Nižu se dnevne i tjedne pobjede Sindikata odgoja i obrazovanja, medija i kulture (SOMK). Na karti Hrvatske gusto se crvene općine i gradovi u kojima su izboreni bolji radni uvjeti za radnice u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Od Poreča, Labina, Rovinja, do Zaprešića, Čakovca i Splita, samo u proteklih mjesec dana, punom parom se putovalo, razgovaralo i uspješno sindikalno pregovaralo o kolektivnim ugovorima i zakonskim plaćama.

Facebook stranica SOMK-a je nešto poput dnevne doze dobrih vijesti. Fotografije s pregovaračkog stola ženskog sindikalnog kolektiva i gradonačelnikovih ljudi u nekom gradu, svečano potpisivanje ugovora i na kraju – osmjesi na slavljeničkom piću poslije dobro obavljenog posla. Tako je u ovom sindikatu punih 15 godina. Osnovan 2010. zbog nezadovoljstva radom sindikata koji je tada djelovao za radnike u predškolskom odgoju i obrazovanju, SOMK je danas najbrže rastući sindikat. Od 2018. do 2024. bilježi se porast učlanjenja od 93 posto. Preko 4000 članova u većini čine žene – preko 80 posto.

Božici Žilić, predsjednici SOMK-a, trenutno teče četvrti mandat na toj funkciji. Po struci odgajateljica koja je odradila 35 godina u zagrebačkom dječjem vrtiću, Žilić je paralelno prošla sve uloge u svijetu sindikata. Isprva kao članica, pa sindikalna povjerenica, zatim potpredsjednica i dugogodišnja predsjednica. Kada je postala vodeća osoba znala je, kaže, što im je bilo činiti. I sama je radila u lošim radnim uvjetima sa slabom plaćom.

Prošla godina ostat će upamćena i po najdužem štrajku radnica u vrtićima. Članice SOMK-a iz Dječjeg vrtića "Ivana Brlić Mažuranić" iz Biograda na moru u štrajku su provele čak deset tjedana

- Ljudi prepoznaju da imam kapacitet da nosim tu složenu i odgovornu funkciju. Ne zato što je to težak posao, nama je težak ustroj kolektivnog pregovaranja. Nama prava pripadaju zakonom koji donosi država i određuje Vlada Republike Hrvatske, ali mi sa svakom jedinicom lokalne samouprave, bilo da je mala općina ili veliki grad, moramo krenuti put kolektivnog pregovaranja, ako tamo imamo sindikalno organizirane članove. Naše kolege sindikalisti u javnim službama ili u sustavu obrazovanja odrade deset sastanaka s Vladom i sve što ugovore, primjenjuje se jednako na sve. Naš posao u tom dijelu je dosta teži jer moramo ispregovarati bolje uvjete sa svakim pojedinačno - objašnjava Žilić.

Njen sindikat dominantno se bori za podizanje materijalnog položaja radnica i radnika. Članovi su u najvećem dijelu zaposleni u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, a manji dio u medijima i kulturi: radnici s HRT-a, iz gradskih knjižnica i pučkih veleučilišta. Odnedavno su osnovali i novu podružnicu audiovizualnih radnica i radnika koji rade u filmskoj industriji, u izuzetno prekarnim uvjetima.

A proces pregovaranja je dosta iscrpljujući jer SOMK djeluje po cijeloj Hrvatskoj. I obično se u jednoj posjeti ne postigne dogovor, već se nekad mora otići po deset puta u neko mjesto kako bi se pronašlo rješenje. Najčešće se zapinje oko financija, govori predsjednica Žilić. Država je, kaže, propisala određene standarde i parametre što se tiče plaća, ali financiranje vrtića je isključivo na jedinicama lokalne samouprave. Paralelno uvijek vode 20-ak kolektivnih pregovora.

Prošla godina ostat će upamćena i po najdužem štrajku radnica u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Članice SOMK-a iz Dječjeg vrtića "Ivana Brlić Mažuranić" iz Biograda na Moru u štrajku su provele čak deset tjedana. Gradonačelnik Ivan Knez im je poručivao da slobodno mogu štrajkati do 2038., ali da im neće omogućiti plaće te da će vrtić privatizirati. Radnice su se nosile sa strašnim pritiskom u lokalnoj zajednici.

