Andrej Plenković, premijer i predsjednik HDZ-a, prošli je tjedan izjavio da još nisu započeli razgovori s opozicijom, odnosno sa SDP-om kao najjačom opozicijskom strankom, o izboru deset od ukupno trinaest sudaca i sutkinja Ustavnog suda, jer se čeka da SDP dovrši svoje unutarstranačke izbore. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u utorak je rekao da ustavni suci naprosto moraju biti izabrani i da će svaka strana morati učiniti male kompromise da bi se postigao dogovor. Prijavilo se 65 zainteresiranih, a krajnji zakonski rok za odabir je 7. prosinca, što je, uostalom, i preduvjet za održavanje predsjedničkih izbora, s obzirom na to da bez funkcionalnog Ustavnog suda nije moguće provesti izborni proces: sutkinjama i sucima, kojima je istekao osmogodišnji mandat, u lipnju je dužnost automatizmom produžena za maksimalnih još šest mjeseci.
Propozicije su takve da je za imenovanje ustavnog suca potrebna dvotrećinska parlamentarna većina, to jest 101 glas u Saboru, a u aktualnoj konstelaciji to znači da je neophodan dogovor vladajućeg HDZ-a i njegovih predizbornih koalicijskih partnera (61 zastupnik) te SDP-a i partnera (42), s tim da će se sporazumu vrlo vjerojatno priključiti manjinski zastupnici te još neke parlamentarne opcije i zdesna i slijeva, poput Domovinskog pokreta i platforme Možemo!
Teoretski, HDZ bi mogao doći do dvotrećinske većine i mimo dogovora sa SDP-om, ali to bi bila veoma zahtjevna operacija, neovisno o tome što je s Iblerova trga već odaslana poruka da od dogovora neće biti ništa ako HDZ bude inzistirao na izboru Đure Sesse, sadašnjeg suca i bivšeg predsjednika Vrhovnog suda, pa i po cijenu blokade političkog sustava, a nepostojanje funkcionalnog Ustavnog suda svakako bi dovelo do paralize. Sessa, koji je prošle godine postao predsjednik Međunarodne udruge sudaca, oduvijek je blizak HDZ-u, naročito Vladimiru Šeksu, Branku Bačiću i Miroslavu Šeparoviću, i dugo ga u javnosti prate korupcijske sumnje.
Odbjegli osuđenik Zdravko Mamić javno ga je optužio za primanje mita. Plenković se dosad nije izravno očitovao o ovom SDP-ovu ultimatumu, no nema sumnje da ga nije učinio sretnim, bez obzira na to koliko mu je stalo do Sesse i njegove karijere. Dovoljno ga frustrira već to što će uopće morati pregovarati i postići sporazum s opozicijom, jer to je aktivnost koju je s tankim ili nikakvim obrazloženjima grozničavo izbjegavao u proteklih četiri-pet godina. U ovom smislu, u opoziciju možemo svrstati i predsjednika Republike Zorana Milanovića.
S Iblerova trga se protive njegovu izboru – Đuro Sessa (Foto: Emica Elveđi/PIXSELL)
Što se tiče SDP-a, odnosno lijeve opozicije, s visokim stupnjem sigurnosti može se predvidjeti da će troje od petero njihovih kandidata – tko god u subotu bio izabran za novog predsjednika SDP-a – biti ovi ljudi: Lovorka Kušan i Andrej Abramović, koji su prošlih osam godina sudili u Ustavnom sudu, te Biljana Kostadinov, predstojnica Katedre za ustavno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Kušan i Abramović imali su stavove suprotstavljene većini ustavnih sudaca u većem broju slučajeva, pogotovo u politički i društveno delikatnijim odlukama. U tome im se redovito priključivao sudac Goran Selanec, kojem prvi mandat u Ustavnom sudu traje do listopada 2025., kao i Miroslavu Šeparoviću i Mati Arloviću, sucima iz HDZ-ove kvote. Izdvojena mišljenja Kušan, Abramovića i Selanca bili su jedna od rijetkih svijetlih točaka u radu aktualnog saziva Ustavnog suda, a neki od tih tekstova nesporno su vrhunci ustavnog sudovanja u ovoj zemlji unatrag više od trideset godina. Ljevica – i ne samo ljevica, već svatko kome je stalo do kvalitativne razine Ustavnog suda – nema razloga da ne podrži odvjetnicu Kušan i suca Abramovića za još jedan mandat.
Profesorica Kostadinov, pak, jedna je od najuglednijih hrvatskih ustavnopravnih stručnjakinja, svjetonazorski je bliža ljevici i SDP naprosto nema argumenata da ignorira njezinu kandidaturu. Za razliku od drugih profesora Ustavnog prava, od kojih se neki sad pojavljuju i kao kandidati za buduće suce, Kostadinov je relativno rijetko medijski istupala u vezi s prijeporima vezanima za tumačenje Ustava. Kritizirala je Ustavni sud kad je 2021. zauzeo stav da predsjednik Republike ne može za predsjednicu Vrhovnog suda predložiti osobu koja se nije prijavila na javni poziv za tu dužnost, a bila je riječ o profesorici Zlati Đurđević. "Predsjednik Republike Zoran Milanović nije povrijedio Ustav Republike Hrvatske kada je nakon raspisanog javnog poziva javno odbio prijavljene kandidate i predložio prof. dr. sc. Zlatu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda", ustvrdila je Kostadinov, čiju argumentaciju nitko iz Ustavnog suda i pravnih krugova bliskih HDZ-u nije uvjerljivo osporio, nego je snagom većine provedena Plenkovićeva volja.
