Hrvatsko nogometno sudište proteklih je dana upravo napadno podsjećalo na nešto bitno šire, i ne manje poznato. Svakako, potvrdilo nam se u svojoj karakterističnoj nedodirljivosti i pristranosti, dok je kao institucija posve zarobljeno. Ovlasti praćene i pravdane meritokracijom te formalnom neovisnošću, uzurpirane su tako izvana, u interesu određenih subjekata od utjecaja. Izgledalo je ono ponovno, nema sumnje, veoma nalik domaćemu pravom, općem pravosuđu, do te mjere da ih je lako pobrkati. Još kad se tome dodaju konkretni momenti doslovnog preklapanja, moglo bi se pomisliti da tvore istu, nerazdvojivu cjelinu.
No obratimo najprije pažnju na uzbudljive događaje u svijetu nogometne arbitraže, tamo gdje okolnosti iznova nude više od suđenja. Ne zna se otkud je točno procurilo, jer identitet stanovitog blogera, koji će zatim preuzeti odgovornost, javno nije poznat. Bilo kako bilo, on je dobio stick pun snimaka iz hrvatskog VAR-servisa, onda ih započeo sukcesivno puštati u opticaj. Uzgred kazano, ime njegove Facebook-stranice jest "Dnevnik nervoznog hajdukovca od rođenja", ali nervozni će uto postati mnogi.
Splitski prvoligaš, uostalom, preuzeo je materijal i nastavio ga objavljivati uz demarš prema Hrvatskom nogometnom savezu. Hajduk, a i to je općepoznato, inače je sportsko-politički pozicioniran nasuprot praktično kompletnom ostatku domaćeg nogometa. Prva objavljena snimka tiče se najnovijih sudskih odluka na njegovu štetu, dok će ostale samo upotpuniti ranije spoznaje.
Zbirno gledano, nogometna arbitraža na terenima i u kontrolnoj VAR-sobi, onda i šire, odvija se već odavno u korist Dinamu. I nije baš da se nije znalo da je nacionalna organizacija u ovom sportu kompletno prilagođena interesu toga zagrebačkog kluba. Ipak, snaga direktnih snimaka koje prikazuju kako to zvuči dok akteri vjeruju da ih se ne čuje, proizvela je opći šok među njima. Na vrhuncu je pomalo izgledalo kao da curi radijacija iz Krškog, pa samo treba zaustaviti proces, a kasnije ćemo sve ostalo.
Prvo su iz HNS-a i sudačke centrale, doduše, pokušali umanjiti značaj afere koja je u medijima promptno imenovana VARleaks. Svaka naredna objava samo ih je uvaljivala dublje, na trenutke čak izravno demantirajući ad hoc izlike u vezi s prethodnima. Zatim su počeli spašavati golu kožu, a najprije će predsjednik Komisije sudaca HNS-a Bruno Marić podnijeti neopozivu ostavku. Na kraju pak, barem zasad, predsjednik HNS-a Marijan Kustić poduzima očajnički manevar s nastojanjem da sanira katastrofu. Odlučio je angažirati strane nogometne arbitre, da bi doteglio i HNS i tekuću natjecateljsku sezonu do njezina proljetnog epiloga.
Dodajmo tome da se u slučaj uključila i nadležna kontinentalna nogometna organizacija UEFA, sazivajući za ovaj nemili predmet – povjerenstvo. No manje nam je u ovom času važno to kako će međunarodne nogometne vlasti zaštititi samoregulacijsku im nedodirljivost. Pritom ne zaboravljamo da je jedan bivši šef UEFA-e ne tako davno zbog toga neuvijeno prijetio hrvatskim političkim vlastima. Europska i svjetska nogometna industrija jest sve zatvoreniji poslovni sektor s nebrojenim milijardama eura godišnjeg prihoda.
Ostat ćemo koncentrirani na razvoj domaćih prilika u njemu, a gdje se nevješto krije i veza s ostatkom širih pozicija moći. Tako to biva s malne svakim biznisom koji još gradi tržište i snažno uvlači u nj sve više izvanjskih protagonista i faktora. U ovoj zemlji tek restauriranog kapitalizma to je značilo bjanko-poziv svima: kapitalu, politici, medijima, podzemlju, pravosuđu. Granice je pobrojanih žarišta uglavnom teško utvrditi, nimalo slučajno, ali možemo se prvo osvrnuti na aktualno najočitije. Mediji su na vapnenome crtovlju nogometne pozornice ostavili najupadljiviji trag, ojačavajući ranije preuzeta uporišta.
