Ustavni sud očekivano je ukinuo Zakon o izbornim jedinicama, s odgodnim djelovanjem, što znači da zakon ostaje na snazi do 1. listopada. Razlog je već poodavno znan: nedopušteno velike razlike između pojedinih izbornih jedinica koje premašuju zakonom dopušteno odstupanje od pet posto, što u praksi znači da glas birača ne vrijedi jednako. Ta zakonska odredba, zapisana u Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, zapravo se ne poštuje otkako je, od 1999. godine, na snazi aktualni izborni model. Već na prvim izborima održanima 3. siječnja 2000. godine tri izborne jedinice, od njih deset, odstupale su više od plus/minus pet posto. Bile su to IV. izborna jedinica (odstupanje od -9,47 posto), VI. izborna jedinica (odstupanje -6,17 posto) i X. izborna jedinica (odstupanje 6,33 posto). Taj problem nije rješavan, izborne jedinice nisu usklađivane sa zakonom i s vremenom je postajao sve veći.
Na parlamentarnim izborima 2003. godine četiri izborne jedinice odstupale su više od dopuštenog, a na izborima 2007. njih šest. Ustavni sud je 2010. godine, uoči parlamentarnih izbora 2011., na vrijeme da se izrade i usvoje promjene zakona, objavio izvješće kojim je upozorio na neusklađenost izbornih jedinica sa zakonom, čime se dovodi u pitanje stvarna jednakost biračkog prava navedena u članku 45. Ustava (opće i jednako biračko pravo hrvatskih državljana s navršenih 18 godina), te je upozorio da bi trebalo maksimalno poštivati područja upravno-teritorijalnih jedinica pri određivanju granica izbornih jedinica. Problem je višekratno spominjan, ali nije rješavan. Na zadnjim trima parlamentarnim izborima (2015., 2016. i 2020. godine) čak osam izbornih jedinica odstupalo je više od zakonom dopuštenog. U negativnom smjeru najviše je odstupala IV. izborna jedinica, više od 14 posto, a u pozitivnom IX., više od 12 posto. U praksi to znači da glas birača u IV. izbornoj jedinici vrijedi znatno više nego glas birača u IX. izbornoj jedinici, jer se u svakoj bira jednak broj zastupnika, njih 14. Konkretno, u IV. izbornoj jedinici (Virovitičko-podravska i Osječko-baranjska županija) na izborima 2020. bilo je 312.592 birača, a u IX. (Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska županija i sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije) 409.883 birača. Razlika je veća od 30 posto, dakle šest puta veća od zakonom dopuštene.
Ustavni sud u svojoj odluci pozvao se na dvije baze podataka: popis stanovništva iz 2021. i registar birača. Te su dvije baze u permanentnom neskladu i u Hrvatskoj redovito u registru i na popisu birača ima više ljudi nego što je punoljetnih državljana. Tako je prema popisu punoljetnih državljana 3.177.740, a u registru je za izbore 2020. bilo zavedeno 3.674.664 birača. Dakle, osim što bi izborne jedinice trebalo svesti u zakonske okvire, trebalo bi i registar birača uskladiti sa stvarnošću.
