Kad je ono prije nekoliko godina istarska i pulska vlast IDS-a u više boja osvijetlila goleme brodogradilišne kranove, izgledalo je to kao zavodljivo privođenje grada nekoj drukčijoj svrsi. Postindustrijskoj, a svakako turističkoj, naravno. Projekt je bio formalno umjetnički, zvao se Lighting Giants, da nas i strani gosti razumiju, premda nisu mogli ni slutiti kakva se napetost tu razvija prema samom škveru. U međuvremenu je Uljanik dotučen, stala je proizvodnja te je pogašena i art-rasvjeta. A zatim će se ispostaviti da su Pulu već natkrilili stanoviti novi divovi, oni krupnog kapitala.
Nakon više od desetljeća iskustva borbe za javni prostor i javni interes, Pulu se ne može ušutkati, odnosno, u ovom konkretnom primjeru, zaslijepiti dimnom zavjesom u obliku rasprave svedene tek na nogometno igralište na Valkanama, kaže Marta Baradić
Prvi je značajno eksponiran u tom pogledu bio Danko Končar. Vrzmao se oko Uljanika, nudio pozajmice, isplaćivao džeparac Ivanu Jakovčiću, povjeravao se Cetinskima, mjerkao neke zapuštene gradske prostore, bivšu vojnu imovinu. U svojim je namjerama bio prilično grez i očit, ali Končar je ionako odavno na glasu kao tzv. kontroverzni poduzetnik.
Nešto je diskretnije na radaru zabilježeno prisustvo jednoga drugog kapitalca, Dragana Šolaka. Taj parajlija, inače Kragujevčanin s adresom u Švicarskoj, već dugo posjeduje komad zemljišta uz gradski Lungomare. IDS mu je tamo svojedobno odobrio planove gradnje hotela. Naknadno je obuhvat gradnje povećan, tj. više nego uduplan, kako to obično biva. No kad je ta stranka izgubila vlast, a preostale su još neke faze razvoja prostorno-planske dokumentacije, projekt dospijeva u neizvjesnost. Naročito otkako su se prije nekoliko tjedana oko toga dohvatili partneri u sadašnjoj gradskoj vladajućoj koaliciji.
Sadašnji pulski gradonačelnik s neovisne liste Filip Zoričić izrazito je benevolentan spram ove i sličnih inicijativa. Ipak, sudario se s otporom kolega iz platforme Možemo! koju u tom gradu predvodi Dušica Radojčić, predsjednica Gradskog vijeća Pule. Oni, a tako i Društvo arhitekata Istre u svom proglasu, smatraju da se zamišljeni hotel i Lungomare jednostavno isključuju. Radojčić je istaknula da je to jedina lokacija, na četrdesetak kilometara gradskog priobalja, urbanistički namijenjena građanima za plaže, šetališta, rekreaciju.
Dušica Radojčić na konferenciji za medije o budućnosti Lungomare (Foto: Saša Miljević/PIXSELL)
Zoričića je ta reakcija nemalo razočarala, i nije to pokušao negirati. Još intenzivnije reagirali su SDP-ovci u Puli, pri čemu treba znati da je nominalni vlasnik projekta, ustvari eksponent Dragana Šolaka, član gradskog predsjedništva stranke Stevan Muidža. No javnost je također obratila pažnju na slučaj, i najednom su u političkoj tmini uočeni neki živi giganti.
- Značajan odaziv građanki na nedavno javno predstavljanje Prijedloga II. izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja "Lungo mare" potvrdio je da se radi o temi od presudnog javnog interesa – rekla nam je Marta Baradić, kulturologinja i novinarka te aktivistkinja koja je dio svog rada posvetila upravo prostornoj memoriji Pule. Ona drži, ovom prilikom, da javnost neće pristati na nametnute skučene okvire rasprave svedene na puki formalizam.
- Nakon više od desetljeća iskustva borbe za javni prostor i javni interes, Pulu se ne može ušutkati, odnosno, u ovom konkretnom primjeru, zaslijepiti dimnom zavjesom u obliku rasprave svedene tek na nogometno igralište na Valkanama – dodaje naša sugovornica.
Jer, na susjednoj parceli planira se hotel s dvije podzemne i sedam nadzemnih etaža. Po mišljenju Marte Baradić, to bi uz popratne sadržaje i infrastrukturne zahvate značilo kraj javno dostupnog Lungomara kakvog poznajemo i po lokalnu dekliniramo. Pritom je izvjesno i tko ga dandanas zna najbolje: oni koji su ga gradili svojim rukama, pa nastavili živjeti s njim.
Marta Baradić (Foto: Facebook)
Emil Jurcan, član predsjedništva Društva arhitekata Istre, prepričao nam je da je taj dio obale urbanistički uređen 60-ih godina prošlog stoljeća.
