Mamić
Zdravko Mamić, bivši Dinamov što bog, što batina, pobjedu svoga nogometnog čeda nad Tottenhamom obilježio je riganjem vatre po osječkim sucima. Vjerujemo kako svatko tko prati vijesti zna da je Mamiću potvrđena prvostupanjska kazna od šest i pol godina zatvora uz oduzimanje 52 milijuna kuna stečena nezakonitim putem. Od časa kad je postalo pravomoćno Mamić ne prestaje zatrpavati medije ogorčenjem i dokazima o korumpiranosti osječkih sudaca. O slučaju Mamić i s njim povezanim curenjem gnoja po medijima i društvenim mrežama mogli bi se pisati romani. Recimo, ako je zaista 8. listopada USKOK-u dostavio podatke o navodnoj korumpiranosti osječkih sudaca, kako je moguće da suce, barem kako oni svjedoče, nitko nije pozvao ni na informativni razgovor sve dok ih Mamić nije počeo javno optuživati? Kako je moguće da nijedna sigurnosno-pravosudno-policijska služba nije detektirala druženja uglednog kriminalca s uglednim sucima? U redu, Mamić jest bio elita, dio društvenog vrha, blizak onom državnom. Blizak bivšoj predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović, čvrsto privržen HDZ-ovcima koji su imali glavnu riječ u njegovu Hrvatskom nogometnom savezu, Mamić je, godinama prije nego što se počeo predstavljati kao glavni državni neprijatelj, bio jedan od glavnih državnih prijatelja. Sada galami kako je u više navrata potplaćivao suce, tvrdi da o svemu ima dokaze. Navodno su putovali na njegov račun, kupovao im je cipele, slao darove, a oni su mu uzvratili na najgori način – osuđujućom presudom. Ukratko, u priči o Mamiću ima i truleži državnih institucija, i pretvaranja kokošara u elitu, i svakovrsnog nefunkcioniranja ove države. Svega, eto, ima osim jasnog odgovora je li zaista plaćao suce.
BiH
U međuvremenu, stigao je odgovor na pitanje gdje je Zoran Mamić. Donedavni trener Dinama, koji je podnio ostavku nakon što mu je presuda u istom predmetu postala pravomoćna, skoknuo je do brata u Bosnu i Hercegovinu. Zoran je naime osuđen na manje od pet godina zatvora, točnije na četiri godine i osam mjeseci, pa nije odmah morao iza rešetaka. Nekidan je najavljivao da je spreman odslužiti kaznu i nakon toga nastaviti normalan život, a sada je, eto, iznenada odlučio posjetiti brata. Obojica imaju bosanskohercegovačko državljanstvo što, teoretski, može značiti da će obojica ostati ondje i odugovlačiti odlazak u zatvor. S druge strane, ovdje će, očito, igrati na kartu dokazivanja pristranosti sudaca i vjerovati da će im to biti dobar argument za ustavnu tužbu. Sve u svemu, nisu bez šansi da i dalje drmaju nogometom i čime su već sve drmali. Ali ni da završe u zatvoru. I pritom sa sobom povuku još ponekog. Možda baš sudačku družinu. Neće biti dosadno.
Izbor
Nije dosadan ni izbor predsjednika Vrhovnoga suda. Još 13. siječnja ove godine Državno sudbeno vijeće objavilo je javni poziv zainteresiranim kandidatima na koji su se javili aktualni predsjednik Đuro Sessa te zagrebački odvjetnici Lidija Horvat i Šime Savić. Po proceduri, predsjednik Republike o kandidatima traži mišljenje Opće sjednice Vrhovnoga suda i saborskog Odbora za pravosuđe, no ona nisu obvezujuća, a potom Saboru predlaže odabranoga kandidata. Predsjednik Zoran Milanović odlučio je, međutim, predložiti Zlatu Đurđević, profesoricu na zagrebačkom Pravnom fakultetu. I započela je rasprava o njegovu pravu predlaganja ljudi koji se nisu javili na poziv, pa se oglasio i Ustavni sud sa stavom da predsjednik smije predložiti samo one koji su se javili, pa se na Facebook-profilu očitovao Milanović s primjedbom da većina ustavnih sudaca, "vjernih HDZ-ovih žetona", smišlja "sve što treba kako bi spasili vojnika HDZ-ovog pravosuđa Sessu. Možda još da odluče kako za predsjednika Vrhovnog suda moram predložiti nekog od ovih Mamićevih veseljaka", pokušavao je Milanović bio duhovit te je, na kraju, poentirao: "Moja kandidatkinja nije i neće biti iz njihove močvare. Moja kandidatkinja ostaje Zlata Đurđević i HDZ će, koliko god im to teško padalo, morati glasati o njoj. Za ili protiv, što će sve reći." I tako je Milanović, nakon nekoliko godina provedenih u fotelji premijera, odlučio reformirati pravosuđe inzistiranjem na svojoj kandidatkinji za predsjednicu Vrhovnoga suda. Koja je, nesumnjivo, bolje rješenje od aktualnog, tek je pitanje tko će, u mužjačkom odmjeravanju snaga predsjednika države i čelnog čovjeka Vlade Andreja Plenkovića, imati više živaca i strpljenja. Zamislimo li da moramo nešto zaključiti, to bi izgledalo ovako: šansi za pravosuđe odavno nema, što nije razlog da se ne pokuša smijeniti Sessu.
Sestra
Kad smo već u pravosudnom tonu, spomenut ćemo vijest s juga – potvrđena je optužnica protiv Nevenke Bečić, sestre Željka Keruma, bivšeg splitskog gradonačelnika i aktualnog kandidata za tu funkciju. Istragu protiv nje DORH je zatražio prije ravno 11 godina, optužnica je podignuta prije četiri godine, nekoliko je puta vraćana na doradu. Moglo bi se povući "zašto baš sada" pitanje, ali koga briga. Neće biti problem krahira li Kerum, niti će se njegovi birači pretjerano uzrujavati zbog toga što državni odvjetnici smatraju da mu je sestra utajivala milijunske svote poreza.
Cjepivo
Policijski sat u Nizozemskoj, strože mjere u Njemačkoj, u Hrvatskoj mješavina hinjene ležernosti i manjka cjepiva. Tim se povodom oglasio i premijer Andrej Plenković najavivši prebacivanje dostave "određenog kontingenta cjepiva iz četvrtog u drugo tromjesečje kako bi se do ljeta pojačala dinamika cijepljenja". "Govorimo o Pfizeru koji je naznačio da bi mogao ubrzati dostavu. To je takozvana akcelerirana dostava Pfizera", reče premijer. Isti onaj koji je lani objavio pobjedu nad Covidom. Očito, produžeci nikako da završe.
