Brzi marš privatnog ulagača kroz javne institucije, u slučaju projekta gradnje hotela na pulskom Lungomaru, nastavljen je protekli tjedan odlukom Gradskog vijeća Pule da Grad uglednom poduzetniku ustupi 5250 četvornih metara šume uz more, radi gradnje pristupne i servisne ceste. Dobro, nije riječ o pukom ustupanju, nego o prodaji, bar formalno. No kad se pobroje svi momenti pogodovanja u ovom primjeru, a da ne govorimo o cirkusu od ukupnog predmeta, karakter tog odnosa ukazuje i na goru štetu po interes najvećega istarskog grada.
Na čelu parade i dalje je gradonačelnik Filip Zoričić, inače s tzv. nezavisne liste, ali tu je i niz presudnih drugih pojava, npr. dio IDS-a bez kojeg se u Istri svakako ne može tako lako realizirati ništa. Ipak, glavni stranačko-politički faktor u ovoj priči je SDP koji za budućeg hotelijera, poznatog tajkuna Dragana Šolaka, funkcionira kao projektni biro, na što je bio pristao i prošli šef te stranke Peđa Grbin. Također, direktor poduzeća Hotel Valkane o kojem je ovdje riječ, Stevan Muidža, ujedno je član predsjedništva pulskog SDP-a te njegov donator. Ako se podvuče crta, ostaje činjenica da jedini valjan otpor uzurpiranju glavnog parka u Puli, što se tiče samih gradskih vijećnika, pruža omalena ekipa iz tamošnjeg Možema.
Raniji, postojeći kontekst oko aranžiranja nužne dokumentacije i osiguravanja političkog zaleđa, sve do difamiranja aktivista u Inicijativi za Lungomare, uglavnom je poznat, i nećemo sad potrošiti glavninu teksta na ponavljanje mnoštva tih detalja. Koncentrirajmo se, barem za početak, na najnoviji moment, onaj s navedenim terenom za dvije hotelske ceste, i na pripadajuće mu dubioze. Prvo, gradonačelnik je vijećnicima zatajio sudsku pozadinu tog pitanja nagnavši ih da o sudbini gradskog posjeda odlučuju bez ključnog podatka – država je već prije pokrenula spor oko vlasništva nad predmetnim šumskim zemljištem koje po tadašnjem zakonu nije ni smjelo biti privatizirano.
U materijalu dostavljenom članovima Gradskog vijeća izostala je tako i informacija da je na Visokom upravnom sudu RH upravo u toku postupak ocjene zakonitosti izmjena UPU (urbanističkog plana uređenja) Lungomare. Razlog je bio to što je investitoru omogućeno da izmjene sam naruči i plati. To je ono pod dva, a kad već nabrajamo, pod tri stoji da je ulagač preko direktora Muidže naručio te platio i procjenu vrijednosti onih 5250 kvadrata za ceste, koju će Grad Pula bez odmaka usvojiti. Nema pritom sumnje da je dijelom ta žurba, sa zaobilaženjem presudnih faza procedure, motivirana strahom da bi Zoričić na skorim lokalnim izborima mogao izgubiti vlast.
Treba uzeti u obzir i očitu pasivnost Državnog odvjetništva RH koje još uvijek zanemaruje prijavu spomenute inicijative u vezi s nezakonitostima u pretvorbi i privatizaciji zemljišta uz Lungomare. Na to je upozoren i Ivan Turudić, novi glavni državni odvjetnik, pri čemu mu je Možemova saborska zastupnica Dušica Radojčić uputila i službeno zastupničko pitanje na koje i dalje čeka odgovor. Na pretvorbu i privatizaciju ćemo se još vratiti, ali tek kad dovršimo pregled aktualija.
Pod četiri, što se tiče gradske odluke o dvjema cestama, mora se znati da Gradsko vijeće ujedno namjerava Šolaku oprostiti veći dio obaveznog komunalnog doprinosa u iznosu od milijun i pol eura. Točnije, umanjio bi se bar za 805 tisuća eura, tj. za trošak cestogradnje. No to se u pravilu čini onda kad je zahvat namijenjen i općoj javnoj upotrebi, a ne samo u korist privatnog investitora, a ovdje taj aspekt nedvojbeno izostaje. I, da malo skratimo, točka pet na listi prigovora se odnosi na to što je u ovakvoj prodaji zemljišta, bilo ono gradsko ili državno, preskočen svaki javni natječaj. Šest, na sebe će Grad Pula benevolentno platiti i gradnju parkirnih mjesta pokraj jedne od spornih cesta te budući trošak održavanja druge, mada obje služe isključivo budućem hotelu. Sedam, konačno, rušit će se taj dio parka, moguće i stotine stabala, jer za ceste valja raščistiti ukupno dvije tisuće kvadrata.
