Povodom netom objavljenih zaključaka dviju istraga o nesreći na trajektu Lastovo u Malom Lošinju prošlog ljeta zaredale su usporedbe Hrvatske i Srbije. Ovdje po ljudima nije pala nadstrešnica željezničke stanice, nego brodska ukrcajna rampa. U Hrvatskoj ih je tako poginulo troje, onako u Novom Sadu petnaestero.
Kod nas se zatim uzburkalo po medijima, tamo na ulici i po institucijama. Njima se nakon pada vlade ljulja i predsjednik Aleksandar Vučić lično, nama ni nadležni ministar Oleg Butković. Sličnosti ima taman toliko da se istaknu razlike, a ni početne pozicije za ovu usporedbu nisu bile iste. Pa ipak, to što se uopće tako žustro sve uspoređuje u javnosti govori o nekakvom političkom izazovu za premijera Andreja Plenkovića i HDZ, posebno uoči skorašnjih lokalnih izbora.
No kazuje nam to i o činjenici da prometno-infrastrukturne nesreće nisu tek nekakav ograđeni sektorski ili javnoservisni problem. One ukazuju na smrtonosnu zapuštenost raznih sustava koji fizički u osnovi čine jednu državu, pored teritorija i ljudstva. Ujedno takve šokantne tragedije kontrastiraju i naglašavaju uobičajenu bezbrižnost te indolentnost političkih i drugih elita. Ne treba pritom sumnjati da će Plenković i ovaj put dosljedno ignorantski odbaciti prozivanje svake odgovornosti više od one koju je već ispostavio upravi Jadrolinije, na čelu s njegovim prijateljem Davidom Soptom.
Glavnu krivnju za nesreću Sopta je svalio na zapovjednika trajekta Lastovo i dio posade, uključujući žrtve. Optužio ih je za neracionalnost, samovolju i nemar – tim redom
Predsjednik te uprave koja bi idući tjedan, prema najavama, kompletna morala biti smijenjena, bio je inače neusporedivo perspektivan kadar. Nije imao nikakva prethodnog iskustva da vodi jedno brodarsko poduzeće, kamoli najveće na Jadranskome moru, ali Sopta raspolaže jačom kvalifikacijom – premijerov je intimus.
Mogli smo ga zamisliti na čelu niza ministarstava, još kad znamo kako se te funkcije vrtoglavo troše, a ovako će se morati skloniti na kakvu manje vidljivu poziciju. Samo malo diskretniju, ne nužno slabije plaćenu, jer naš državni vrh ne ostavlja nezbrinutima one koji su mu tako lojalno čuvali odstupnicu pred medijskim prozivkama za odgovornost nad stanjem u sustavu javnog prijevoza.
Vidi se to više po tome kako Sopta danas brani sebe, doduše, nego kako je njih štitio proteklih pola godine, koliko god i tad bio posvećen slučaju. I baš on je, od svih priučenih ili poludoučenih šefova u ovoj zemlji, tad konstatirao da su kritičari Plenkovića i Butkovića "ljudi upitne stručnosti". No kad su ga se dohvatili stručnjaci oficijelno zaduženi da preispitaju njegov rad, iz Uprave sigurnosti plovidbe koja djeluje pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, kao i državne Agencije za istraživanje nesreća u prometu, otkrio je spremnost na još kreativnije obrambene poduhvate.
Sopta je tako prije nekoliko dana napao i njih, kao i pojedine svoje oponente iz sindikata u Jadroliniji, a nije na tome stao u ranijem očitovanju za navedenu agenciju, objavljenom također ovih dana. Glavnu krivnju za nesreću svalio je na zapovjednika trajekta Lastovo i dio posade, uključujući žrtve. Optužio ih je za neracionalnost, samovolju i nemar – tim redom.
