Gubitak kvalificirane radne snage u zadnjih nekoliko godina, sve veći priljev stranih radnika i potreba za stalnim zapošljavanjem u velikim sektorima poput trgovine rezime je situacije u vezi radništva na koncu 2024. godine. To je zaključak nakon našeg razgovora s trima sindikalnim predstavnicima iz sektora u kojima je zaposleno oko 400 tisuća ljudi, nešto manje od jedne trećine ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj.

Prema podacima predsjednice Sindikata graditeljstva Hrvatske Jasenke Vukšić, u toj je djelatnosti u kolovozu 2024. bilo zaposleno 149.657 radnika, što čini 8,7 posto ukupnog broja zaposlenih u RH. Istovremeno je od ukupnog broja zaposlenih u građevinskom sektoru njih 82,2 posto bilo zaposleno u pravnim osobama, a 17,8 posto u obrtima. Premda se u zadnjih nekoliko godina opseg radova u graditeljstvu povećao, istodobno je zamjetan i velik broj odlazaka domaćih radnika, posebno kvalificiranih, koji je počeo prije četiri do pet godina. Vukšić kaže da se ti radnici nadomještaju radnom snagom iz Azije, uglavnom iz Nepala i Indije. Problem je što oni uglavnom nemaju stručne kvalifikacije, pa sve skupa nije najsretnije rješenje. S obzirom na takve okolnosti, napominje, tek ćemo vidjeti kakve će kvalitete biti gradnja, već danas i sutra.

- Zbog oscilacija u izvođenju radova i krize domaći radnici koji su radili u građevinarstvu otišli su prema zapadnoj Europi, dok su nam strukovne škole uglavnom prazne. Građevinski sektor sve se više oslanja na stranu radnu snagu. Radi se o zamalo 50 tisuća stranaca, uključujući i već odavno prisutne radnike iz susjedne BiH, što je trećina svih radnika u građevini. Nema strategije uvoza radne snage, tako da je problema mnogo i teško je sve to pratiti - kaže naša sugovornica i dodaje da je manjak kvalificirane radne snage prisutan posvuda, u visokogradnji, niskogradnji, montažerskim poslovima, svim građevinskim strukama.

Jasenka Vukšić (FOTO Slavko Midžor/PIXSELL)

U sindikatu nemaju podatak koliko je domaćih radnika napustilo sektor u 2024. godini. U većim firmama, gdje su radnici sindikalno organiziraniji, stanje je relativno mirno, dok je veća fluktuacija u srednjim i malim tvrtkama i mikrofirmama. Kako je u građevinarstvu već duže vrijeme linija uzlazna, čemu doprinose i europski projekti, ponovno se nameće pitanje kvalificirane radne snage u sektoru koji slovi za jedan od opasnijih, barem što se tiče mogućih povreda na radu. Sindikalistkinja Vukšić rekla nam je da je poznato da agencije mešetare radnicima koje dovode na rad, nerijetko ih ucjenjuju, radnici im moraju plaćati jer su im našli posao, iako se agencija po zakonu naplaćuje, odnosno ugovara ustupanje radnika s poslodavcem. Svašta su u tom smislu čuli, ali određene nepravilnosti ne mogu dokazati. U studenome je sindikat započeo kolektivne pregovore koje će nastaviti u siječnju kako bi i takve probleme pokušali riješiti s poslodavcima.

- Postoji interno osposobljavanje škole gdje se odgajaju montažeri i druge struke. Ti radnici moraju proći edukaciju, jer mnogi od njih nisu dovoljno samostalni u radu pa ih "pokrivaju" drugi iskusniji domaći radnici. Problem je i jezična barijera, strani radnici uglavnom ne znaju ni engleski, a kamoli hrvatski. Mora se jako raditi i na tome jer graditeljstvo je opasna, rizična djelatnost - ističe Vukšić i domeće da je upravo jezik prepreka sindikalnom udruživanju stranih radnika.

Plaće u građevinskom sektoru su drugi problem: bruto plaća u listopadu 2024. iznosila je 1.471 euro, odnosno mizernih 1.082 eura neto. Plaća je 20 posto manja od prosječne u RH, premda su sindikati 2023. uspjeli ispregovarati u dva navrata veću plaću, a tokom 2024. iznova radili njezinu korekciju.

- Prekovremenog rada prema našim procjenama ima preko 30 posto, dakle rada koji se ne evidentira i ne plaća sukladno kolektivnom ugovoru. Za preko 200 sati rada dobivaju se plaće koje izgledaju kao da je to redovni rad. I premda nemamo više problema s isplatama plaća, nema stečajeva i ima posla, plaće su male, premale, tako da moramo uspostaviti nadzornu ulogu koja bi započela već na natječajima na javnoj nabavi - rezimira Vukšić.

- Borimo se da se u javnu nabavu uvede poštivanje kolektivnog ugovora kao njezin obavezni element. Svaki sudionik javne nabave morao bi dokazati da poštuje kolektivni ugovor, odnosno da sukladno njemu isplaćuje plaće. Bitno je da se izvođači kontroliraju već od postupka javne nabave i da se ne događa da dolaze firme koje imaju visok postotak polukvalificiranih radnika i dobivaju poslove - ističe sindikalistkinja.

Zaključak nakon razgovora sa Sinišom Kosićem, predsjednikom Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat, bio bi da je u tom sektoru, u kojem radi oko 25 tisuća radnika, trebalo sačuvati kvalitetan kadar. Sindikat okuplja sedam tisuća članova, radnika različite metalske struke, koja pokriva preradu metala, proizvodne radnike u montaži poput onih u Đuri Đakoviću, kao i u elektroindustriji i brodogradnji.

