Iako je u proteklih pet i pol godina bilo osnovanih kritika na rad i odluke Ustavnog suda, njegov je dosadašnji predsjednik, Miroslav Šeparović, izabran većinom sudačkih glasova na novi četverogodišnji mandat. Rezimirajući rad suda u proteklom mandatu mogli bismo reći da je u važnim predmetima koje je ocjenjivao u odnosu na povredu ustavnih normi donio i neke krajnje dvojbene odluke. Jesu li i koliko time povrijeđeni demokratski standardi kojima se Hrvatska voli hvaliti podložno je oku i peru javnosti, pa neke od važnijih (prošlih) odluka Ustavnog suda donosimo u nastavku teksta.
Odluka Ustavnog suda iz srpnja 2019. godine o ustavnosti Statuta Grada Vukovara pritom je jedna od najproblematičnijih u proteklom Šeparovićevu mandatu jer derogira i sam Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u RH. Naime, umjesto da Srbi u Vukovaru, koji čine više od trećine stanovništva napokon konzumiraju svoje zajamčeno pravo na službenu upotrebu jezika i ćiriličnog pisma, oni ta prava nanovo moraju zaslužiti (steći) jer je odlukom suda većini u tamošnjem Gradskom vijeću prepušteno da svake godine u listopadu, a po potrebi i više puta godišnje, kako stoji u odluci, razmotri stupanj razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među građanima Vukovara. Listopadska jeka zasad odande ne dopire: sudeći prema političkim stavovima i ponašanju vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, inače i novog predsjednika Domovinskog pokreta, uvjeti za proširivanje opsega prava srpske nacionalne manjine ondje i dalje ne postoje. O opasnostima takvih odluka kojima se popušta lokalnoj desnici svjedoče izdvojena mišljenja troje sudaca, Lovorke Kušan, Gorana Selanca i Andreja Abramovića, koji je napisao da postepeno priznavanje zakonom predviđenih umjesto zajamčenih manjinskih prava, koja ovise o trenutačnom političkom dogovoru u Gradskom vijeću, derogira manjinska prava s ustavne/zakonske kategorije na političku kategoriju, što smatra nedopustivim i fundamentalno neustavnim.
Takvom scenariju kumovale su uvelike odluke prijašnjeg saziva Ustavnog suda kojim je do 2016. predsjedala sutkinja Jasna Omejec. Nakon što je u kolovozu 2014. Ustavni sud proglasio neustavnim referendumsko pitanje Građanske inicijative "Stožer za obranu hrvatskog Vukovara", prema kojem bi ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine bila moguća isključivo kada bi pripadnici pojedine nacionalne manjine činili najmanje polovinu stanovnika takve jedinice, sudska je odluka obavezala Gradsko vijeće da u roku od jedne godine propiše kolektivna i pojedinačna prava srpske manjine, "uzimajući u obzir posljedice velikosrpske agresije iz Domovinskog rata koje se osjećaju i danas", ali istovremeno i pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na području tog grada. No do toga još nije došlo.