- Gradski zaljev je bio industrijski i vojni, a grad se tad proširio na jug, prema otvorenom moru. Turizam je također anticipiran, pa je u nastavku rezerviran dio i za tu namjenu, prema Verudeli i Stoji. Dobili smo Lungomare s novim naseljima u neposrednom zaleđu koja tako imaju svoj izlaz na obalu. No važno je uočiti da su uređenje i pošumljavanje izveli u najvećoj mjeri građani, čak školarci – kaže Jurcan.
Zbog toga su nebrojeni stanovnici Pule snažno identitetski povezani s dotičnim prostorom. Lungomare se razvijao u istom smjeru sve do kraja 20. stoljeća, napominje ovaj arhitekt.
U gradonačelniku dostavljenom strukovnom osvrtu savjetodavne namjene konstatirali smo da bi novi prostorni planovi negirali sve ranije pravce razvoja. Šumski bi se fond suzio, kao i zone rekreacije i šetnje, govori Emil Jurcan
- Tad je konačno uređena pješačka staza uz obalu, automobilsko-prometni profil je sužen, sve na osnovi dva bazična principa – pošumljavanju i suzbijanju automobilskog prometa. Plus obustava izgradnje tog pojasa, jasno – govori on.
Privatizacija dijela park-šume nastupila je u ovom stoljeću, u smjeru turističke eksploatacije. Procedura je imala biti dovršena ovih dana, ali je sve do daljnjeg obustavljeno na spomenutoj stranačko-koalicijskoj razini.
- U gradonačelniku dostavljenom strukovnom osvrtu savjetodavne namjene konstatirali smo da bi novi prostorni planovi negirali sve ranije pravce razvoja. Šumski bi se fond suzio, kao i zone rekreacije i šetnje, dok bi automobilski promet narastao, te se izgradnja znatno povećala – nastavlja Jurcan.
Ostaje vidjeti hoće li se Zoričić opredijeliti za orijentaciju prethodne vlasti ili poraditi na spašavanju javnog prostora s jednako snažnim praktičnim i simboličkim, lokalno-identitetskim nabojem. Emil Jurcan procjenjuje da je sad opet sve otvoreno, nakon reakcije Dušice Radojčić i struke te građana. Prema kojoj je od suprotstavljenih strana ta otvorenost veća, tek ćemo saznati.
U tom ogledu bit će od značaja i ostatak političke konstelacije u Puli. Muidžina stranka tu funkcionira poput izdvojenog projektnog ureda Dragana Šolaka, a sam poduzetnik usput je jedan od najvećih SDP-ovih donatora. Još nije znano što o tome misli predsjednik SDP-a Peđa Grbin, također Puležan, ali gradska stranačka predsjednica i saborska zastupnica Sanja Radolović ne prikriva stav. Izjavila je da "određene političke opcije i razni neovisni stručnjaci" u ovom slučaju "zapravo ne žele priznati da su postali političari".
Emil Jurcan (Foto: Duško Marušić/PIXSELL)
Doslovno tako, baš kao da je politika samo ono za što su zadužene vlasti i opozicija, a ne sav društveni život posvećen pitanjima od najveće važnosti, uz građanske inicijative i aktivnosti neovisnih udruga. Sanji Radolović i njezinoj politikantskoj, antidemokratskoj difamaciji načelno su se pridružili lokalni zastupnici HDZ-a i IDS-a. Argumentacija im je uvijek ista, nalik viđenima u bezbroj tobože strateških projekata u privatnoj ili tzv. javno-privatnoj izvedbi.
Interes krupnog kapitala tu se redovno postavlja kao javni interes novog doba. S uređenjem bi se, kažu, okoristila upravo dječica, jer projekt sadrži i uređenje starog nogometnog terena za NK Uljanik. Otvorilo bi se i puno radnih mjesta, na koja smo se obećanja u sličnim situacijama također već navikli. Stevan Muidža, koji za Šolaka vodi još nekoliko poslova u Puli i Istri, poveo bi ovaj stari filmsko-festivalski grad prema sjajnim horizontima sedme umjetnosti na modernim tehnološkim osnovama. Priča se da bi otvorili neku vrstu regionalnog Netflixa, a zatim je samo nebo granica.
Ako tome dodamo mogućnost da Šolak nakon engleskog nogometnog prvoligaša Southampton otkupi i NK Pulu, nedostaje samo tvornica čokolade. No tvornička je perspektiva u Puli, a i nešto šire, temeljito zgažena još u doba IDS-a. Propoduzetnička je klima tamo značila suzbijanje materijalne proizvodnje. Ugašena je trikotaža, zatim brodogradnja, a šareni reflektori uputili su na poželjni zaokret k turizmu.
Povrh svega, imajući na umu širi ekonomsko-politički okvir, zanimljivo je da su investitori u turizam, trgovinu ili financije u Hrvatskoj oduvijek imali ohoho prođu. Nikad se nijedan nije istinski sudario s navodnim antipoduzetničkim resantimanom i zlehudim socijalističkim mentalitetom. Ako bi se koji interesirao za bilo što mimo uvoza i usluga, to je već značilo nevolju. Izvoznici su u ovom slobodnom potrošačkom lovištu ostajali bez uporišta, počev od suicidalne državne monetarne politike do poticaja usmjerenih primarno turizmu.