Božica Žilić, predsjednica SOMK-a (Foto: Šime Zelić/ PIXSELL)

- Tu nije bio problem u sindikatu već u glavama pojedinaca i isključivih osoba koje nisu željele dobro radnicama. Mi smo u svibnju i lipnju 2024. vodili tri štrajka paralelno, u Biogradu, Vrsaru i Slunju. Dva grada smo riješili, ali ne i Biograd. Oni su odbijali proces kolektivnog pregovaranja i nisu htjeli ispuniti zakonski minimum što se tiče plaća. Nakon deset tjedana štrajka mi smo ga obustavili. Mogli smo štrajkati i 50 tjedana, ali dogovor se ne bi postigao. Bilo je kontraprosvjeda, bilo je napada na sindikat, na mene osobno, što je dio procesa, ali ne događa se često. Odgovor na takvo postupanje biogradskog vodstva i posljedica njihovog ponašanja je 20 otkaza iz vrtića. Tamo više nema stručnjaka koji radi s djecom. Pitanje je da li će građani Biograda na sljedećim lokalnim izborima to prepoznati kao problem, da osobi koja vodi grad više ne daju povjerenje. Da su makar pokazali da cijene svoje radnike – a mi nismo tražili ništa iznad zakona – radnice vjerojatno ne bi dale otkaz. Bio je veliki pritisak na njih iznutra. Od tih 20 radnica, 17 je odgojitelja i tri pomoćnog tehničkog osoblja - navodi Žilić i dodaje da su sve one našle posao u okolnim gradovima i općinama.

To je bilo moguće samo zato što vlada kronični nedostatak ljudi u sustavu. U Hrvatskoj fali skoro 6000 odgojno-obrazovnih radnika. Izvoditi industrijske akcije, prosvjedovati i obustaviti rad znatno je teže u manjim sredinama. Žilić napominje da zatvaranje vrtića na šest ili deset tjedana izaziva posve drugačiju reakciju nego što bi to bilo u velikom gradu. S jedne strane roditelji žele da odgajateljice imaju bolje radne uvjete, ali s druge, oni nemaju kuda s djecom. Međutim, roditelji u sva tri grada u štrajku su bili velika podrška.

Sindikalisti u javnim službama odrade deset sastanaka s Vladom i sve što ugovore, primjenjuje se jednako na sve. Naš posao je dosta teži jer moramo ispregovarati uvjete sa svakim pojedinačno, objašnjava Žilić

- Tkogod se mogao snaći na drugačiji način, nije dovodio dijete u vrtić. Ja sam im se javno zahvalila jer znam da se roditelji možda mogu snaći na tjedan dana, ali ne i na šest ili deset tjedana. Vjerujem da je sinergija našeg pritiska i pritiska roditelja na osnivače dala rezultate. Bez te suradnje je to dosta teško. To je ključ uspjeha. Roditelju je kada ostavi svoje dijete u vrtiću važno da je ono sigurno. O problemima radnika oni ne znaju, sami radnici o tome ne pričaju s njima, niti smiju o tome govoriti. Tijekom štrajkova smo imali i veliku podršku svih naših članica i članova, kolega iz drugih sindikata, Saveza samostalnih sindikata, ali i šire javnosti, što je dodatno osnažilo članice u štrajku i naš sindikat - govori Žilić.

Iscrpni pregovori i razni pritisci drže SOMK stalno budnim. Oni, kako kaže predsjednica, nemaju luksuz da se opuste i uspavaju. Zato kontinuirano provode edukacije sindikalnih povjerenika jer smatraju da nema dobrog povjerenika bez obuke. I to baš zato kako bi mogli odgovoriti na sve izazove, a njih ima napretek.

Na koji način SOMK stiže do članova, kako ih privlači i zadržava? Žilić napominje da su njihovi rezultati njihova najbolja promocija. Kada se u jednom gradu postignu određena radnička prava, svi u okolici za to saznaju. Ipak, prema njenom iskustvu, u ovim vremenima je člana teže zadržati nego učlaniti.

