Prikupljanje potpisa za raspisivanje lokalnog referenduma o gradnji hotela uz pulski Lungomare započelo je prošli vikend u najvećem istarskom gradu i trajat će do 11. lipnja. Dok se ne pokaže imaju li dotični civilno-aktivistički organizatori potrebnih oko sedam i pol tisuća potpisa, prilika je da se podsjetimo na važnije točke u razvoju ove priče. Sve je krenulo od namjerene izmjene prostornih planova koju je krajem protekle zime iznenada osujetila Dušica Radojčić, predsjednica Gradskog vijeća te čelnica Možema! u Puli. U tome času su bezmalo svi ostali tamošnji politički faktori bili aktivno ili pasivno na strani investitora Dragana Šolaka i njegova proboja u gradski ekskluzivni zeleno-plavi pojas.

No digla se ubrzo velika dževa oko projekta, pa su krenule razne delikatne igre uslijed kojih akteri modificiraju svoje stavove. Danas se na proreferendumsku poziciju grupacije Možemo! svrstavaju Most i dio IDS-a, primjerice, nasuprot kojih istarski SDP i nezavisno-kandidatski gradonačelnik Filip Zoričić još uvijek tvrdo i uvjereno drže poduzetničku stranu, baš kao na samom početku.

Dvije zanimljive linije događanja određuju dinamiku ovog političkog ogleda s razlazom gradske koalicije na vlasti zbog neslaganja oko tretmana Lungomara. Prva se tiče ideje o prepuštanju odluke građanima putem referenduma, pa je Radojčić najprije tražila da takvo izjašnjavanje sazove sama gradska vlast. Nije bilo dostatne sloge oko toga, a naročito je opstruktivan bio Zoričić, dok bismo Šolakovim poslovnim partnerima i zagovarateljima iz SDP-a prije mogli pripisati destruktivnost. Barem što se tiče u ovome veoma angažirane lokalne ispostave, za razliku od stranačkog vrha na razini države, gdje predsjednik Peđa Grbin ovome projektu otimačine javnog prostora daje uglavnom prešutnu podršku.

Druga se odnosi na ostatak tajkunskog marketinga, sve ono što je poduzeto mimo stranačkih i vijećničkih krugova, a prije svega izravno prema građanima. U startu se to svodilo na medijsku potporu s frekvencije Šolakove televizije N1 i stranica Glasa Istre, ali je u međuvremenu značajno unapređeno i diversificirano. Vidjeli smo tako jedno istraživanje javnog mnijenja sredinom prošlog mjeseca, koje neće izgledati dobro po investitora, pa zatim i drugo prije nekoliko dana, a s posve drugačijim rezultatom.

Između je stala prezentacija projekta sa znatno omekšanim konturama graditeljskog prodora i pripadajućih efekata, te raspačavanje propagandnih letaka po sandučićima stanovnika Pule, da navedemo tek dva glavna momenta. Nakon toga, podrška se projektu s 24 posto dignula na 58 u anketi Ipsosa, a pozitivan stav prema referendumu je pao s 61 na 31 posto. Gradonačelnik je lično iskazao najživopisniji refleks s kojim su valjda mogli računati naručitelji kampanje, iščuđavajući se tobožnjim zlonamjernim dezinformacijama o projektu koje su navodno umalo obmanule i njega samog. Ipak, ne sjećamo ga se ni u jednom trenutku jako skeptičnog ni preopreznog, naročito dok je vješto i po svaku cijenu izbjegavao zakazivanje referenduma.

Da ne brzamo s prognozama, pričekat ćemo brojanje potpisa, a onda po mogućnosti i glasova na referendumskom izjašnjavanju. Dotad sa sigurnošću možemo očekivati dodatne podvale i pogodovanja investiciji kojom bi jedan veliki poduzetnik za svoj razgranati biznis preuzeo znamenitu pulsku javnu park-šetnicu. I nije tu odiozan toliko on sam ni strast mu prema djevičanskoj morskoj obali usred grada, ali bi lijepo bilo nasukane u plićaku vidjeti sve te njegove vajne političke jatake.