Godina 2024. neće biti samo "superizborna", kako je se naziva zbog toga što će sadržavati europske, parlamentarne i predsjedničke izbore, nego će donijeti imenovanja čelnih ljudi u tri važne državne institucije: Hrvatskoj vojsci, Državnom odvjetništvu i Sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Osim toga, u lipnju će deset ustavnih sudaca i sutkinja okončati osmogodišnje mandate, što ne znači da neki od njih možda neće biti ponovno izabrani na istu dužnost. U Hrvatskoj vojsci i Državnom odvjetništvu sigurno će doći do personalne promjene na vrhu, dok se u SOA-i to može dogoditi, ali i ne mora. U ovom tekstu bavit ćemo se institucijama čiji se šefovi biraju dogovorom predsjednika Republike i predsjednika Vlade (oružane snage i tajna služba) te sucima Ustavnog suda koje imenuje dvotrećinska većina u Saboru, što podrazumijeva dogovor većine i barem dijela opozicije. Što se tiče novog glavnog državnog odvjetnika, odluku o tome samostalno donosi parlamentarna većina na prijedlog Vlade: to će biti tema u narednim brojevima Novosti, nakon što bude poznato tko se sve prijavio za taj posao.
Glavni stožer HV-a
Admiral Robert Hranj, aktualni načelnik Glavnog stožera, po sili zakona odlazi u vojnu mirovinu 1. ožujka, ali ne bi bilo iznenađenje da se otisne u diplomaciju, kad Banski dvori i Pantovčak jednom uspostave suradnju oko imenovanja veleposlanika. U najvećem dijelu svog mandata Hranj je bio izložen pritisku i maltretiranju donedavnog ministra obrane Marija Banožića, koji je u tome uživao podršku premijera Andreja Plenkovića: htjelo se da načelnik Glavnog stožera prestane slušati predsjednika Milanovića, vrhovnog zapovjednika, što je očekivanje taman po mjeri Banožićeve političke pameti i Plenkovićeve političke narcisoidnosti. Hranj je pokazao doraslost da se odupre pokušajima političke instrumentalizacije i da više-manje sačuva vojsku od širenja dominantnog HDZ-ovog utjecaja.
Krug kandidata za Hranjevog nasljednika vrlo je uzak. U javnosti su dosad spominjani general-pukovnik Siniša Jurković, general-pukovnik Boris Šerić, odnedavno hrvatski predstavnik pri NATO-u u Bruxellesu, te general-bojnik Denis Tretinjak
Formalno, Vlada predlaže predsjedniku Republike kandidata za načelnika Glavnog stožera, ali dosadašnja praksa bila je takva da se, prije upućivanja prijedloga, premijer i predsjednik usuglase o imenu budućeg načelnika, koji ima pravo na samo jedan četverogodišnji mandat. Takva praksa je i logična, jer bi predsjednikovo javno odbijanje premijerovog kandidata kompromitiralo generala ili admirala koji bi se našao u takvoj situaciji, što se donekle dogodilo generalu Miji Validžiću predloženom za ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije mimo dogovora s Uredom predsjednika. U idućih mjesec-dva vidjet ćemo je li izvučena pouka iz tog slučaja.
Krug kandidata za Hranjevog nasljednika vrlo je uzak. U javnosti su dosad spominjani general-pukovnik Siniša Jurković, sadašnji zamjenik načelnika Glavnog stožera, general-pukovnik Boris Šerić, odnedavno hrvatski predstavnik pri NATO-u u Bruxellesu, te general-bojnik Denis Tretinjak, načelnik Operativne uprave Glavnog stožera. Favorit je general Jurković, jer bi bilo neozbiljno mijenjati izaslanika u NATO-u – generala Šerića – svega nekoliko mjeseci nakon što je imenovan, i to poslije dugog razdoblja tokom kojeg Hrvatska nije imala čovjeka na toj poziciji, a general Tretinjak ipak ima bitno manje referenci za taj položaj u odnosu na aktualnog zamjenika načelnika.
Siniša Jurković rođen je 1968., što znači da mu je do vojnog umirovljenja ostalo nepunih pet godina. Temeljne vojne škole završio je u JNA, a HV-u se priključio u listopadu 1991. U ratu je zapovijedao manjim jedinicama u Slavoniji, da bi se potom penjao stepenicu po stepenicu. Specijalnost su mu oklopne snage. Ima diplome svih vojnih obrazovnih institucija u Hrvatskoj, školovao se i u Sjedinjenim Državama, sudjelovao je u misiji ISAF u Afganistanu. Jedini koji mu unutar HV-a može parirati kad je riječ o ratnom putu i o dosadašnjoj vojnoj karijeri jest general Šerić, ali on je, rekosmo, na Milanovićevu inicijativu nedavno poslan u NATO. Dogovor o novom načelniku Glavnog stožera ne bi, dakle, trebao biti naročito kompliciran. U postojećim političkim odnosima ne treba sasvim isključiti ni iznenađenja, s tim da je puno vjerojatnije da će premijer i predsjednik izbjeći izazivanje nove kadrovske krize u vojsci.