Premijerov prijatelj bez iskustva – David Sopta (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Nešto je odgovornosti prebacio na vanjske ovlaštene službe, inspekciju Lučke kapetanije i naročito na Hrvatski registar brodova, državnog regulatora stanja domaćih plovila. Ustvrdio je da on sam zasad nije osuđen ni kažnjen, nego samo preporučen za prekršajni sud, dok onaj kazneni očito namjenjuje drugima. Svejedno, ne smije se previdjeti da je Strukovni sindikat pomoraca Jadrolinije upozorio i na Soptine makinacije u vezi s njegovom mogućom kaznenom odgovornošću.
Ovo, dabome, nije važno toliko zbog tog odioznog karijerista bez pokrića, koliko zbog ocrtavanja sredstava kojima se služe naši moćnici. Treću, završnu istragu nad tragedijom Lastova, naime, provodi Državno odvjetništvo RH. Ono je inače odmah poslije nesreće obavilo stanovite istražne radnje u predmetu, između ostalog izuzelo ventile hidrauličkog sustava rampe. Istraga još nije završena, možemo samo nagađati zašto, a ni njezini rezultati nisu još dospjeli u javnost, ni cjelovito ni djelomično. David je Sopta, međutim, u jednom intervjuu nedavno izjavio da je rampa "vještačena od strane državnih institucija", pri čemu je "dokazano kako je bila tehnički ispravna".
Pravosudna služba koju vodi Ivan Turudić nije se u međuvremenu oglasila o Soptinoj tvrdnji, premda ona jedina to može i mora, umjesto da s ventilima duboko u ladici čeka rasplet zbivanja po drugim adresama. Plenkoviću netko ipak treba dati priliku za čvršću zaštitu ovdje isturenog Olega Butkovića od sada učestalih zahtjeva za njegovom ostavkom. No recimo da je Sopta u pravu, da su ventili radili savršeno, da je rampa bila ispravna, da ništa nije zakazalo mehanički ni elektr(on)ički. S druge i treće strane, one već završene istrage bacaju svjetlo na sasvim odvojeno pitanje. Po njima, u Jadroliniji općenito nije bio uspostavljen propisan sustav upravljanja sigurnošću.
Treću, završnu istragu nad tragedijom Lastova provodi DORH. On je odmah poslije nesreće obavio stanovite istražne radnje u predmetu. Istraga još nije završena, možemo samo nagađati zašto, a ni njezini rezultati nisu još dospjeli u javnost, ni cjelovito ni djelomično
Takvo što definitivno nije u djelokrugu kapetana, još manje onome mornarskom, ali zato strši upadljivo naviše, i to ne samo do uprave poduzeća i njezina predsjednika. Ako je rampa i bila valjana, nedostatak obaveznih sigurnosnih parametara i protokola ispostavio se više nego dovoljnim da u hipu odnese nekoliko radničkih života. A te akte ima donositi uprava, pa zato sindikati s razlogom propituju i onaj dio istrage Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojim se dio odgovornosti za nesreću pripisuje zapovjedniku trajekta.
Ovako laički promatrano, pritom iz lagodne kontinentalne zavjetrine, ponetko bi mogao pretpostaviti da žrtve doista nisu imale što u tolikom broju tražiti ispod zaglavljene rampe, a bez osigurača koji bi spriječio njezin pad. No manimo se viška procjeniteljskog komfora barem u primjeru Jadrolinije na vrhuncu turističke sezone, u prvoj polovini kolovoza, kad očajne posade državno-brodarske flote nemaju obavezu samo prema otočanima kojima njihov servis znači svakodnevni život kroz cijelu godinu. One tada grozničavo opslužuju čitavu najezdu turista, a posredno i vlasti čiji opstanak u velikoj mjeri ovisi upravo o sezonskom poslovnom rezultatu. I nemaju vremena za oklijevanje kad zapne neka rampa, nego su prinuđene improvizirati bez naknade za dodatni trud i rizik.
