Prvo smo postali bazen za izvoz školovane radne snage na zapad Europe. Potom smo objeručke prihvatili dodijeljenu nam ulogu nasilnih čuvara vanjske granice Unije, a sada smo na dobrom putu da se kroz polaganu rasprodaju preostalih javnih dobara do kraja etabliramo kao EU-članica kojoj je jedina svrha opsluživanje dobrostojeće turističke klijentele. Pod zajedničkim resursima ovog puta se podrazumijeva oveći komad obale, kojem bi se – usvojili li se aktualni nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama – domaći stanovnici kroz određeni period mogli približiti isključivo kao jeftina sezonska radna snaga. Jer kako drugačije tumačiti članak 2. spomenutog nacrta u kojem među ostalim stoji: "Posebna upotreba pomorskog dobra je vremenski ograničeno pravo koje se stječe ugovorom o posebnoj upotrebi, na temelju kojeg se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe."
Drugim riječima, Plenkovićeva Vlada želi omogućiti da se dio plaža pripoji privatnom zemljištu nekog hotela, kampa ili turističkog naselja, pri čemu se uvodi termin "morske plaže ispred hotela/kampa ili turističkog naselja" i tako omogućuje "stupanj ograničenja" korištenja za javnost. Predviđeno je i da se koncesije za takve plaže dobivaju temeljem zahtjeva, a ne javnog poziva i to na period koji može potrajati duže od 50 godina. Građanima bi tako, procjenjuju aktivisti za očuvanje okoliša i javnog dobra, mogao biti ograničen pristup na oko 70 posto postojećih uređenih kupališta, a uživatelji koncesija, koje se u spornom nacrtu zakona izrijekom spominju preko 400 puta, mogli bi na pomorskom dobru graditi i dograđivati svoje hotelske komplekse ili ugostiteljske objekte. Također, do sada se koncesije izdavalo za obavljanje određene djelatnosti na dijelu pomorskog dobra, a prijedlogom novog zakona, o čemu su Novosti već pisale, koncesionarima bi se dao posjed nad konkretnim teritorijem. Istodobno im je ostavljena mogućnost da tuže svakog za koga procjene da im ometa posjed. Dodatnu zabrinutost izazvao je članak kojim se propisuje da se koncesija može dati kao zalog za osiguranje kredita, a u slučaju da koncesionar ne može vraćati kredit, ona prelazi na banku ili treću osobu po bankarskom odabiru.
Ignorirati potrebu zaštite mora i obale, a isticati aspekte korištenja, vraća nas unazad sigurno 20, ako ne i više godina, govori Ivana Krstulović
Svjesni da se koncesionarenjem kao predloženim dominantnim modelom upravljanja pomorskim dobrom omogućuje višedesetljetna uzurpacija obale, ovih dana su se okupili nezadovoljni građani i pod geslom "Sto posto naše – more, plaže, obale" održali niz prosvjeda od Splita, Visa, Makarske, Supetra, Šolte preko Pule i Opatije pa sve do Zagreba. Uz transparente na kojima je pisalo "Danas koncesija, sutra prodaja", "Va vražju mater hote, ne damo naše grote!", "Prste dalje od naših plaža" i "Nije ti ćaćino", zatražili su hitno povlačenje nedorečene verzije zakona, koja ostavlja mogućnosti za različita tumačenja, te izradu novog prijedloga koji će zaštititi okoliš i osigurati nesmetani pristup zajedničkim resursima.
- Upozoravamo na ignoriranje obveze poštivanja principa zaštite okoliša u cjelokupnom tekstu prijedloga ovog akta. Ignorirati potrebu zaštite mora i obale, a isticati aspekte korištenja, vraća nas unazad sigurno 20, ako ne i više godina. Nedopustivo je da u trenutku kada sama Hrvatska donosi cijeli niz strategija i inih planskih dokumenata koji nameću zeleni razvoj, održive principe i potiču nas da ozelenimo naše ideje, jedan prijedlog predviđa iskorištavanje našeg najvećeg prirodnog resursa, bez dovoljno zaštitnih mehanizama i garancije očuvanja - rekla je Ivana Krstulović iz udruge Sunce, koja je u suradnji s inicijativom Javno je dobro organizirala prosvjed na splitskim Bačvicama.
Iz Sunca poručuju i da je novim prijedlogom napokon zakonski regulirano nasipavanje mora i dohranjivanje plaža, no kako pojašnjavaju, nedovoljno. Odredbe je i u tom slučaju moguće tumačiti na različite načine, a nasipavanje, koje je zakonom nedopušteno, ipak se dozvoljava u mnogim različitim oblicima, bez dovoljno precizne regulacije i propisanog nadzora. Aktivistima, kao i oporbenim strankama, također je problematičan predstavljeni način izdavanja koncesija, koji podrazumijeva da takav tip dozvole županije mogu izdati na 20, a Vlada na čak 50 godina. Gradovi i općine imaju mogućnost izdavati koncesije jedino ako im to pravo prenese županija i to samo za razdoblje do isteka mandata aktualne vlasti, a predviđeno je i smanjenje dijela naknade koji pripada gradu ili općini u kojoj se pomorsko dobro daje u koncesiju.
