Ispalo je, eto, da je imalo smisla SDP-ovo nepotrebno i teško razumljivo inzistiranje da se parlamentarno glasanje o povjerenju premijeru Andreju Plenkoviću i o izboru deset sudaca i sutkinja Ustavnog suda ne dogodi u istome danu, nego da se o prvom glasa u petak, a o drugom – za što je potrebna dvotrećinska većina, to jest dogovor HDZ-a i SDP-a – u subotu. Jednodnevna odgoda, mimo SDP-ovih planova i očekivanja, dovela je do toga da se donedavni sastav tog suda, predvođen predsjednikom Miroslavom Šeparovićem, s deset glasova za i tri protiv (Lovorka Kušan, Andrej Abramović i Goran Selanec), razotkrije kao skupina pravnika neopterećenih tekstom Ustava, kao i temeljnim načelima prava i demokratskog poretka, te sklonih kreativnim tumačenjima "duha Ustava" u situacijama kad im je to potrebno iz nekog političkog ili egoističnog razloga.
U večernjim satima petka, 6. prosinca, dakle nekoliko sati prije nego što će deset sutkinja i sudaca ostati bez dužnosti, Ustavni sud sastao se praktički u tajnosti i izglasao "Izvješće" kojim je postojećim sucima produžen mandat do daljnjega, odnosno dok u Saboru ne budu izabrani novi suci. "Takvo tumačenje Ustava bilo je nužno usvojiti bez obzira na izričitu ustavnu odredbu o prestanku mandata sudaca kako bi se osiguralo funkcioniranje ključnog ustavnog tijela kojem je prijetila blokada rada, s obzirom da Hrvatski sabor, čija je ustavna obveza izabrati suce Ustavnog suda, to nije učinio u ustavnom roku.
U takvoj situaciji, Ustavni sud, kao čuvar Ustava koji jamči njegovu primjenu i poštovanje, ne može niti u jednom trenutku biti onemogućen u izvršavanju svojih ustavnih ovlasti, a u cilju poštovanja temeljnih vrednota ustavnog poretka, posebice vladavine prava, bio je prisiljen na taj način tumačiti Ustav", piše u saopćenju Ustavnog suda koje je objavljeno nakon što se saznalo za rečenu sjednicu i nakon što su u subotu, 7. prosinca, u parlamentu izglasani novi suci, među kojima je njih četvero bilo na toj dužnosti i u proteklih osam godina (Rajko Mlinarić, Miroslav Šumanović, Lovorka Kušan i Andrej Abramović).
S obzirom na to da su suci izabrani, "Izvješće" nije poslano Saboru, a Šeparović je tajnovitost objasnio time da se nije htjelo ugroziti parlamentarno imenovanje budućih sudaca i sutkinja. I nije se ugrozilo, pa su u subotu izabrana i dvojica sudaca – Mlinarić i Šumanović – koji su večer prije bili među onima što su sami sebi produžili trajanje u Ustavnom sudu, uz Miroslava Šeparovića i Matu Arlovića kojima mandat istječe u listopadu sljedeće godine s mogućnošću šestomjesečnog dodatka.
Premda se ustavni stručnjaci donekle razilaze u pogledu poteza Šeparovića i družine, uvjerljiviji su i logičniji argumenti onih koji tvrde da su "Izvješćem" prekršeni Ustav i zakoni, odnosno da se Ustavni sud – pod egidom obrane ustavnog poretka i vladavine prava – samovoljno i bez obavještavanja bilo koga prometnuo u ustavotvorca, i to u pitanju koje se izravno tiče Ustavnog suda. "U Ustavu nema temelja za takvu odluku, jer Ustav jasno i precizno kaže da mandat sudaca traje osam godina, a ako se ne izaberu nasljednici, još maksimalno šest mjeseci", kazao je Đorđe Gardašević, profesor na Katedri za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, na N1 televiziji. "Nakon toga, produljenja više nema. Ako Ustavni sud tumači da ima, stavlja se u poziciju ustavotvorca, što bi značilo da mijenja Ustav na način koji nije dopušten, niti je predviđen. Ustav izričito kaže da jedino Sabor u ratnom stanju sebi može produljiti mandat. I to je to, drugih iznimaka nema."
U slučaju proljetne premijerske kandidature predsjednika Republike Zorana Milanovića Ustavni sud upozorio je, opet se pozivajući na tumačenje "duha Ustava", da će reagirati zabranama ako se Milanovićevo ime nađe na SDP-ovoj izbornoj listi i ako SDP u kampanji bude predstavljao predsjednika države kao svog kandidata za šefa Vlade. Sad nije bilo nikakvog upozorenja ili najave, premda su ustavni suci imali punih šest mjeseci da obznane svoje nakane, nego su se odlučili za izvještaj Saboru o novonastaloj situaciji, a izvještaj je akt koji se prima na znanje i stavlja pred gotov čin instituciju kojoj je upućen.
Zašto se Šeparović opredijelio za diverzantski pristup i maksimalnu konspiraciju? Vjerojatno stoga da ne dovede u pitanje reizbor dvojice kandidata iz HDZ-ove kvote, Šumanovića i Mlinarića, jer nije teško pretpostaviti da bi SDP i Možemo! uložili veto na odabir ljudi koji glasaju za javno odašiljanje namjere o neustavnom produženju vlastitog sudačkog mandata.
Andrej Plenković – koji je, inače, najzaslužniji za biranje sudaca u zadnji čas, jer je imao problema s odabirom svojih pet kandidata – ne želi komentirati postupak dojučerašnjeg sastava Ustavnog suda, no mala je vjerojatnost da se Šeparović upustio u ovu presedansku vratolomiju mimo zelenog svjetla iz HDZ-a i Vlade. Sva je prilika da se radilo o nekoj vrsti vježbe čiji je smisao bio u pokazivanju na što je sve spremna većina u Ustavnom sudu i do koje je mjere odlučna braniti svoje i HDZ-ove interese: ti ljudi uvjereni su da mogu činiti što god hoće i da im nitko ne može ništa, što je – u kombinaciji s istim takvim uvjerenjima koja o sebi i svojoj stranci njeguje Plenković – ubitačan koktel za ovdašnju demokraciju.
