Široka koalicija navijača Dragana Šolaka i njegova kapitala u Puli je sinoć na sjednici Gradskog vijeća uspjela srušiti predsjednicu toga tijela Dušicu Radojčić iz Možemo! i time konačno uklonila najveću institucionalno-političku prepreku glasovitoj investiciji na lokalnom Lungomaru. Ako se nekome slabije upućenom čini ovakva kvalifikacija udružene Šolakove sljedbe prejakom, pojasnit ćemo meritum u nekoliko riječi – nipošto nije komplicirano.
Do lanjskog pojavljivanja projekta gradnje ovećeg privatnog hotela uz najdragocjeniju pulsku javnu površinu na tapeti, sve je u odnosima vladajuće gradske koalicije bilo više-manje stabilno. Zatim će se pokazati da nema te općenite međustranačke suradnje koju iole značajniji biznis ne može fatalno uzdrmati, jer su u njega i sukno i škare, ili barem skele i mješalica, pa su u sipkome cementu namah svoj trag pokazali i vijećnici s nezavisne liste gradonačelnika Filipa Zoričića, i SDP, i srpsko-manjinski predstavnik Milan Rašula, i HDZ.
Iza svih visokoparnih riječi o generalnom progresu i razvojnoj perspektivi ukazala se tad kompjutorska projekcija skupog zdanja švicarsko-srpskog tajkuna Dragana Šolaka, u RH znanog kao vlasnika televizija N1 i Nova TV. No njegovih eksponenata među predstavnicima građana u gradskoj vlasti tad još uvijek nije bilo dovoljno, pa će trebati neko vrijeme da na pristanak uz tu opciju privole dodatne dvije vijećnice kako bi se opozvala Radojčić koja je predvodila otpor namjerenoj poduzetničkoj uzurpaciji Lungomara.
U ponedjeljak navečer im je to i pošlo za rukom, kad su gore pobrojanom društvu pritrčale Gordana Ferenčić iz stranke Zeleni i Marija Marković Nikolovski koja je netom prije istupila van Istarske stranke umirovljenika te napustila koaliciju s IDS-om. Potonja će navodno za taj svoj korak biti nagrađena pozicijom nasljednice Dušice Radojčić na čelu gradskog parlamenta, ali njezino su ime i osobni profil ovdje najmanje bitni.
Odsad će ju ionako krasiti nadimak te imidž žetona ili žetončića, kako jeftine političke preletače u novije doba nazivaju mediji nadahnuti redovnom kombinatorikom u Hrvatskom saboru, tome najviđenijem liberalno-demokratskom luna-parku naše epohe. Premda će se proces u pulskome Gradskom vijeću predstavljati kao specifičan i principijelan, međutim, posrijedi je lokalno pazarenje, u najmanju ruku, kakvih smo se nagledali širom ove zemlje u proteklim godinama i decenijama.
Dovoljno je prisjetiti se jednoga od najpoznatijih, krštenog imenom Dubrovački dogovor, gdje se također bila okupila većina gradskoparlamentarnih stranaka da bi izgurala jedan sličan projekt, u tamošnjem slučaju apartmanizaciju brda Srđ pod maskom razvoja golfersko-turističke infrastrukture. S druge strane, taj primjer ukazuje na još jednu činjenicu, a koja preostaje za finalnu zapreku nadiranju kapitala u prostor javnog dobra: građani baš i nisu po definiciji skloni toj vrsti lopovluka, medijskom marketingu usprkos, samo ako ih se malo potakne na aktivnu reakciju.
To je u Dubrovniku odigrao pokret Srđ je naš, potom prerastajući u gradsku stranku nezanemarivog potencijala, dok u Puli proteklih mjeseci raste inicijativa "Referendum za Lungomare" s već prikupljenim potpisima za raspisivanje glasanja o tom problemu. Iako je na jugu Hrvatske referendum propao uslijed obuhvatnog pritiska bez presedana, međutim, efekt je građanske inicijative pustio korijenje, a projekt je zapeo u neizvjesnosti do dandanas.
U narednom periodu bit će stoga ključno upravljanje Pulom s obzirom na organiziranje referenduma koji će, dabome, odsad većinska struja na čelu sa Zoričićem i drugim Šolakovim cvjećkama svakako nastojati osujetiti – samo ih držite na oku. Pratit ćemo i mi tu političku te ekonomsku kuhinju pomno kao i dosad, jer je definitivno posrijedi neravnopravna borba između prekupaca najvećih vrijednosti toga grada i građana koji su po svemu sudeći navrijeme shvatili što bi sve mogli izgubiti ako ne uzmu odlučno stvari u svoje mnogobrojne ruke.