Zagrebački dnevnik Sportske novosti mobilizirao je tako više svojih autora na svakodnevnom difamiranju Hajduka. Termini kao što su "sabotaža" ili "nepotrebna bura" ili "teorija urote" smjenjivali su jedan drugog sve dok ih nije ponestalo. Na to se nadovezao Večernji list nalazeći da Hajduk "samo potiče niske strasti", a Novi list očekivano je kalkulantski zapao u jal. Riječke dnevne novine prenijele su, naime, komentar s jednog prilično opskurnog portala, ne usuđujući se iskazati vlastiti stav. No ionako nitko tu nije samosvojan, te po njima Hajduk "alibi za neuspjeh" samo nanovo traži "u stvaranju kaotične situacije".
Sve u svemu, kad se izuzmu oni koji su "neutralno" ubrali profit iz ove sočne afere, vodeći mediji pristali su bezuvjetno uz HNS. Isplatilo se i drugima, jer su snimljene beštimje iz VAR-soba danima praskale u javnosti žustro poput kočijaškog biča. Simptomatično je utoliko, međutim, bilo zajedničko uporno inzistiranje na pitanju tko je i kako dao snimke u javnost. Ne zašto je to učinio, niti što je točno na snimkama, i koje zaključke možemo po njima donijeti, nego tko se uopće to sad usuđuje. Ovdje moramo napomenuti, radi onih koji nogomet i sve oko njega ne prate budno, da su busije u političkom smislu zauzete otprije. Hajduk već gotovo desetljeće i pol razvija model narodnog kluba, sa slobodnim članstvom koje na izborima odlučuje o upravljanju. Ostali su ili privatizirani ili makar uzurpirani od privatnog kapitala unutar piramide donedavnoga faktičnog vlasnika Dinama.
Zdravko Mamić u međuvremenu je pobjegao iz Hrvatske uslijed ipak neizbježnog stezanja pravosudnog obruča koji se zatvarao godinama. Dugo je trajalo eliminiranje njegovih osigurača u tom sustavu, pored više dokazano kompromitiranih županijskih sudaca. Nije on u svojim rashodima bilježio samo nogometne suce, naravno, nego i one tzv. prave, sve do novoga glavnog državnog odvjetnika. Ivan Turudić i Bruno Marić jednako su ozloglašeni po suradnji s Mamićem, najuspješnijim balkanskim liferantom nogometnog mesa. Tajna uspjeha potonjeg lijepo se očituje i na web-stranici Transfermarkt, po tzv. posudbama između Dinama i ostalih.
Mamićev interes u hrvatskom nogometu razmjerno je oslabio, ali njegovi kooperanti nastavili su, logično, održavati biznis. Uz pravosuđe, u igri je ostala i stranačko-politička im poluga na čelu s HDZ-om čiji kadar zauzima glavne funkcije u nogometu. I nije to samo njegov bivši saborski zastupnik Marijan Kustić, nego i gro lokalnih ili županijskih predstavnika u sportskoj vlasti. Nerazmrsiva isprepletenost svih tih likova i tokova najzornije se prezentirala na jednom zagrebačkom sastanku u jeku afere. Na njemu su pored Marića i Kustića zatečeni Damir Vrbanović i Alojzije Šupraha, kao i predstavnik nogometnog kluba Rijeka. Dvojica vrhovnih funkcionera, jedan optuženik za kriminal, jedan bivši šef tajne službe, i jedan Mamićev bliski ortak.
Većina klubova potom je zajedničkim službenim dopisom pružila bezrezervnu podršku HNS-u. Slogu su tih dana samo dijelom poremetili navijači Rijeke i Osijeka, ne mogavši otrpjeti svu involviranost svojih klubova u tome. No ostali su razapeti između standardnih im uvjetnih lojalnosti, dok netko drugi za njih ponovno ne učvrsti mir u svijetu. Svejedno, u ovom je navratu otpalo dosta pozlate i ostalih plemenitih metala s dvorske fasade hrvatskog nogometa i pripadajućeg miljea. Svjetske medalje nisu zadugo prikrile činjenicu da je i taj sustav fatalno zaglavljen u preostalome domaćem glibu.
Nema stoga bitne razlike među institucijama koje rade svoj posao u ovdašnjem nogometu, politici, medijima, biznisu, pravosuđu. Od toga nas dakle neće spasiti HNS ni UEFA, koliko ni DORH ili EPPO, koliko god znali svaki špic onog savršenog geometrijskog tijela. Naprotiv, do pobjede se može samo usprkos svima takvim i tolikim, a navijački puk ipak sve jasnije vidi da to ovisi primarno o njemu.