Trenutačno nije jasno za koji model usklađivanja će se odlučiti vladajući HDZ, ali iz izjava ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice u čijem je resoru izrada ovog zakona jasno je da HDZ razmišlja o dva modela. Prvi je zadržavanje sadašnjih deset izbornih jedinica bez ikakvih teritorijalnih promjena. Te su izborne jedinice nakaradno složene 1999. godine. Slagali su ih Vladimir Šeks i Stjepan Šterc, koji je govorio o tome da je izborne jedinice krojio za potrebe HDZ-a ne bi li ta stranka i pomoću gerrymanderinga (politički pristrana podjela izbornih jedinica) pobijedila na izborima 2000., što joj nije uspjelo. U tom slučaju bilo bi nužno promijeniti broj zastupnika koji se bira po izbornoj jedinici i više ne bi bilo moguće birati ih po 14 u svakoj, jer inače ne bi bila provedena odluka Ustavnog suda. U deset izbornih jedinica bira se 140 zastupnika i zadržavanje tog broja značilo bi da se u pojedinim izbornim jedinicama treba broj izabranih zastupnika povećati s 14, a u pojedinim smanjiti. Međutim, Ivan Anušić, moćni slavonski HDZ-ovac i unutarstranački oponent Andreju Plenkoviću, prije nekoliko mjeseci usprotivio se tome da IV. izborna jedinica, koja je njegova izborna baza, izgubi ijednog zastupnika. To znači da bi se u njoj, radi mira unutar HDZ-ovske kuće, i dalje biralo 14 zastupnika, a jedini način da se ispravi postojeća nepravda je da se u tri najveće izborne jedinice (VII., IX. i X.) broj zastupnika poveća na više od 14. Ustav to dopušta jer je gornji limit broja zastupnika 160, od kojih je 11 fiksiranih (osam zastupnika nacionalnih manjina i tri zastupnika birača koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj), što znači da ih u deset općih izbornih jedinica može biti izabrano maksimalno 149, devet više nego sada. Povećanje broja biranih zastupnika u tri velike izborne jedinice zadovoljilo bi struje unutar HDZ, a potencijalno pojačalo njegove izglede za izborni uspjeh. Anušić bi takvim rješenjem bio smiren, a broj zastupnika bio bi povećan u IX. i X. izbornoj jedinici, tradicionalno snažnim uporištima HDZ-a. Poteškoća tog modela je povećanje ukupnog broja zastupnika, što javnost, a dio nje i pod utjecajem medija politiku i političare a priori tretira kao štetočinske uhljebe, ne bi dobro prihvatila.
Druga varijanta o kojoj se u HDZ-u raspravlja je prijedlog demografa Nenada Pokosa s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. On je svoju varijantu predstavio u studenom prošle godine. Hrvatska bi i dalje bila podijeljena u deset izbornih jedinica, po broju birača veoma ujednačenih, a zemljopisno neusporedivih s postojećim. No Pokosove izborne jedinice skrojene su još nelogičnije nego sadašnje (među kojima se ističe VII., zvana "od Jaruna do Jadrana"). I u njegovom prijedlogu teško je stradala VII. izborna jedinica, koja bi obuhvaćala prostor od Novske, preko Siska i Karlovca, Otočca, Gospića i Gračaca, do Krka, Raba i Paga. Usvoji li se takva ili slična varijanta, ne bi bila provedena preporuka Ustavnog suda prema kojoj bi granice izbornih jedinica trebale slijediti administrativno-teritorijalne, županijske granice.
Prijedloga ima još, ali oni vjerojatno neće biti ozbiljno razmatrani. Gongov prijedlog Hrvatsku dijeli na šest izbornih jedinica u kojima se ne bi birao identičan broj zastupnika, ali bi glas birača bio podjednako vrijedan. Slično rješenje, također sa šest izbornih jedinica, nejednakim brojem zastupnika po jedinici (od 18 do 29), ujednačenom vrijednošću glasa, poštivanjem županijskih granica i ukupno 140 zastupnika koliko ih se i sada bira, predložio je i SDP. Ta je stranka mogla to pitanje riješiti kada je početkom prošlog desetljeća bila na vlasti. Tadašnji ministar uprave Arsen Bauk imao je na umu različite modele (aktualni SDP-ov prijedlog u osnovi je Baukov otprije 11 godina), ali unutar Kukuriku koalicije nije bilo volje da se tim temama ozbiljnije pozabave.
Ključni alat u izradi novog zakona bit će registar birača, ne popis stanovništva. Mijenjat će se ili Zakon o izbornim jedinicama tako da se odrede nove, zemljopisno drugačije nego što su sadašnje, ili Zakon o izborima zastupnika tako da se promijeni odredba po kojoj se u svakoj izbornoj jedinici bira po njih 14. Međutim, razlika između podataka iz popisa i registra jasno ukazuje na to da će pri usklađivanju te dvije baze podataka, a što bi bilo dobro učiniti i bez odluke Ustavnog suda, policija imati itekako mnogo posla. Biračko pravo u izbornim jedinicama ostvaruje se na temelju prebivališta, evidenciju prebivališta vodi MUP, a on je ovlašten provjeravati je li prijavljena osoba doista na prebivalištu i, ako nije, brisati je s te adrese. Provjera prebivališta ne tako davno izazvala je oštre političke rasprave između sukobljenih političkih stranaka zbog tvrdnje da policija briše birače po nalogu vlasti. Nova runda provjere prebivališta mogla bi mnoge, ne samo one koji su se iselili u Irsku a nisu odjavili prebivalište, zbog izbora učiniti izbrisanima.