Za preostala dva mjesta iz lijeve kvote više je kandidata. Među njima je svakako Alan Uzelac, predstojnik Katedre za građansko procesno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Uzelčeva karijera, iskustvo i znanstveni opus veoma su respektabilni i u međunarodnim okvirima: od svih šezdeset i petero pravnika, koji su se javili za dužnost ustavnog suca, njegove su reference među najimpresivnijima. Tu su potom Ivana Milas Klarić s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu i nekadašnja pravobraniteljica za djecu Republike Hrvatske; ugledna odvjetnica Vesna Alaburić, ekspertica u području medijskog prava te ljudskih i građanskih sloboda; sutkinja Sandra Artuković Kunšt, zamjenica ministra pravosuđa u vladi Zorana Milanovića; Vedran Đulabić, profesor Upravnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu; odvjetnica Nicole Kwiatkowski, specijalizirana za potrošačka prava i poznata po zastupanju građana oštećenih kreditima u švicarskim francima...
Prijavilo se 65 zainteresiranih kandidata, a krajnji zakonski rok za odabir je 7. prosinca, što je, uostalom, i preduvjet za održavanje predsjedničkih izbora, s obzirom na to da bez funkcionalnog Ustavnog suda nije moguće provesti izborni proces
Kad je riječ o HDZ-ovoj sudačkoj petorki, dvojica su sigurnih. Prvi je Dražen Bošnjaković. On je, premda odvjetnik, veći dio karijere proveo na relativno istaknutim političkim funkcijama na koje je dolazio po liniji pripadnosti HDZ-u. Bio je, između ostalog, u dva navrata ministar pravosuđa. Godine 2020., dok je bio ministar, snimljen je u jednom zagrebačkom restoranu u društvu tadašnjeg USKOK-ova optuženika Ratka Mačeka: obojica su tvrdila da se radilo o slučajnom susretu, a ne o tajnom sastanku. Opozicija dosad nije problematizirala mogućnost Bošnjakovićeva izbora u Ustavni sud, iako su njegove kvalifikacije više političke nego stručne. Drugi koji sigurno prolazi jest Frane Staničić, profesor na Katedri za upravno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta. On je Plenkoviću i HDZ-u dokazao svoju lojalnost u protekle tri-četiri godine u situacijama kad je dolazilo do sukoba između Plenkovića i Milanovića oko ustavnih i zakonskih odredbi koje reguliraju njihove ovlasti. Oštro je osudio Milanovića i kad je, ignorirajući prijave na javni poziv, predložio profesoricu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, i kad je, u ožujku ove godine, objavio svoju premijersku kandidaturu uz zadržavanje položaja predsjednika Republike.
Jedna od najuglednijih hrvatskih ustavnopravnih stručnjakinja – Biljana Kostadinov (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)
Slično Staničiću, samo neusporedivo učestalije, proteklih godina javno je djelovao i Mato Palić, predstojnik Katedre za ustavno i europsko pravo Pravnog fakulteta u Osijeku. Njegovi pogledi na ustavnopravnu problematiku uvijek su bili usklađeni sa stavovima HDZ-a i HDZ-ove većine u Ustavnom sudu, pa bi se iz toga moglo zaključiti da je i on među onima iza čije će kandidature stati vladajuća stranka. To nije isključeno, ali nije ni sigurno: manje zbog toga što bi se HDZ suzdržavao od očitog vraćanja usluge svom čovjeku iz redova ustavnih stručnjaka, više zbog toga što za tri preostale sudačke fotelje iz HDZ-ove kvote, uz Palića, s dobrim šansama pretendiraju još najmanje trojica kandidata, ne računajući Sessu. Svi su muškarci. Radi se o dvojici aktualnih ustavnih sudaca – Branku Brkiću i Miroslavu Šumanoviću – te odvjetniku Robertu Travašu, bivšem predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore, koji je još od ranih devedesetih blizak HDZ-u. Ni Brkić ni Šumanović, iz perspektive HDZ-a, u prošlih osam godina nisu učinili ništa što bi ih diskvalificiralo za ponovni izbor, ali ne bi bilo iznenađenje da jedan od njih ispadne iz kombinacija. Prema izvorima bliskim HDZ-u, Šumanović je bliži ispadanju. Hoće li Plenković, međutim, sebi dozvoliti da doslovno svi ustavni suci iz HDZ-ove kvote budu muškarci, naročito s obzirom na to da je među prijavljenima nekoliko žena desnog ili konzervativnog svjetonazora koje imaju respektabilne profesionalne biografije?
Nema dileme oko toga da će Ustavni sud od prosinca biti kadrovski kompetentniji i autoritativniji nego što je bio u proteklih osam godina. Također, odnos snaga u Ustavnom sudu bit će znatno izmijenjen u usporedbi s aktualnim stanjem: sad je taj odnos deset prema tri ili devet prema četiri, naravno u korist HDZ-a, a od prosinca će biti sedam prema šest. Jedino na čemu bi dogovor mogao zapeti, rekosmo, jest pitanje Đure Sesse. Teško da će Plenković tek tako pristati na SDP-ov veto, ako SDP ostane pri uvjetu koji je iznio Peđa Grbin, dosadašnji šef te stranke. Može se, u najmanju ruku, očekivati da će u tom slučaju i HDZ staviti veto na nekoga od SDP-ovih odabranika. Na koga? Na bilo koga. HDZ-ovci će već smisliti obrazloženje.
