Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život, piše u Ustavu RH. Jest da bi zbog navedene slobodarske garancije trebalo obuzdati tržište, ali pustimo sad to. Još manje od pitanja slobode, naime, u ovom je društvu definirano ono koje baždari pravo na materijalno dostojanstvo. Jer što bi uopće bila plaća za dostojanstven život u današnjoj Hrvatskoj, i koliko bi minimalno trebala iznositi?

Odgovorom se već šest godina bavi globalna mreža sindikata i udruga "Kampanja za čistu odjeću" (Clean Clothes Campaign). Projekt se najviše bavi uvjetima rada u tekstilnoj industriji, jednoj od najpotplaćenijih među velikima, pa je obračun iznosa minimalne plaće ovisio o utvrđivanju najpreciznije metodologije. Od hrvatskih radničkih predstavnika u mreži sudjeluju Novi sindikat i Regionalni industrijski sindikat RIS. Štoviše, ondje zauzimaju istaknutu ulogu, ako je vjerovati talijanskim dnevnim novinama La Repubblica. Povodom vijesti o rezultatima kampanje, one su prošli tjedan citirale Marija Ivekovića, predsjednika Novog sindikata, kao jednog od promotora inicijative. A naši mediji više su se fokusirali na tobožnju intrigantnost svote do koje se došlo, ako su uopće prenosili vijest. Koliko, dakle? U hrvatskom slučaju računica kaže da bi nam dostajalo već i 1377 eura mjesečno, tj. 10.433 kune.

- Nažalost, nema drugih sindikata i udruga iz Hrvatske u toj inicijativi, premda tamo sudjeluju i velika imena poput njemačkog IG Metalla i austrijskog sindikata PRO-GE, svi najjači belgijski sindikati itd. - rekao je Iveković za Novosti.

Inače, u mreži su na izradi metodologije izračuna minimalne plaće sudjelovale organizacije iz 15 europskih zemalja, od toga njih sedam iz EU-a.

- Glavni problem bio je to što metode ne mogu biti iste za države sa zapada i one s istoka kontinenta. To nije bilo lako shvatiti ni sindikalistima iz zapadnih zemalja koji se zalažu za minimalnu plaću navedenu u EU-direktivi kao poželjnu, dakle 60 posto od medijana - prenio nam je predsjednik Novog sindikata.

On će nadalje o tome govoriti na sastanku europske federacije sindikata IndustriAll Europe u lipnju, a svakako bi dobro došlo i više dijaloga u samoj Hrvatskoj. No u Hrvatskoj oko garantirane minimalne plaće nije Vlada konzultirala ni udrugu poslodavaca, kamoli sindikate. I dobro, poslodavci svakako nalaze razne putove za svoj utjecaj na političare, pa ih nećemo mnogo žaliti, ali teško da ovdje ukupno može biti riječ o tzv. socijalnom dijalogu.

- Bilo bi bolje da se o takvim pitanjima razgovara, umjesto da se Vlada jednostrano hvali svojim potezima. U ovom slučaju je posrijedi to što je u Hrvatskoj već prosječna plaća daleko preniska, pa ne možemo prema njoj određivati ni minimalac. Zato smo inzistirali na usavršavanju metodologije koja govori o izračunu dostojanstvene plaće, umjesto da podržimo automatizam koji EU sugerira bez dovoljno uvida u stanje koje vlada na istoku Europe - tvrdi Mario Iveković.

Konačno, hrvatske sindikalne središnjice moraju i same poraditi na tome da ih se uzme u obzir, s čime se složio i naš sugovornik.

- Treba reći da ih se nikad nije ozbiljno uzimalo u obzir, ali i da bi morali odlučnije skrenuti pažnju na sebe. Nadam se da ćemo zajedno stati iza zahtjeva o minimalnoj plaći koju smo izračunali kao donju mjeru dostojanstva. Svi, pa i poslodavci, moraju shvatiti da nismo nerealni, da ne tražimo odmah takav iznos, nego postepeno. Ali i da je posrijedi realan iznos kad govorimo o dostojanstvenom življenju u Hrvatskoj - zaključuje naš sugovornik.