Dva je dana trajala opozicijska proslava HDZ-ova popuštanja oko teksta prijedloga Zakona o pomorskom dobru, a zatim je nastupilo otrežnjenje. Špica kritike preusmjerena je na Možemo! koji se prošli vikend pomalo istrčao s procjenom da je vladajuća stranka nakon nekoliko mjeseci korigiranja prijedloga, pod pritiskom aktivista i šire javnosti, "odustala od privatizacije plaža i pomorskog dobra". Takvoj interpretaciji nisu od značajnije pomoći bile popratne napomene samog Možema! da tekst i dalje "nije dobar", nego je "manjkav", čak "izrazito loš".
Stvoren je već, naime, prvotni netočan utisak da je obala novim zakonskim slovom ipak uglavnom obranjena od privatizacije. Predlagatelj, doduše, jest uzmaknuo od ideje spajanja općeg dobra i privatnog vlasništva u tzv. jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, kakvim bi institutom bilo omogućeno ograđivanje plaža ispred hotela, kampova i turističkih naselja.
Axel Luttenberger, profesor pomorskog prava na Sveučilištu u Rijeci, međutim, ukazao je na opasan nered u vezi s tretmanom obaveze RH na donošenje "nacionalnog morskog prostornog plana". Taj dokument morao je biti napisan te usvojen prije ovog zakona, ali HDZ si njegovim ignoriranjem stvara mogućnost uzurpiranja daljnjih ovlasti nad upravljanjem pomorskim dobrom. Jedna od važnijih među njima tiče se osnivanja posebne ustanove i stručnog savjeta za odobravanje planiranja i gradnje na pomorskom dobru.
Također, plaže još uvijek nisu izuzete van koncesijskog sustava, dok su ranija odobrenja zamijenjena tek naoko manje problematičnim dozvolama za ograničavanje opće upotrebe pomorskog dobra. Ništa manje zlokobnim, naprotiv, u novoj verziji teksta doima se ostavljanje prilike koncesionarima da svoje pravo izdaju u svojevrsni podnajam. Tako bi poslovati indirektno mogli oni kandidati koji nisu dobili koncesiju jer za nju nisu ni imali zadane preduvjete, što svakako predstavlja drastičnu prijetnju javnom interesu – ta ionako koncesionari nerijetko čine što god im padne na um, većinom neometani adekvatnijom kontrolom.
Sličan je tome, a sasvim konkretan, jedan aspekt na koji se osvrnula Dušica Radojčić, vijećnica Možema! u Gradskom vijeću Pule. Ona drži da je neprihvatljiva odredba kojom se građenje na česticama koje neposredno graniče s pomorskim dobrom ne smije izvoditi na udaljenosti manjoj od pet metara od granice pomorskog dobra. Ili manjoj od 25 metara ako je posrijedi izdvojeno građevinsko područje izvan naselja, pa se u oba slučaja nameće pitanje suvisle mjere stvari. Radojčić je zato sugerirala da se samo zamisli gradnja na svega pet ili 25 metara od npr. nedirnute obale, i bit će shvatljivije o kakvoj je tu "zaštiti" pomorskog dobra riječ.
Konačno, uopće nije neosnovana impresija da bi HDZ mogao iskoristiti disharmoniju u oporbenim tumačenjima novopredloženog teksta. Njegovo usvajanje predviđeno je za jesen, a dotad će aktivisti morati poraditi na obnovi pozicija, dok bi saborskim protivnicima HDZ-a dobro došlo ponešto usklađivanja stavova oko ukupnog ovog predmeta.
Katarina Peović, zastupnica Radničke fronte, prozvala je Možemo! zbog "pogrešnog čitanja" zadnje verzije prijedloga, ali i prisvajanja zasluga koje treba priznati u prvom redu aktivistima. Marija Selak Raspudić iz Kluba zastupnika Mosta zatražila je pak od kolega iz lijevog centra da se presele na suprotnu stranu sabornice, tamo gdje su HDZ-ovci. Očito neće samo HDZ profitirati od propusta Možema!, nego i glavna desna konkurencija potonjih u opoziciji, koja ovakve momente uvijek budno iščekuje.