- Ne bih rekao da je došlo do raslojavanja radništva u ovom sektoru, ali bilo je poprilično naporno. Počeo se osjećati pad njemačkog tržišta u vidu nedostatka posla u određenim trgovačkim društvima. Generalno, ipak smo uspjeli kroz kolektivne pregovore ispregovarati veće plaće u postotnom iznosu većem od nominalne inflacije. No, to je ipak manje od onoga što tržište diktira. Plaće su u ovom sektoru niže od prosječne, ali poznato mi je, iako nemam egzaktne podatke, da u nekim trgovačkim društvima imamo i veće plaće od toga, posebno u onima u kojima ima mnogo terenskog rada i slično. Imamo dobar kolektivni ugovor, prema kojem su radnici dobili maksimalni godišnji neoporeziv iznos plaće - kaže Kosić.

Siniša Kosić (FOTO Davorin Višnjić/PIXSELL)

Ističe i da u tom sektoru nedostaje kvalificiranih radnika, poput varioca i bravara. Naši najbolji radnici otišli su u Europsku uniju zbog većih plaća. Čak i kada bi poslodavci sutra prilično podigli plaće, to ne bi bilo dovoljno da se svi vrate, možda tek dio njih.

- Da su se plaće podigle ranije, 30 posto koliko smo mi tražili, dobar dio ljudi ne bi ni otišao. Ipak, uspjeli smo kroz kolektivne ugovore postići bolje materijalne uvjete za radnike. Svojom politikom niskih plaća poslodavci su veliki krivci za to što su brojni radnici otišli. Zanimljivo je i da su u grupacijama koje imaju više tvrtki u jednoj plaće iznadprosječne, u drugoj ispodprosječne - naglašava Kosić.

Metalski sektor popunjava se radnicima iz Filipina i Indije. Problem je, kaže sindikalist, njihovog snalaženja. Imaju, kao u slučaju radnog mjesta zavarivača, nekakav certifikat, ali kada im se zada konkretan posao, razvidno je da u njemu nisu posve samostalni.

Posla ima i narudžbe su ponegdje velike, pa bi zbog svega mogla doći u pitanje realizacija ugovorenog posla, odnosno poštivanje rokova. Koliko je radnika napustilo sektor Kosić ne može reći, ali mu je poznata velika fluktuacija ljudi u nekim tvrtkama, od deset do 15, pa čak i 20 posto. U drugačijim okolnostima ta fluktuacija nije prelazila pet posto.

U građevinskom sektoru je prosječna neto plaća u listopadu bila 1.082 eura, a prekovremenih sati je preko 30 posto. U trgovini na malo plaća je u kolovozu iznosila 1.077 eura. Metalska industrija pati od velike fluktuacije radne snage

- Izuzev jednog slučaja u 2024. godini gdje smo izgubili 250 radnih mjesta, jer je tvrtka Same Deutz-Fahr koja je posjedovala tvornicu kombajna u Županji otišla u likvidaciju, nismo imali pretjeranih otpuštanja - zaključuje Siniša Kosić.

- Stalna je potreba za zapošljavanjem u trgovini - ističe pak predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić.

Zlatica Štulić (FOTO Željko Hladika/PIXSELL)

U sektoru trgovine na veliko i malo zaposleno je oko 226 tisuća radnica i radnika. Plaće u trgovini u 2024. su porasle, ali kako su one manje od prosjeka, porast izdataka za hranu eliminirao je porast plaća. Neto plaća isplaćena u kolovozu u trgovini na malo, u kojoj su zaposlene čak 91.742 radnice, iznosila je 1.077 eura.

- Dobro je što su radnice i radnici drugačije radili nedjelje i blagdane, potonje su bili slobodni svi, dok je poslodavac odredio 16 radnih nedjelja. Teško je reći koliki broj radnika u sektoru trgovine nedostaje, jer imamo onih manjih tvrtki koje zapošljavaju tek nekolicinu radnika, do onih u kojima rade stotine i tisuće, ali svi imaju, kako rekoh, stalnu potrebu za zapošljavanjem, što se očituje u stalno otvorenim natječajima za radna mjesta. Otvaraju se nove trgovine, dolazi do okrupnjivanja trgovina, novih trgovaca je sve više i očito postoji prostor za otvaranje novih - govori sindikalistkinja Štulić.

Trgovina, posebno zbog malih plaća, nije primamljiva djelatnost. Brojne su radnice i radnici za pet godina rada promijenili nekoliko trgovačkih firmi s ciljem da nađu nešto bolje. Potreba za zapošljavanjem je stalna, premda je taj posao fizički i psihički stresan. Štulić ističe i promjenu strukture radnika u trgovini: studenti kontinuirano rade kroz godinu, a posebno preko ljeta. Poslodavci zapošljavaju strane radnike kao nadomjestak za domaće. I dok su potonji ranije radili najviše u skladištima, sada rade u prijevozu, maloprodaji, ali sve su više i u kontaktu s kupcima, posebno oni koji su napredovali u učenju hrvatskog jezika.

I tako se 2024. godina dovukla svome kraju. Radnici su razapeti između zadanih normi i zahtjeva poslodavaca i opravdanih očekivanja u vezi većih plaća i sigurnosti. Možda nisu više toliko izravno između čekića i nakovnja, nego neznatno iznad, ali put do pravice još je dug.