- Morate uvijek imati neku ponudu jer se radnici neće zadovoljiti s minimumom. Sve ono što ugovorimo za sada, za par mjeseci ili godinu dana morate tražiti nove pregovore jer troškovi života i inflacija neprestano rastu. Nekad su ljudi po inerciji bili članovi sindikata, od prvog radnog dana do mirovine. Sada dolaze nove generacije radnika i radnica. Oni se učlanjuju kako bi im sindikat pomogao da ostvare svoje pravo, bolje uvjete rada, ali i za korištenje pravne pomoći. Nudimo i određene pogodnosti – ljetovanja i popuste. Član nas za najmanju stvar može osuditi ispisivanjem. Mi nemamo takav odljev, ali uvijek nastojimo da prije iščlanjena sindikalni povjerenik razgovara s članom, da sazna koji je razlog, da li se problem može riješiti. Za 6 ili 7 eura članarine se kalkulira i logično je da je tako. Dobro je da ljudi imaju izbor i zato se mi svojim radom možemo istaknuti u odnosu na nekog drugog. Sindikat nitko ne financira nego njegovi članovi - govori Žilić.

Prosvjed 2014. u Zagrebu (Foto: Žarko Bašić/ PIXSELL)

Sumirajući 15-godišnju povijest sindikata, Žilić ne krije da je ponosna na konstantu borbu za radnike, odgovorne i dobro povezane sindikalne povjerenike i na svoj stručni super tim. Kako je sindikat rastao, rastao je i broj zaposlenih. Sada imaju četvero zaposlenih na puno radno vrijeme: predsjednicu, tajnicu, stručnu suradnicu i pravnicu. U suradnji s Međunarodnom sindikalnom federacijom javnih službi (EPSU) imaju još jednu zaposlenu osobu.

- Sve naše zaposlenice su izrazito odgovorne, stručne, socijalno osjetljive, borbene i hrabre, što su izuzetno važne osobine za rad u sindikatu. Tendencija je da se širimo jer nam se širi teren, obim posla postaje veći - naglašava Žilić.

Ona je uvjerena da sindikalizam može mentalno i profesionalno ojačati čovjeka. Sve ove godine u sindikatu za nju su izuzetno dragocjene.

- Razmjena iskustva s kolegama u Hrvatskoj i van nje mene je ojačala i kao ženu i kao sindikalistkinju. A raditi u sindikatu je izazovno. Ne možete raditi ako ne grizete na probleme radnika. Ako mislite da sindikat ne treba pomoći malom čovjeku i radniku, onda vam tu nije mjesto. Morate istinski htjeti unaprijediti radna prava članova i poštovati to što vas je odabrao. Morate napraviti sve što je u njegovom najboljem interesu. Često pravnici znam reći: "Kad se dogoditi neki problem, nemoj gledati striktno što piše u zakonu, već mi nađi onu odredbu u zakonu preko koje se može obraniti pravo radnika u odnosu na zahtjev poslodavca." To je važno učiniti za člana, njemu je nekad ta podrška važnija od toga da li će u svom sporu uspjeti. Znalo nam se desiti da nismo mogli naći pravnika. Ne zato što ih nema na tržištu rada, nego pravnika koji razumije prirodu ovog posla - otkriva Žilić i hvali njihovu pravnicu Miu Šakić.

Na pitanje što bi poručila mlađim kolegicama i kolegama koji se žele okušati u sindikalnom radu, Božica Žilić ističe da je rad u sindikatu težak i da je za hrabre ljude.

- Ovo nije posao gdje možete imati neke značajne benefite, ali bogato iskustvo koje sam ja dobila kroz sve ove godine, u nekom drugom poslu to ne bih. Nisam pogriješila kada sam odlučila napustiti svoje radno mjesto u vrtiću. I dokle god grizem, bit ću tu. U sindikatu se čovjek ne može uljuljkati. Ako to radite, nešto radite krivo. Ovo nije samo posao. Ili želite istinski raditi ili ne. Ovdje ne možete materijalno profitirati, steći neku dobit, povećati si broj nekretnina... Naravno, svi mi radimo za plaće. Ali ne možete opstati ovdje ako niste spremni biti fajter. S podrškom koju nam daje naše članstvo nema kalkulacija. Takvi su i moji suradnici - objašnjava predsjednica SOMK-a.

Žilić ekskluzivno za Nadu najavljuje da će 12. aprila u Zagrebu biti prosvjed svih radnika u predškolskom odgoju. Prosvjed organiziraju dva strukovna sindikata i udruga.

- Prije dvije godine smo imali moćan prosvjed, očekujem da će ovaj biti brojčano veći. Moramo osvijestiti da gubimo prebrzo radnike u sustavu - poručuje Božica Žilić.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.