Danima prije održavanja jesenskog izdanja festivala "Sa(n)jam knjige u Istri" i putnik namjernik mogao je zamijetiti da Pula ovog novembra živi za knjige i književnost. Organizirati dva književna sajma u godini dana, u najtežem vremenu za kulturnu industriju u posljednjih nekoliko desetljeća, velik je pothvat, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da se sve to događa izvan Zagreba i da nad mjesecima brižljivo kreiranim programom stoji rizik nesigurnosti i mogućnosti otkazivanja zbog loše epidemiološke situacije. Kreativni tim "Sa(n)jam knjige u Istri" još pamti gorak okus otkazivanja ujesen prošle godine.
I kao za vraga, što se početak sajma bližio, to su brojke zaraženih rasle, a famozna epidemiološka situacija bivala sve kompliciranija. Međutim, ekipa predvođena direktoricom Magdalenom Vodopijom uigran je kolektiv koji na svojoj strani ima iskustvo i strast te jako dobro poznaje puls vlastite publike.
U svojem 27. izdanju sajam je, kao i njegovo lipanjsko izdanje, održan u kompleksu bivše tvornice Arena Trikotaže, lokaciji važnoj za radničku i industrijsku povijest Pule. Hale koje su ovih dana bile ispunjene knjigama i kulturnjačkim šušurom, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća odzvanjale su zvukom šivaćih mašina i strojeva. Odatle su u svijet odlazila moderna odijela i tkanine, a danas se ovdje uselila pisana riječ.
Na pulskom "Sa(nj)am knjige u Istri", ove godine posvećenom temi ljubavi, malo što je bilo prepušteno slučaju, pa tako i priprema svečanog otvorenja koje su, u maniri kakve vrhunske plesno-dramske predstave, osmislili koreograf i plesač Matija Ferlin i književnik Goran Ferčec. Program otvorenja tekao je kroz izmjenu ljubavnih stihova i svečanih govora, a najveće iznenađenje za publiku bio je glazbeni nastup same direktorice Magdalene Vodopije. Kada je voditeljica Dijana Vidušin najavila da će "Magda upravo izvesti Brijunski tango" publika je utihnula u napetom iščekivanju. Recite mi na kojem ozbiljnom književnom sajmu u Europi direktorica na otvorenju uzme mikrofon i suvereno, poput prekaljene profesionalke, otpjeva šansonu?
Magdalena Vodopija (Foto: Srećko Niketić/PIXSELL)
Ovogodišnja pulska fešta od libri bila je posvećena istarskom književnom bardu Dragi Orliću, čovjeku koji je u gotovo pet desetljeća svog književnog i umjetničkog stvaranja višestruko zadužio istarski poluotok. O fenomenu Drage Orlića i njegovom neraskidivom prijateljstvu s Francijem Blaškovićem već prvog dana sajma su govorile njihove kćeri Ivona Orlić i Petra Blašković, Boris Domagoj Biletić i Milorad Stojević. Na pulskom sajmu promovirana je njegova posthumna knjiga pjesama "Arabeska", napisana gotovo cijela na standardnom književnom jeziku, ali i još jedan plod suradnje s Francijem Blaškovićem: glazbeni album "Vamos a bajlar balo dela prostata".
Drugi dan sajma otvorila je promocija zbirke kolumni Andrea Nikolaidisa "Hronika propasti" koju su, uz autora, predstavili Emir Imamović Pirke i Milan Rakovac. Govorio je Nikolaidis ironično i britko o onome što najbolje poznaje: o crnogorskom društvu u posljednjih trideset godina, političkoj vlasti i vladavini Mile Đukanovića, srpskoj pravoslavnoj crkvi, bizarnostima i specifičnostima crnogorskih političkih procesa, ali i o događajima koji su obilježili crnogorsko društvo u posljednjih godinu dana.
Ovogodišnja pulska fešta od libri bila je posvećena istarskom književnom bardu Dragi Orliću, čovjeku koji je u gotovo pet desetljeća svog književnog i umjetničkog stvaranja višestruko zadužio istarski poluotok
Sajamsku subotu obilježila je i jedna značajna premijera, promocija romana "O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća" Gorana Ferčeca, pisca koji gotovo nikad ne istupa javno, no ovog je puta učinio iznimku. Promovirali su je moderator Aljoša Pužar i izdavač, urednik romana Seid Serdarević. U ovom romanu Ferčec, kako je sam kazao, piše o vremenu u kojemu je rad bio važan i u kojemu je nekome iz niže klase pružao nadu u budućnost. Govoreći o razlozima pisanja romana autor je rekao kako je radeći na tekstu htio ući u rekonstrukciju nepoznatog, u porijeklo nostalgije. "U nekom trenutku sam počeo promišljati obiteljsko iskustvo iz kojega sam krenuo, trebalo mi je neko vrijeme da uopće uspostavim ideju klase, počeo sam raditi neku vrstu primijenjene aplikacije na planu moje obitelji." Serdarević je istaknuo emocionalni naboj knjige, okarakteriziravši Ferčeca kao autora koji pokazuje da Hrvatska može imati veliki roman, al pari velikim europskim romanima.