Marta Baradić naglašava, međutim, da su se u novije vrijeme rasplinule sve tlapnje o spasonosnom turizmu.
- Ako ne ranije, a onda svakako u posljednje dvije godine kad su ovu sredinu pogodile dvije katastrofe – pandemija i krah Uljanika. No, ako i pristanemo na tu suludu viziju i kvaziekonomistički argument, a koji se u verziji aktualnog gradonačelnika osim na turizam oslanja na gig-ekonomiju u širem smislu i takozvane digitalne nomade, jasno je da je devastacija obalnog i prirodnog pojasa kakav je Lungomare kratkovidna i pogubna čak i za taj scenarij – rekla nam je ona.
- Osim nažalost paušalnog nabacivanja navodnim brojem radnih mjesta, inače naglašene nesigurnosti i sezonalnosti, te stvaranja lažnih alternativa – za gradnju ili protiv djece – i zoričićevci i SDP poturaju stav da se štetne odluke prethodnika, konkretno postojeći UPU "Lungo mare", ne mogu staviti van snage. Konačno, s obzirom na to da je ova tema građanima bliska i višegeneracijski prepoznatljiva, o njoj je moguće relativno jednostavno provesti informiranu raspravu koja bi uključivala i privatizacijsku genezu te se stoga može i treba riješiti referendumom – konstatirala je Baradić.
U tom procesu mediji neće biti na strani koju zastupaju naši sugovornici. Ili bar ne oni veći; zasad se ovom aferom marljivo bavi samo novinarsko-istraživački portal Istra24. No truda nije štedjela ni televizija N1, čiji je novinar Ivan Hrstić sredinom prošlog tjedna temi Lungomara posvetio jedan znakovito angažiran prilog.
Hrstić se tu uvjereno zgraža nad, reklo bi se, teško shvatljivim zastajkivanjem projekta. Krivo je Možemo!, dabome, na koji se svisoka adresira očito cinična intonacija priloga. Kolega ne ostavlja mjesta sumnji: ili šumica "koja služi kao javni WC", ili će se "pokušati uloviti priključak za hrvatskim turističkim lokomotivama poput Poreča i Rovinja". U slučaju protivnom naznačenom progresu, Pula će "ostati grad nevjerojatnih, ali neiskorištenih potencijala, obilježena umirućom industrijom i tužnim fasadama koje samo podsjećaju na slavnu prošlost".
"Pitanje je sad", završava svoj ekspoze ovaj novinar, a dio odgovora odmah je ponuđen na društvenim mrežama. Dragan Šolak nije u toj objavi televizije N1 spomenut nijednom, možda zato što je Dragan Šolak vlasnik televizije N1. Idealno za sprdnju novoevidentiranim dnom našeg novinarstva, nesumnjivo. Ipak, manimo sad pridnenu mediologiju, kao i činjenicu da ovime biva jasnije zašto je direktor hrvatske ekspoziture regionalne televizije N1 Tihomir Ladišić onomad gorljivo branio Šolakovo "pravo" na vertikalnu integraciju medijskog imperija. Njegova kompanija United Group danas sadrži još i Novu TV, SportKlub, operatera Telemach, itd.
Horizontalno gledano, N1 i u Srbiji i u Hrvatskoj nudi rijetku alternativu medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića i Andreja Plenkovića. Prvi je taj nadzor uspostavio nešto grublje, drugi se malo više pravi fin, ali N1 u obojice izaziva bijes. Šolaka i mnogi sa strane povezuju s opozicijom tipa Dragana Đilasa u Srbiji, ne samo Vučić. Usporedivo, u Hrvatskoj bi kandidat za to mogao biti SDP, mada se nema smisla loviti prvenstveno na taj aspekt ovog predmeta.
Nema, jer smo ovim predmetom iznova poučeni da tajkune zanima u prvom redu njihov kapital. Određeni javni interes i korist najširih slojeva može ih privući u sretnijim okolnostima, ali ih u pravilu odbija ili im služi kao sredstvo. Da su slijedili najprije cilj opće dobrobiti, uostalom, ne bi ni postali milijarderi. Privatno se naprosto grubo razilazi s javnim, ili tako barem postupa od neke izrazitije mjere namaknutog vlasništva.
Tome nasuprot, Puli treba, a potrebno je i šire, razmatranje kapaciteta i razvojne perspektive neopterećeno privatnim interesom. No takav rasplet nećemo dočekati ako se građani ne zauzmu oko svojih dobara još aktivnije. Uzurpiranu i zloupotrebljenu politiku nužno je preoteti iz šaka kompradorski nastrojenih političara. I novinara, ništa manje; novo svjetlo mora se uperiti na gigantsku škripu vertikala iznad naših glava.