Sigurnosno-obavještajna agencija
Zašto pretpostavljamo da će mandat sucima i sutkinjama Ustavnog suda biti produžen do prosinca? Za izbor je potrebna dvotrećinska parlamentarna većina, a nije realno da vlast i opozicija, ili dio opozicije, uoči izbora postignu dogovor o bilo čemu važnom
Daniel Markić prvi put imenovan je ravnateljem SOA-e u mandatu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Tihomira Oreškovića. Četiri godine poslije, početkom svibnja 2020., Milanović i Plenković dali su mu drugi mandat. S obzirom na to da zakonom nije ograničen broj mandata istog čovjeka na funkciji ravnatelja SOA-e, moguće je da Markić dobije i treći mandat, pod uvjetom da on sam nema neke druge planove. Ni jedan dosadašnji šef civilne tajne službe nije bio na tom položaju duže od četiri godine, a ima argumenata i za i protiv tako dugog ostanka iste osobe na poziciji o kojoj govorimo.
Moguće je da dobije i treći mandat – Daniel Markić (Foto: Davorin Višnjić/PIXSELL)
U protekle gotovo četiri godine nije bilo ozbiljnijih stručnih i političkih primjedbi na Markića i SOA-u, niti su u javnost izbijale afere povezane s tom službom ili njezinim zaposlenicima. Nije, doduše, bilo ni značajnijih iskoraka. Pritom je Markić u prošle dvije godine, koliko traje otvorena konfrontacija Milanovića i Plenkovića, bio u situaciji da nema formalnih smjernica za rad koje donosi Vijeće za nacionalnu sigurnost. Nije se, kao ni Hranj, dao uvući u političke prijepore, mada je Plenković u više navrata pokušao iznuditi od SOA-e izvještaj koji bi potvrdio njegovu tezu o postojanju ekstremnih desničarskih skupina koje planiraju nasilno rušenje ustavnog poretka: SOA nije izravno demantirala premijerova zapažanja, ali nije ni ispunila njegova očekivanja kad je riječ o potvrđivanju terorističke opasnosti iz miljea radikalne desnice. Takvo držanje, koje je povećalo vjerodostojnost SOA-e u javnosti, pozitivna je posljedica "tvrde kohabitacije" premijera i predsjednika te snažan argument u prilog očuvanju koncepta prema kojem dvojica najviših državnih dužnosnika supotpisom imenuju i razrješuju ravnatelja tajne službe.
Ako se bude tražila zamjena za Markića, kojem bi u toj opciji trebalo naći istaknuto mjesto u diplomaciji, krug potencijalnih kandidata bit će ipak nešto širi nego u slučaju odabira novog načelnika Glavnog stožera. Pored tri-četiri čovjeka koji su sada u vrhu SOA-e, rješenje bi se moglo tražiti i među veleposlanicima koji imaju iskustvo rada i u inozemstvu i na višim pozicijama u sjedištu Ministarstva vanjskih poslova, pa i među ljudima iz Ministarstva unutarnjih poslova i Državnog odvjetništva. Kako god, vrlo je vjerojatno da će Milanović i Plenković do 1. svibnja, preko posrednika, postići dogovor o ravnatelju SOA-e, jer ni jednom ni drugom ne odgovara da ih se u izbornoj godini optužuje da svojim ponašanjem štete sustavu nacionalne sigurnosti u vrlo turbulentnim međunarodnim i regionalnim okolnostima.
Ustavni sud
Već sad može se pretpostaviti, s visokim stupnjem sigurnosti, da će deset sudaca i sutkinja Ustavnog suda – kojima mandat istječe 7. lipnja – dobiti dodatnih, i maksimalnih, šest mjeseci na toj dužnosti. To su ove sutkinje i ovi suci: Ingrid Antičević Marinović, Snježana Bagić, Lovorka Kušan, Andrej Abramović, Branko Brkić, Mario Jelušić, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović. Predsjedniku Miroslavu Šeparoviću te sucima Mati Arloviću i Goranu Selancu mandat završava u listopadu 2025. godine. Među onih desetero kojima mandat istječe u lipnju, dvoje ih je – Snježana Bagić i Mario Jelušić – koji su u Ustavnom sudu već šesnaest godina u kontinuitetu. Premda broj mandata formalno nije ograničen, još nitko nije tri puta izabran za ustavnog suca.
Snježana Bagić i Miroslav Šeparović (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
Zašto pretpostavljamo da će mandat sucima i sutkinjama biti produžen do prosinca? Za izbor je potrebna dvotrećinska parlamentarna većina, odnosno 101 zastupnički glas, a nije realno da vlast i opozicija, ili dio opozicije, uoči izbora postignu dogovor o bilo čemu važnom, pa ni o budućem sastavu Ustavnog suda. Čak i ako bi se parlamentarni izbori održali u travnju ili u svibnju, i ako bi vlast potom bila formirana u rekordnom roku, teško da bi se do početka lipnja – kad će, inače, biti izbori za Europski parlament, a funkcionirajući Ustavni sud ima bitnu ulogu u izbornom procesu – moglo doći do sporazuma o sucima. Pregovori vlasti i opozicije o tom pitanju uvijek su bili relativno dugotrajni, i to u uvjetima kad je više-manje bilo dovoljno da se usklade interesi i želje HDZ-a i SDP-a, a stvari bi nakon sljedećih izbora u tom pogledu mogle biti znatno složenije. Dogovor se, međutim, mora postići najkasnije do početka prosinca ove godine, jer bi u suprotnom bilo ugroženo održavanje prvog kruga predsjedničkih izbora u drugoj polovini prosinca.