Promocija romana glumca Sergeja Trifunovića "Stovarište", uz moderatora Emira Imamovića Pirkea, književnika Gorana Vojnovića i urednika knjige Vladislava Bajca obilježila je treći dan festivala. Vješt storyteller i zabavljač, Trifunović je držao pozornost brojne publike dulje od sat vremena. Kroz ispričane anegdote i stalno skretanje u neodoljive digresije saznali smo kako je u pitanju autobiografska proza u kojoj Trifunović piše o ljudima s kojima se susretao i čiji je veliki poklonik i fan.
"Sergej priča priču koja je izuzetno i originalno ispričana bez potrebe da kalkuliše, da se pravi stil, a ima ga, on to verovatno nije ni znao. Postoji rečenica u knjizi koja kaže: 'Moja šizofrenija voli dobar zvuk', cela priča o muzici je rečena u toj rečenici", kazao je urednik Bajac.
Pjesnik i esejist Đorđe Matić uz urednika Nenada Rizvanovića i moderatoricu Martinu Perešu promovirao je roman "Niotkuda s ljubavlju". Svoju novu knjigu Matić smatra posvetom rodnom Zagrebu i pokušajem da sam sebi objasni doba u kojemu smo živjeli 80-ih godina. Autor u romanu piše i o ljudima koji su mu obilježili mladost i formativne godine, o Đorđu Rapajiću, Johnnyju Štuliću i Bulatu Okudžavi kao stvarnim likovima i junacima vremena kojemu se neprestano vraća u svojim knjigama.
Andrej Nikolaidis (Foto: Srećko Niketić/PIXSELL)
Promocija romana "Zemlja bez sutona" Marije Andrijašević održana je bez fizičkog prisustva autorice s kojom je Emir Imamović Pirke razgovarao preko live streama.
Na pitanje o glavnoj protagonistici romana, mladoj biologinji Gloriji Suton, Andrijašević je kazala: "Zadnjih pet-šest godina sam sustavno čitala i istraživala teme vezane za banke sjemenja i ekologiju, htjela sam stvoriti junakinju koja se na zemlju vraća kao kiborg, da joj nitko ništa ne može kad se vrati u taj prostor." Autorica je govorila i o svom osjećajima pripadnosti prema gradu Splitu, ali i Dalmatinskoj zagori iz koje potječe njezina obitelj.
Uslijedila je promocija romana "Okretište" Damira Karakaša, uz moderaciju Emira Imamovića Pirkea. Uspješan roman i autor koji je nedvojbena književna zvijezda regije privukli su na promociju prepunu dvoranu zainteresirane publike. Karakaš o knjizi i svojem angažmanu na tekstu govori mahom anegdotalno, a publika to voli i nagrađuje smijehom i aplauzima.
Renato Baretić, Ivica Ivanišević i Kruno Lokotar promovirali su Baretićev povratnički roman "Zadnja ruka" koji je nakon 14 godina autorove pauze ovih dana izašao u nakladi Hena coma. Govoreći o knjizi, Lokotar je kazao kako je to roman o piscu koji se nalazi pred razvodom i selidbom, jedino što zna je pisati, a pisati mu se uopće ne da, onda dolazi nemoralna ponuda i stvari odlaze u novom smjeru. Piscu, protagonistu Baretićevog novog romana, život zagorčavaju i likovi iz njegovih prethodnih knjiga. "Teško pišem da bi se lako čitalo", rekao je Baretić o svojoj spisateljskoj i radnoj etici. Kroz duhovita podjebavanja starih prijatelja Ivaniševića i Baretića dobili smo efektan nagovor na čitanje ovog zanimljivog romana koji će, bez sumnje, obilježiti godinu koja je pred nama.
Ima tu sreće, praznine, tuge, ali ipak najviše zadovoljstva i ponosa kako na sajam, tako i na sve one koji su ga na različite načine stvarali i kojima će novi početi ne za godinu dana, već za nekoliko tjedana, kaže direktorica Magdalena Vodopija
Razgovor o ljubavi naslovljen "Ljubav, opet, sada" sa zvijezdama sajma Borisom Dežulovićem, Andrejom Nikolaidisom i filmskom producenticom Paolom Orlić izazvao je, očekivano, velik interes publike. Dežulović je najvještiji demistifikator velikih pojmova i teza na ex-yu prostoru, stoga je za njega ljubavi uvijek previše. Da je ljubav devalvirana i da nije bez vraga jedan je od najguglanijih pojmova na svijetu, uvjeravao nas je Dežulović koji je očito pedantno istražio Google, dok se opušteni i duhoviti Nikolaidis uhvatio priče o ljubavnim filmovima nekada i sada, u jednom trenutku priznavši: "Kako sam stariji, sve više volim melodrame".
