Reakcija Ustavnog suda na pojavu "crnog labuda", odnosno iznenadnu odluku državnog predsjednika Zorana Milanovića da kao premijerski kandidat SDP-a sudjeluje na izborima, bila je promptna. Ovo inače tromo tijelo reagiralo je praktički odmah najavom da će u roku par dana odlučiti je li predsjednikova kandidatura u skladu s Ustavom. Očekivano, nije mu dalo za pravo. Ne samo da je i Milanoviću i SDP-u zaprijetilo sankcijama ukoliko bude na listi jer to nije u skladu s njegovim ustavnim položajem i ovlastima te načelom diobe vlasti, nego mu je zabranilo bilo kakvo sudjelovanje u izbornoj kampanji, spominjući pritom da će – ako bude potrebno – poništiti odluku o raspisivanju izbora, što bi dovelo Hrvatsku do dosad nezabilježene političke i ustavne krize.
Cijelu priču Milanović je mogao zaobići jednostavnom odlukom da potpiše ostavku na čelno mjesto u državi, ali tako nešto mu nije bilo na kraj pameti. Opravdanje je pronašao u činjenici da bi ga kao vršitelj dužnosti zamijenio donedavni predsjednik Sabora Gordan Jandroković čime bi, kako je rekao, HDZ preuzeo svu vlast u državi. Pitanje je, međutim, bi li Jandroković pristao na to, s obzirom da bi ga kratko predsjednikovanje koštalo zastupničkog mjesta, budući da je Ustavni sud zabranio kandidaturu svim Milanovićevim nasljednicima, premda su ustavni stručnjaci prethodno najavljivali da će se uskraćivanje kandidacijskog prava zadržati na predsjedniku. Devet sudaca je podržalo odluku oko Milanovića, dvoje je bilo protiv – Ingrid Antičević Marinović i Andrej Abramović, dok su Goran Selanec i Lovorka Kušan napustili sjednicu, jer su smatrali da nije bilo uvjeta za glasanje.
Kako bilo, rezime dosadašnje šestodnevne rasprave (tekst pišemo u srijedu ujutro) takav je da je SDP suočen s potencijalnim sankcijama, doduše s neskrivenim cinizmom, prihvatio upozorenje Ustavnog suda i više ne ističe predsjednika države kao nositelja liste u prvoj izbornoj jedinici, dok je Milanović nastavio po starom i koristi svaku priliku da se diljem Hrvatske, iza svečanih sjednica gradskih i općinskih vijeća gdje je opozicija na vlasti, najgrubljim riječima obračunava s članovima Ustavnog suda. Naziva ih "gangsterima", "beskrupuloznim propalicama", "glodavcima u sjeni", "nekoherentnim mucavcima", "nepismenim ljudima", "političkim priležnicama", "umočenim i interesno zainteresiranim osobama", "režimskim miljenicima", "mutljarošima", jednom riječju – "bandom"! Nije to nikakva novost za njega. Političke protivnike i inače je vrijeđao, a više puta je predlagao i da se Ustavni sud jednostavno ukine, a ovlasti mu se rasporede po drugim tijelima.
Istina, zaobilaženjem donošenja nekih bitnih odluka koje bi išle na štetu državne vlasti, čitaj HDZ-a, Ustavni sud dao je razloga da ga se ne smatra pravosudnim autoritetom i čuvarom Ustava, poput primjerice rješavanja problema disproporcije u broju birača u izbornim jedinicama, ali ne treba zaboraviti da je u izboru njegovih članova sudjelovao i sam Milanović, odnosno stranka kojoj je bio na čelu pa se tako tamo nalaze bivša SDP-ova ministrica Ingrid Antičević Marinović, dugogodišnji SDP-ov direktor Josip Leko ili SDP-ov saborski doajen Mato Arlović. I ne samo njih, jer je u izboru sudaca proceduralno nužan kompromis najvećih stranaka u Saboru pa HDZ ima "svoje", a SDP "svoje" suce i sutkinje. Ima i onih trećih koji su upadali u kvote poput Jasne Omejec na koju se Milanović posebno obrušio nazivajući je "političkom priležnicom“ zbog koje je 1999. mijenjan zakon kako bi, "kao prijateljica jednog političkog lidera", postala sutkinja Ustavnog sud. Povod je bila njezina poruka Miroslavu Šeparoviću, predsjedniku Ustavnog suda, bivšem čelniku tajnih službi i kumu Vladimira Šeksa, da se ne boji poništiti odluku o izborima, ukoliko Milanović ustraje na kandidiranju.
Izlazak iz "zone komfora", kako je angažman na izborima nazvao Milanović, uz probleme Ustavnom sudu i Državnom izbornom povjerenstvu, koje sada mora nadzirati što ovaj govori, donio je veliki politički uzlet SDP-u koji je skočio za čak devet posto, kako su pokazali rezultati žurno odrađene Ipsosove ankete za vikend. Istina, uzorak nije veliki, tek 604 ispitanih na razini cijele države, ali je bez sumnje dovoljan da se uoči pozitivan trend za tu stranku. HDZ je, prema anketi, na 27,3 posto podrške, a SDP na 22,6 posto. Razlog za optimizam imaju i u odgovoru na pitanje koga građani žele za premijera: Milanovića na toj poziciji vidi 32 posto, a Andreja Plenkovića 30 posto. Pitanje je, međutim, može li se taj trend zadržati, s obzirom da prava kampanja tek počinje i bit će vrlo brza, zapravo ekspresna. Trčeći prema cilju s ovakvom retorikom nije se problem ispuhati i dosaditi biračima već za desetak dana. Pažljiviji promatrači sjećaju se prilične prednosti koju je SDP imao kad ga je preuzeo Milanović ispred HDZ-a Ive Sanadera. Pobjeda se već slavila, šampanjac ohladio, kad je u izbornoj noći uslijedio hladan tuš. Jedan od razloga poraza bilo je i tvrdoglavo inzistiranje da HNS-ovci ne idu na SDP-ovu listu. Slično se događa i sada. Nakon što je Milanović dao SDP-u uzlet, iz najavljene lijevo-liberalne koalicije već su ispali Radnička fronta i Fokus, a Radimir Čačić iz Reformista ostanak je komentirao riječima da su SDP-u apetiti u pregovorima znatno narasli. Bez obzira, SDP će od izbora profitirati jer će dobiti znatno više zastupnika, nego što ih sada ima, ali bi i posljedice prepuštanja sudbine u Milanovićeve ruke mogle biti prilične.
Pitanje je, također, kako će DIP nadzirati krše li Milanović i SDP upozorenje Ustavnog suda. Kao predsjednik države Milanović ima pravo komentirati političku situaciju, što i čini iz dana u dan. Za odrediti gdje komentiranje prestaje biti kritika na račun vladajućeg HDZ-a, a postaje angažiranje na stranu opozicijskog SDP-a, trebat će filigranska stručnost. Da apsurd bude veći, "onaj čije se ime ne smije spominjati" ne smije biti ni na listama ni na plakatima ni u ustima SDP-ovaca. Smiju li ga HDZ-ovci zvati kandidatom za premijera? Svi znamo tko je, ali nitko ne smije reći da je to on. Sve su to nedoumice koje su priče o ovlastima Ustavnog suda prebacile iz uskog kruga stručnjaka među običan svijet na pijace i birtije zamjenjujući one uobičajene o nogometu i vremenu. A zamislite tek što će se dogoditi ako HDZ dobije većinu glasova pa Milanović – kad se vrati u svoju predsjedničku "zonu komfora" - bude "morao" dati mandat Plenkoviću za sastavljanje nove vlade?