Dušica Radojčić (Foto: Srećko Niketić/PIXSELL)
Iz takvog teksta nacrta zakona, ističe Dušica Radojčić, pulska vijećnica iz redova platforme Možemo, jasna je intencija dugoročne privatizacije pomorskog dobra, kao što je lako prepoznati i utjecaj pojedinih interesnih skupina na oblikovanje zakona.
- Kako se drugačije može interpretirati mogućnost davanja koncesije bez javnog natječaja, dakle na zahtjev hotela, kampova i turističkih naselja na uređene plaže koje su "s turističkim sadržajima izgrađenim izvan granice pomorskog dobra povezana u funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu". Koncesiju na plažu na zahtjev tj. bez natječaja moći će dobiti i samo jedan ugostiteljski objekt ili jedna smještajna jedinica u turističkoj zoni. Time se, slikovito rečeno, otvara Pandorina kutija zloupotreba i poništava sama bit pomorskog dobra kao općeg dobra. Zakon, osim toga, ne zabranjuje obnavljanje koncesije na zahtjev po njenom isteku - kaže za Novosti Radojčić, koja je kao članica lokalne udruge Zelena Istra sudjelovala u organizaciji velikog prosvjeda 2019. zbog plana davanja koncesija na pulske plaže.
Posljedica toga je da danas niti jedna plaža u tome gradu nije i ne planira se dati u koncesiju, a sve gospodarske aktivnosti provode se putem koncesijskih odobrenja. Međutim, dodaje ona, to će se promijeniti u slučaju da spomenuti zakon stupi na snagu.
- Nije li to zaista pretjerano, da se koncesija uvodi kao obaveza, a ne kao mogućnost? Teško je ekonomski opravdati koncesije na pomorsko dobro na 50 i više godina za turističke sadržaje. Takva se ulaganja u pravilu amortiziraju u kraćem roku. Tako duge koncesije omogućava i važeći Zakon o pomorskom dobru i to je trebalo mijenjati, ali u skladu s EU Direktivom o dodjeli ugovora o koncesiji u kojoj se navodi da najdulje trajanje koncesije ne smije prelaziti vrijeme potrebno da se ostvari povrat uloženog kapitala - govori članica Možemo.
- Već danas imate jako duge koncesije na banalne sadržaje, poput 20-godišnje na ski-lift, premda je jasno da koncesionaru ne treba toliko vremena da nadoknadi uložena sredstva i osigura profit. Učinke ovog Zakona treba sagledavati i u odnosu na druge važeće akte, npr. onaj o strateškim investicijskim projektima u kojem se također spominju famozne funkcionalne cjeline - tumači Dušica Radojčić, čija je stranka pokrenula peticiju za slobodne plaže pod nazivom "Nije dobro za javno dobro".
Nitko nije povjerovao HDZ-ovim pokušajima umirivanja javnosti, ljudi znaju čitati što piše. Svi su razumjeli da se korist za malobrojne planira ostvariti štetom za većinu, zaključuje Dušica Radojčić
To je samo jedan od akcije ujedinjenih stranaka oporbe. Jedanaest njihovih saborskih klubova, među kojima i onaj SDP-a, najzaslužnijeg za donošenje postojeće, također loše verzije Zakona o pomorskom dobru iz 2003., sa zajedničke konferencije za medije zatražilo je povlačenje nacrta iz procedure, jer je, kako ističu, opasan i protuustavan. Za to vrijeme iz Vlade poručuju da je nova verzija nužna kako bi se osigurali "bolja gospodarska valorizacija pomorskog dobra, veća prava i obaveze upravitelja te povećanje transparentnost u upravljanju i gospodarskom korištenju pomorskog dobra".
Resorni ministar Oleg Butković tvrdi da nema ni riječi o privatizaciji plaža ni njihovom ograđivanju. Upravo suprotno, ističe on, zabranjuje se postavljanje ograda, što je trenutno moguće po spomenutom zakonu iz 2003. Butković pritom prešućuje da je zabrane prilaska moguće osigurati na nebrojene druge načine. Recimo, angažiranjem zaštitara ili neometanom komercijalizacijom i preizgrađenošću javnog dobra. Nakon javnog pritiska iz Plenkovićeve Vlade poručuju da će sporni nacrt poslati na doradu. No Dušica Radojčić smatra da je on nepopravljiv.
- U njemu je previše iznimki od pravila kao i nedorečenosti. Putem ekskluzivnog prava na plaže i predugih koncesija utire se put nekoj budućoj, "pravoj" privatizaciji. Polazišta Zakona trebaju biti drugačija. On, prije svega, mora osigurati svojstvo pomorskog dobra kao općeg dobra, a zatim ga zaštiti od nepotrebne dohrane, nasipavanja i gradnje. Evo samo jednog primjera smjera u kojem ide novi zakon: koncesionarima se omogućava gradnja na pomorskom dobru, a dokazom prava na gradnju smatra se plan upravljanja pomorskim dobrom, ugovor o koncesiji, pa čak i dozvola, odnosno koncesijsko odobrenje. Putem dozvola za gospodarske aktivnosti gradnja će tako biti moguća i na prirodnim plažama - govori Radojčić.