Četvrtak, a ne utorak, kao što bi pristajalo promociji romana "Ulica Ferde Pomykala 17" splitskog novinara, pisca i "utorkaša" Ivice Ivaniševića, donio je još jednu priliku da se na pozornici u Puli okupi fantastična trojka: moderator Emir Imamović Pirke, kolumnist i pisac Boro Dežulović i sam autor. Razvila se duhovita rasprava o žanru krimića, profiliranju protagonista i konstruiranju raspleta u tom žanru, o geekovima koji idu na pub kvizove, policijskom inspektoru Frani Bagatu koji pokušava pohvatati konce zločina. Dežulović je pokušavao dokazati kako je Ivaniševićev roman duboko egzistencijalno štivo, na što mu je autor stalno oponirao, kazavši na kraju kako je on rođen na Bačvicama i stoga je čovjek plićaka, a Dežulovićeva teza o kriminalističkom romanu u Hrvatskoj kao zavičajnoj prozi nasmijala je prepunu dvoranu pulske Trikotaže.
Promocija Fibrine grafičke novele "Muška koža" protekla je uz gosta autora, francuskog strip crtača Zanzima koji ovaj strip potpisuje u koaturstvu sa scenaristom Hubertom Boulardom. Razgovoru je prisustvovao glavni urednik izdavačke kuće Fibra Marko Šunjić, a vodio ga je u Puli ovih dana neizbježni i od policije čuvani Boris Dežulović koji je pokazao zavidno poznavanje materije, a nije odolio ni da društveno angažiranog autora upita "kako se nosi s terorom političke korektnosti".
Dežulović, nedvojbeno najveća zvijezda Pule, i Pirke potom su izveli satirični performans "127. Sa(n)jam električne knjige i kloniranih autora" u kojemu su se na crnohumoran način iz daleke budućnosti osvrnuli na aktualnu pandemijsku stvarnost i njezin utjecaj na književnu scenu.
Pretposljednjeg dana dodijeljene su dvije tradicionalne nagrade pulskog sajma: nagrada Libar za vajk koju dodjeljuje sajamska publika, a ovog je puta pripala knjizi memoara Pabla Nerude "Priznajem da sam živio" u izdanju Iris Illyrice, i nagrada Dr. Ivo Borovečki za najčitatelja koju je dobio Josip Kovačić, apsolvent povijesti i hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.
Po završetku pulskog sajma za epilog smo upitali i dvoje, uz moderatora Aljošu Pužara, najzaposlenijih sajamskih aktera: Emira Imamovića Pirkea i direktoricu Magdalenu Vodopiju.
– Moj sajamski posao nije samo moderiranje, već i moderiranje. Naime, član sam Programskog odbora Sajma, urednik kataloga, sudjelujem u kreiranju dugoročnih planova kao povremeni član ekipe – nabraja Pirke svoja zaduženja u Puli, ističući kako su mu dva najdraža sajamska dana prvi i posljednji.
– Prvog sam euforičan jer se, eto, konačno krenulo, a posljednjeg savršeno miran i uživam u preostalom vremenu koje trošim na kupnju knjiga – zaključuje on.
Magdalena Vodopija priznaje da najtežim sajmom smatra onaj koji se nije dogodio.
– Prošle godine smo završili sve pripreme za 26. izdanje i morali ga otkazati pet dana prije otvorenja. Taj osjećaj opće uzaludnosti se ne može mjeriti s umorom i pratećim komplikacijama ovog doba Covida. Nije lako producirati manifestaciju s nizom ograničenja, ali izbora nije ni bilo. Mogli smo se ili ne dogoditi ili prilagoditi. Sajam traje deset dana a sprema se najmanje 10 mjeseci – kaže direktorica koja višemjesečni rad na sajmu poistovjećuje s vulkanom emocija.
– Ima tu sreće, praznine, tuge, ali ipak najviše zadovoljstva i ponosa kako na sajam, tako i na sve one koji su ga na različite načine stvarali i kojima će novi početi ne za godinu dana, već za nekoliko tjedana – govori Vodopija za Novosti.
Pozornicom Hale 2 pulske Trikotaže u deset sajamskih dana prodefilirali su neki od najvažnijih domaćih regionalnih autora, urednika, poznavatelja književnosti i čitatelja svih uzrasta. Smijalo se, zafrkavalo, provociralo, polemiziralo, aplaudiralo… Na kraju svim stvarnim i virtualnim posjetiteljima treba poželjeti da se upuste u dijalog s knjigama o kojima su na sajmu slušali.