Ustavni sud lani se također negativno očitovao o ustavnim tužbama koje su zbog ratnih zločina počinjenih nad građanima srpske nacionalnosti podnijele obitelji žrtava. Novosti su višekratno pisale o odbačenoj ustavnoj tužbi koju je zbog ratnog zločina podnijela obitelj Milenka Đape, koji je ubijen u kolovozu 1991. u Sisku, ali i gotovo identičnom slučaju Tihomira Blagojevića kojeg je 1995. godine kod Nove Gradiške na benzinskoj crpki ubio hrvatski prognanik Vlado Gavrić, kojeg je tri godine poslije pomilovao Franjo Tuđman. Ustavni sud lanjskog ožujka ustvrdio je da je otac žrtve, Neđeljko Blagojević, nakon dugogodišnjeg bezuspješnog traženja sudske pravde za ubojstvo sina, zakasnio s podnošenjem ustavne tužbe jer ju je prema pravorijeku trebao podnijeti najkasnije tijekom postupka koji je pokrenuo 2006. godine. Ta je odluka također donesena uz izdvojeno mišljenje troje spomenutih sudaca s obzirom na to da bi suprotna odluka otvorila mogućnost za niz sličnih postupaka u kojima bi RH riskirala isplatu odšteta za neprocesuiranje zločina koji su počinjeni u njezino ime. Iako je sud utvrdio da Tuđman nije smio pomilovati Gavrića jer je to suprotno obavezama države u pogledu zaštite prava na život, tužba kojom se Blagojević referirao na povredu prava na pravično suđenje je odbačena, čime je Ustavni sud potvrdio da država ne mora platiti odštetu i da nije odgovorna za ubojstvo jer se nije radilo o terorističkom činu. Posljednju riječ u tom mučnom slučaju imat će Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu na kojem je Neđeljko Blagojević ljetos podnio tužbu protiv države.
Pa ipak, evo i dvije dobre stvari: Ustavni je sud pod Šeparovićevim predsjedanjem zauzeo jasno stajalište da je "Za dom spremni" nedvojbeno ustaški pozdrav Nezavisne Države Hrvatske te je kao takav neustavan, a jednako tretira i obilježja koja podsjećaju na NDH. No zbog nepostojanja ujednačene sudske prakse i zakonske zabrane koja bi dovela do eksplicitnog kažnjavanja ustaškog pozdrava hrvatski niži sudovi ignoriraju stajalište Ustavnog suda, a pri tome nedostaje i protureakcija policije kao tužitelja u tim slučajevima. Jednako tako, ocjenjujući nekoliko prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o udomiteljstvu, isti je sud lani donio odluku da nadležna tijela, uključujući dakle i druge sudove, ne smiju diskriminirati istospolnu zajednicu u mogućnosti udomiteljstva. "Ustavna vrednota ravnopravnosti spolova iz članka 3. Ustava, odnosno jamstvo društvene jednakosti iz članka 14. stavka 1. Ustava jamči istospolnim zajednicama obiteljskog života ravnopravno sudjelovanje u svim aspektima društvenog života, što uključuje i pristup javnoj usluzi udomiteljstva", stoji između ostalog u obrazloženju suda.
Poznato je da su neujednačene odluke Ustavnog suda još prije Šeparovićeva predsjedničkog mandata, dok je bio samo jedan od sudaca, izazivale oprečna mišljenja u javnosti. Tako je u svibnju 2013. taj sud ukinuo Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole, uglavnom zbog onih modula koji uključuju spolni odgoj, što je prema mišljenju protivnika uvođenja te međupredmetne teme prijeporno jer krši pravo roditelja na odabir onog načina odgoja vlastite djece koji je njima etički prihvatljiv.
Pojedini kritičari takvu odluku Ustavnog suda nazvali su demagoškom jer je donesena pod pritiskom glasnih oponenata iz redova građanskih inicijativa koje podržavaju Katolička crkva i konzervativne udruge GROZD i Reforma. U lipnju iste godine inicijativa "U ime obitelji" pokrenula je, a Sabor u svojstvu ustavotvorca donio odluku o raspisivanju referenduma, na kojemu su građani 1. prosinca 2013. izglasali da se u Ustav unese prema mnogima diskriminatorna odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. No za Ustavni sud tu nije bilo prijepora. Statistike radi, kažimo i da je od 22. prosinca 1990. do 30. lipnja 2021. Ustavni sud zaprimio ukupno 123.239 predmeta, a riješio njih 117.457 pa se čini kako je ta četvrta poluga vlasti među učinkovitijima u zemlji. Ipak, u smislu doprinosa društvenom napretku pred njom je još dug put. Za početak odande su najavili da će na ocjenu ustavnosti ići i zadnja odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite koja propisuje posjedovanje Covid-potvrda u institucijama zdravstva i socijalne skrbi.