Dodaje da je čitav turistički razvoj Hrvatske postavljen na krivim temeljima, da je neodrživ i zanemaruje potrebe lokalnih zajednica. Smatra da je predloženi zakon u skladu s takvom politikom.
- Pomorsko dobro, kao najvrjedniji nacionalni resurs, treba zaštititi, a domaćem stanovništvu osigurati posebna prava koja će omogućiti održivosti lokalnih zajednica. To ovaj zakon ne čini - poručuje ona.
Prema javno dostupnim statistikama, u Hrvatskoj ima oko dvije tisuće plaža, od čega ih se otprilike deset posto nalazi pod različitim koncesijskim ugovorima. Trenutno ih je 18 ograđeno ili se pak naplaćuje ulaz na njih, a nijedna se ne nalazi južnije od Biograda na Moru. Aktualnom verzijom zakona jedinicama lokalne samouprave dano je pravo da samostalno odlučuju hoće li plaže dati pod koncesiju te omogućiti njihovo ograđivanje uz naplatu, pri čemu ih je pod koncesijama najviše tamo gdje su na vlasti SDP ili IDS.
Gabrijela Medunić-Orlić
Koncesije, kako smo ranije pisali, u najvećem broju slučajeva dobivaju hotelijerska poduzeća, kojima se sve češće pridružuju skupine investitora i različitih privatnih kompanija. Niz slučajeva pritom pokazuje da se dobar dio njih uvijek dodjeljuje istim kompanijama. U dijelu sredina ti procesi bili su obilježeni korupcijskim aferama. Tako je 2017. koncesiju na bračku plažu Zlatni rat, umjesto komunalne tvrtke koja se o njoj brinula gotovo cijelo desetljeće, dobilo poduzeće blisko HDZ-u, bez zaposlenih i prihoda. Rezultati nadmetanja su na kraju poništeni. No to se nije desilo u slučaju splitske plaže Bene, gdje je mimo uvjeta Ministarstva zaštite okoliša za zaštićene dijelove prirode koncesiju dobila tvrtka bliska Željku Kerumu. Nešto ranije je 20-godišnje pravo na upravljanje paškom plažom Zrće Ličko-senjska županija dodijelila skupini tvrtki predvođenih Josipom Klemmom.
Dobar dio takvih zahvata bio je popraćen protestnim akcijama lokalnog stanovništva, a zbog prosvjeda je SDP 2015. povukao svoj nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru koji je također podrazumijevao potpuno ili djelomično isključivanje plaža od opće upotrebe. Uslijed negodovanja javnosti i HDZ je prošlo ljeto odustao od prvotne verzije aktualnog nacrta koji je u tom periodu sadržavao sada izbrisane izraze "ograđivanje" i "naplata". No prosvjedi traju i dalje.
- Postoji emocionalna povezanost s Jadranskim morem, to je prirodno bogatstvo kojeg je većina građana svjesna, smatra ga svojim i zajedničkim i dio njih će uvijek ustat u njegovu obranu - tumači nam Gabrijela Medunić-Orlić, izvršna direktorica udruge Sunce.
Ona podsjeća da je tako bilo i prilikom kampanje "SOS za Jadran" koja je imala za cilj zaustaviti istraživanja i eksploataciju ugljikovodika u moru. Velikoj mobilizaciji javnosti svjedočili smo i u slučaju projekta Družba Adria, kojim se rusku naftu željelo izvoziti na svjetska tržišta preko krčkog terminala. Oba projekta su na kraju zaustavljena.
- Ono što bi mi u Suncu voljeli doživjeti je da se očuvanju Jadrana pridruže svi građani i institucije, da obrate pažnju na sve pritiske kojima je more izloženo, a jedan od njih je i nasipavanje koje se uređuje predloženim zakonom. Jedino smanjenjem svih negativnih utjecaja, od nasipavanja do morskog otpada i postizanja održivog ribarstva, možemo očuvati jedinstveni ekosustav. Za nas, a i za buduće generacije - govori Medunić-Orlić.
Ni Dušicu Radojčić nimalo ne iznenađuju dosadašnji odazivi na prosvjede, kao ni to da je tema zaštite pomorskog dobra, kao gotovo nijedna druga, uspjela okupiti veći broj nezadovoljnih.
- Jadransko more, obala i otoci imaju mobilizacijsku moć. Ne radi se o prosvjedu za prava jedne kategorije građana, radi se o prijetnji svima, i nama koji živimo na obali i onima koji su na drugi način vezani uz nju. Svi su jako brzo shvatili kakvu prijetnju predstavlja novi Zakon. Ovaj puta su se uključili i mnogi stručnjaci, a neuobičajeno jaku kritiku uputio je i HAZU. Nitko nije povjerovao HDZ-ovim pokušajima umirivanja javnost, ljudi znaju čitati što piše. Svi su razumjeli da se korist za malobrojne planira ostvariti štetom za većinu - zaključuje Radojčić.