O tome jasno svjedoči više momenata koji su prethodili nesreći u Malom Lošinju, a bez koje po svemu sudeći ne bi ni isplivala sva šporkica iz Jadrolinijine santine, ustvari pokuljala odozgo, s njezina komandnog mosta i nadređenih joj instanci. Sopta i Butković zanemarivali su upozorenja kojima su im pažnju nastojali privući Hrvatski registar brodova, lučke Inspekcije za sigurnost plovidbe i Sindikat pomoraca Hrvatske, između ostalih. Ticalo se to i zanemarene sigurnosti i loših uvjeta rada i generalno štetnog upravljanja poduzećem. Andrej Plenković, uzgred rečeno, sindikate i njihove apele je naknadno proglasio nebitnima.
Zanemarivao upozorenja – Oleg Butković (Foto: Josip Regović/PIXSELL)
Pamti se i da je, samo mjesec dana prije nesreće Lastova, Damir Zec dao ostavku na dužnost predsjednika Nadzornog odbora Jadrolinije, nakon pokušaja da ovlaštenima ukaže na probleme upravljanja tim brodarom. Saznali smo tako i za neshvatljivu praksu nabavke skupih polovnih brodova, ali i ponešto šire, dok je Oleg Butković odmah izjavio da će Zečev dopis "još malo pogledati". Dodao je da "nije to ništa alarmantno", jer ipak "Jadrolinija ide naprijed", a "situacija je stabilna". Potom ne samo što je pala jedna smrtonosna rampa, nego su zaredale vijesti o kvarovima na raznim drugim trajektima iste flote. Sopta je usprkos svemu zadržan dosad na funkciji, mada to nipošto nije bio slučaj sa svim ovdje involviranim licima.
Kako to izvode kad im zatreba, u ovom su predmetu Plenković i Butković pokazali na primjeru Zlatka Košte, načelnika Sektora za inspekcijske poslove i tehničke standarde, te člana uprave Hrvatskog registra brodova. Košta je bio zadužen da napravi spomenuto izviješće za ministarstvo, a kako ono nije ispalo ministru po volji, potonji je osobno preporučio njegovu smjenu, što je premijer i prihvatio. Izabran je novi stručnjak za sigurnost plovidbe u upravi državnog regulatora, ali ne treba zaboraviti ni da su u svim tim istragama utvrđene i nepravilnosti u radu samoga tog tijela.
To pak znači da se smrtno problematično upravljanje dotičnim sektorom ne odnosi samo na Jadroliniju i pripadajuću političku vertikalu, nego se proteže na ukupni prostor hrvatskoga pomorskog te brodarsko-sigurnosnog sustava. Ne funkcionira ni regulator, niti se slijede nalazi inspekcija. Zadužene osobe u poziciji su da odmahnu rukom na svaku primjedbu sindikata ili čak pojedinaca iz upravnih i nadzornih tijela državnog brodara. Ono što im osigurava mogućnost takve bezobzirnosti isključivo je uzurpirani političko-institucionalni sustav koji status svojih ljudi čuva po cijenu života svih ostalih.
Točno tako dakle nastupaju Butković, Plenković, Sopta, Turudić. Vlada u rukama koalicije koju predvodi HDZ doživljava Hrvatsku kao neopozivo vlastito leno u kojem za vanjsku i neovisnu kritiku nema mjesta ni smisla, ne dok pouzdano izostaju posljedice za najodgovornije protagoniste sustava. U tom pogledu njima donekle može zebnju izazvati bliženje izbora na kojima se periodično odlučuje o raspodjeli niza upravnih ovlasti i utjecaja. No ima tu osnove za još jednu usporedbu aktualne situacije u Hrvatskoj i Srbiji. Institucije i funkcije ne služe vladajućima samo kao npr. sinekure, nego kao jamstvo izbjegavanja pravne i političke odgovornosti onda kad se dogodi nešto ovakvo. Nije njima važno samo da se ispentraju gore, nego da se mirno izvuku čim onima ispod sruše štogod na glavu.
