Moravica kojem je izgorjela kuća. Pozitivni su i odnosi sa SPC-om: otac Mihajlo iz Manastira Gomirje i moravički prota Jelenko Stojanović fantastični su ljudi, spremni za suradnju. Možemo im se obratiti u svako doba.
Čime se ponajviše bavi Prosvjetin pododbor čiji ste predsjednik?
Niz sam godina plesao folklor, a na čelu pododbora u sklopu kojeg sam to radio sam od početka ove godine. Trenutačno nam je glavna zadaća renoviranje prilično zapuštenog prostora, a obnova bi već bila pri kraju da nije epidemije. Kad ona jenja, prostorije ćemo obnoviti, pa ponovno pokrenuti aktivnosti koje su radi epidemioloških ograničenja zamrle. Drago nam je da djeluje i Prosvjetin pododbor u Moravicama, za čiji je dobar rad zaslužan Novica Vučinić, koji je i nama dosta pomogao. Sa svojim zamjenikom Petrom Mamulom isplanirao sam cijeli niz aktivnosti nakon korone, a one će biti usklađene s duhom i željama Gomiraca: nećemo organizirati likovne kolonije, ako oni više vole harmoniku, pjevanje, ples i druženje. Uz obnovu folkloraških aktivnosti, prostor će dobiti recitatorska ili dramska sekcija. Vjerujem da će nam, kao i dosad, u svemu pomagati zagrebačka centrala našeg Srpskog kulturnog društva.
Dugo ste bili na čelu Nogometnog kluba Gomirje?
Jesam, i stoga mi teško pada što je korona-kriza i na to utjecala, pogotovu zato što bi se ovdje na nogometnim utakmicama okupljalo i po šezdesetak Gomiraca. Problem je i u tome što nismo u mogućnosti oformiti svoj podmladak, pa moramo angažirati igrače sa strane. Unatoč svemu, bili smo aktivni, pa smo organizirali i našu tzv. Crvenu noć, na koju smo u goste pozvali neke od klubova u susjedstvu; pored druženja, imali smo i tombolu, za koju su sredstva osigurana iz gradskog budžeta, a financijski nam je pomogao i SNV. Žao mi je što ove godine nema malonogometnog turnira u Zagrebu, jer nam je to bila prilika ne samo za sportsko nadmetanje nego i susrete s kolegama iz drugih dijelova Hrvatske.
Jedan ste od polaznika SNV-ove političke akademije, pa nas zanima vaše mišljenje o njezinoj ulozi i ciljevima?
Na Akademiji sam završio na preporuku svog velikog prijatelja Milana Vukelića, s kojim sam ušao u različite političke aktivnosti i aktivistički život na dobrobit naše zajednice. Formalno, s obzirom na mojih 35 godina života, možda ne bih trebao biti polaznikom takve škole, posebice stoga što vodim vlastiti obrt u kojem se bavim različitim šumarskim poslovima, od sječe i izvlačenja stabala do izrade biomase i peleta za elektrane. To je moja osnovna, životna škola, pa posla imam dovoljno, a namjeravam ga proširivati i razvijati. Jako je dobro da puno mladih ljudi prolazi kroz SNV-ovu akademiju u sklopu koje se može svašta naučiti o načinima djelovanja u zajednici te razmjenjivati spoznaje i iskustva s vršnjacima iz drugih sredina. Mlade doista treba educirati i poticati da se pridruže takvom školovanju, pa se nadam da će Akademija iznjedriti još puno upućenih i kvalitetnih generacija.