Nema puno smisla da podsjećamo na to kako je Filip Zoričić prije dvije godine javno obećao da će provesti hitne izmjene UPU-a Lungomare kako bi zaštitio park-šumu od svake gradnje. Nisu provedene, pa neće ni biti, jasno, sve dok s druge strane prolaze nezakonite izmjene u privatnoj inicijativi. No možda ima svrhe napomenuti s kolikom je ignorancijom ovaj put izigrana nadležnost Procjeniteljskog vijeća. Ono je formirano upravo za te potrebe, a nakon jedne ranije afere striktno je najavljeno da će ubuduće svako utvrđivanje cijene javnog zemljišta biti uredno praćeno izvještajem tog važnog tijela.
Ovom prilikom mišljenje Procjeniteljskog vijeća nije bilo ni zatraženo, nego je gradska vlast poklonila svoje povjerenje Muidžinim procjeniteljima, a s povjerenjem i javno dobro koje predstavlja Lungomare. Pritom upada u oko da se faktično nitko nije previše obazirao ni na etički kodeks Gradskog vijeća po kojem se troje vijećnika SDP-a moralo izuzeti od glasanja o ugovorima kakvima se pogoduje osobi izravno povezanoj s njima. Kad se imaju u vidu svi ti neprincipijelni manevri političke vlasti, kao i zapostavljanje zakonskog okvira, valjda bi moralo biti jasno i zbog čega cjelokupni ovaj proces otpočetka krstimo nazivom uzurpacija, a nerijetko i pljačka.
Ovo je potrebno naglasiti već zato što smo na portalu Novosti sredinom prošlog mjeseca publicirali demanti poduzeća Hotel Valkane na prethodni naš članak o gradnji tik uz Lungomare. Pa, krajnji je čas da i na to odgovorimo, u srazu sa daljnjim uzurpatorskim aktivnostima privatnog ulagača i javno-upravnih mu jataka. Numerirat ćemo i te korake, jer se inače nije lako ni nama probiti kroz kritične pojedinosti, kamoli cijenjenoj publici. Prvo, tezu da ne uzurpira Lungomare, ulagač tumači time što ne kani graditi na njemu, nego pored njega. No tamo dosad nije bilo praktično ničega što bi ugrozilo tradiciju i narav te šetnice optočene borovom šumom, a hotelski kompleks na tržišno-strateškom mjestu služit će iskorištavanju svih potencijala Lungomara u korist investitora.
Drugo, narečenim demantijem negira se teza i nalaz Inicijative za Lungomare, a i ovdje potpisanog novinara, da privatizacija dijela zemljišta u vlasništvu poduzeća Hotel Valkane nije bila zakonita, niti je u međuvremenu zakonski preispitana. Štoviše, goreopisani interesni krug organizirao je malu institucionalnu predstavu u prilog svojim pozicijama, da prikrije te fakte.
Privatni se poduzetnik u tome kreativno poslužio mišljenjem zagrebačkog Pravnog fakulteta, kao i DORH-a, nedavno iskazano po zahtjevu i pitanju gradonačelnika Zoričića o ispravnosti te privatizacije. Tad smo konstatirali da je prvi čovjek pulske vlasti zacijelo namjerno propustio tim adresama navesti kako nije bila propisno izvedena procjena vrijednosti zemljišta jer to nije ni bilo moguće. Jednostavno, posjed nekadašnje firme Giulio Revelante je procijenjen u komadu, takoreći đuture, bez neophodnih popratnih separata koji bi različite kategorije bivše društvene imovine tretirali strogo odvojeno.
A da je sve uzeto u obzir kako je zakon nalagao, šumsko se zemljište ne bi ni smjelo procijeniti, naposljetku ni prodati. Svejedno, investitor se danas poziva i na stav državnog Centra za restrukturiranje i prodaju koji ne uvažava prigovore u vezi s nezakonitom elaboracijom vrednosne procjene spornog terena. No svi oni mogu lagodno sklanjati pogled s tih nepravilnosti sve dok tijela ovlaštena za prijavljivanje kršitelja zakona, konkretno DORH, ne pokazuju namjeru da ih u tome ometu. Da nije tako, dosad bi se već postupilo po dojavi Inicijative za Lungomare o fatalnim rupama u toj privatizaciji.
Za usporedbu, i onaj nedavni skandal s privatno-poduzetničkom uzurpacijom izvora Une karakteriziran je bio raskorakom između naoko sasvim uredne dokumentacijske podloge, i zakonske osnove po kojoj se uopće ti dokumenti mogu izdavati. To što netko ima ovjereno rješenje ili dozvolu, još uvijek ne znači da ih je smio dobiti. S tim na umu, ostaje nam prokomentirati završnu primjedbu iz demantija Hotela Valkane: "(...)Nikako se ne može reći da je bilo koji potez Grada Pule prema investitoru bio 'pogodovanje' kao što autor uporno koristi u tekstu, već redovno poslovanje između jedinice lokalne samouprave i investitora koji djeluje unutar svojih prava". Bez daljnjeg, nesporazum potječe od nepriznavanja činjenice da su to redovno poslovanje i to pogodovanje ovdje – jedno te isto.
