Pretenzije

Kako li je Andreju Plenkoviću i, posebno, Zoranu Milanoviću sad kad im je prijatelj i saveznik, mađarski poglavnik Viktor Orban, nevjerojatnom preciznošću izgovorio baš ono što nije trebao? "Oni koji imaju more i luke mogu dovoziti naftu tankerima", opazio je mađarski autokrat i dodao heretičnu rečenicu: "Da nam nisu to oduzeli, imali bismo i luku." A to "to" hrvatski je dio obale koji je nekad bio dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. I što – hrvatska se diplomacija i nediplomacija pobunila protiv Orbana. "Nikakve pretenzije danas ne mogu proći bez obzira na neke verbalne poruke", odlučno je, u granicama svojih mogućnosti, poručio Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, koji valjda mjesecima ne prati vijesti pa mu je promaklo da nekakve pretenzije danas ne samo što prolaze, nego cijeli svijet, hvala na pitanju, guraju prema trećem svjetskom ratu. "Hrvatski teritorij je neupitan i u tom smislu nema nikakve dvojbe", poručio je isti autor, a ako je još i bilo nedoumica oko hrvatskog teritorija, otklonio ih je rezolutni HDZ-ov eurozastupnik Karlo Ressler, poručivši s kote u Bruxellesu: "Rijeka i hrvatska obala ostat će Hrvatska. Granice se neće mijenjati." Oglasio se i Mostov Zvonimir Troskot s porukom da Hrvatska nikad neće biti mađarska zemlja. Duboka misao, trebat će neko vrijeme da je shvatimo. Osovina Božinović – Ressler – Troskot nije navela tko je zaokružio Hrvatsku u današnjim granicama. Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je mađarskog veleposlanika i uručilo mu notu, dok je hrvatski veleposlanik u Budimpešti zatražio razgovor s mađarskim šefom diplomacije. Plenković i Milanović, koji su se više puta hvalili dobrim odnosima s Orbanom, još se nisu oglasili, premda su ovakve teme idealne za jačanje nacionalističke zajapurenosti. I premda je Mađarska odbila sudjelovati u procesuiranju odgovornih za prodaju Ine njezinu MOL-u. Konačno, mediji su zabilježili da su nekidan i predsjednik i premijer pjevušili Thompsonov pjesmuljak u kojem je u hrvatske teritorije uvršten dio Bosne i Hercegovine. Kad već spominjemo svojatanja. Inače, hrvatska se nervoza ove vrste obično iscrpljivala u osudama sličnih izjava srpskih vladajućih budala. Razmjena gluposti s Mađarskom, stoga, nije velika sadržajna novost, samo što je uloga Srbije sada dodijeljena Mađarskoj.

 

Cijene

I dok se vlast zabavlja s Mađarskom, cijene divljaju. Gorivo je poskupjelo ovog, baš kao i prošlog utorka, litra eurosupera 95 za 62 lipe, a litre eurodizela i plavog dizela za 19 lipa. Dnevna štampa izvukla je cijene mesa, pa pakirani pileći file od 400 grama košta 98 kuna po kilogramu, a pureći file od 600 do 800 grama čak 128 kuna po kilogramu, što znači kako bi puretina skoro mogla biti statusni simbol, nešto kao satovi i terenci. Peradarima je, kako čitamo, stanje dramatično, kukuruz je poskupio nevjerojatnih 96 posto, pšenica 90 posto, soja 50 posto, rastu cijene energenata, žale se proizvođači dnevnoj štampi, a Ministarstvo vanjskih poslova igra se igara suverenosti s Mađarskom.

 

Vlak

U Hrvatskoj se sve teže diše, a Andrej Plenković otputovao je u Ukrajinu, gdje je konačno dobio ono što svaki političar voli – malo toplih riječi. I to od trenutne svjetske političke zvijezde, ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Na fotografijama opažamo razmjenu srdačnosti dvojice muškaraca, a domaćin nije odolio primijetiti da se i Hrvatska borila za slobodu i prošla sličan rat te da dvije države govore istim jezikom. Ostatak razgovora bio je rutinski dosadan, gost je "pružao potporu Ukrajini", domaćin se zahvalio jer je Hrvatska poduprla svih šest paketa sankcija. Plenkovićev je izlet u Ukrajinu, piše metropolitanska štampa, iz sigurnosnih razloga "držan u potpunoj tajnosti". Delegacija se fino naputovala, 15 sati u jednom smjeru službenim avionom do Slovačke, pa automobilom do vlaka na slovačko-ukrajinskoj granici te, potom, vlakom. Kad li se Plenković zadnji put vozio vlakom? Nema veze što je putovanje bilo predugo, zamislimo samo kako bi bilo Ukrajincima da nisu uživo vidjeli hrvatskog premijera.

 

Braća

U međuvremenu, Zdravko Mamić i dalje je, naravno, u Bosni i Hercegovini, gdje je, još naravnije, našao vremena za tužbu protiv svoje voljene Republike Hrvatska. Njegove su odvjetnice uputile Evropskom sudu za ljudska prava tužbu protiv Hrvatske zbog povrede prava na pravično suđenje, kršenja presumpcije nedužnosti i nezakonitog oduzimanja imovine od njegove supruge prošle godine. Mamićev je cilj dovesti u vezu istragu zbog primanja mita protiv sudaca koji su ga osudili s presudom. Zapravo, Mamić se predstavlja kao iznevjereni kupac – platio je oslobađanje, dobio osudu. Baš to, činjenica da su se suci dali uvući u njegovu mrežu, sada mu služi kao temelj za tužbu. Ustavni je sud, inače, nedavno odbio ustavne tužbe Zdravka i Zorana Mamića, ali i usvojio onu Damira Vrbanovića, osuđenog u istom postupku. Njemu će se, prema nalogu Ustavnog suda, ponoviti suđenje, ali ne na osječkom sudu. Mamiće čeka suđenje i za drugu aferu, a istražuje ih se i zbog podmićivanja sudaca. Kad se već bavimo ovom dvojicom, nećemo zaobići ni podatak da je Tužiteljstvo BiH ovih dana jasno istaknulo kako nema uvjeta za izručenje Zorana Mamića Hrvatskoj jer i on je bosanskohercegovački državljanin. Bio je to kratak pregled vijesti o novoj hrvatskoj emigraciji.