Predali ste Ministarstvu pravosuđa i uprave potpise građanske inicijative Referendum za Lungomare?

Dopala me lijepa dužnost da predam 11.918 potpisa koje je prikupila građanska inicijativa uz zahtjev za održavanje lokalnog referenduma u slučaju Lungomare. To je čak 2.000 potpisa više od zakonom utvrđenog minimuma od 20 posto pulskih birača, što samo po sebi govori o interesu da se stane na kraj zloupotrebama. Urbanističkim planom Lungomare i njegovim izmjenama, Grad Pula vodio je računa isključivo o jednom privatnom interesu, dok je onaj javni u potpunosti isključen. Zona Lungomare, koju su 1950-ih godina pošumljavali naši očevi i majke odnosno bake i djedovi, bila je planirana kao glavna rekreacijska i kupališna zona grada u kojoj gradnja nije bila moguća. Tako je bilo sve do pretvorbe i privatizacije, u Hrvatskoj znane kao pljačkaške. Dobar dio te zone privatiziran je, premda po tada važećim zakonima poljoprivredno zemljište, šumsko zemljište i kamenolomi nisu mogli biti procijenjeni odnosno, jednostavnije rečeno, nisu mogli biti privatizirani. I to je sad predmet propitivanja i daljnjih postupaka. Promjena namjene zemljišta dogodila se 2008., kada je u plan ucrtan mali hotel s 80 kreveta. Izmjenama urbanističkog plana, brojka se zatim popela na 170, sve do na 360 kreveta, 7 etaža i 27 metara visine u danas važećem planu.

Puljani i Puljanke su osjetljivi na privatizaciju priobalja. To su pokazali u proteklih godina više puta, npr. u slučaju građanske inicijative protiv privatizacije, golfa i turistifikacije poluotoka Muzil ili u nedavnom slučaju inicijative protiv koncesija na gradske plaže. Njihove inicijative nikada nisu nailazile na podršku politike sve do trenutka kada je Možemo! ušao u Gradsko vijeće. Možemo! je dao ideju za pokretanje referendumske inicijative, koju je zatim preuzela i samostalno provela građanska inicijativa "Referendum za Lungomare". Građani Pule su, dakle, više puta pokazali da žele sudjelovati u planiranju prostora svoga grada, ali im je politika to pravo uvijek do sada uskraćivala. Nevjerojatna je činjenica da su se sve druge političke opcije izjasnile protiv zahtjeva koje je potpisalo 12.000 ljudi u gradu koji ima 49.000 birača! Stare navike donošenja odluka mimo volje građana teško umiru.

Što očekujete od referenduma čije pitanje glasi: "Jeste li za izmjenu GUP-a Grada Pule kojom će se u cijeloj zoni Lungomare ukinuti mogućnost gradnje hotela, drugih kapaciteta i stambenih građevina?"

Potpisi su predani nadležnom ministarstvu, koje odluku o tome da li je pitanje zakonito i da li je prikupljen dovoljan broj potpisa mora donijeti u roku od dva mjeseca. Nakon toga Gradsko vijeće mora donijeti odluku o datumu raspisivanja referenduma. Zakonom je postupak maksimalno otežan jer na referendum mora izaći više od 50 posto birača. Kada bi taj uvjet postojao i za političke izbore, većina bi ih bila proglašena nevaljanima. Ali s obzirom na to da je Lungomare toliko važan za nas Puležane/ke, visokih 50 posto ne izgleda nedostižno. Davali su male šanse i uspjehu građanske inicijative u prikupljanju potpisa, pa su ipak uspjeli. Bez obzira na to koliko ljudi izađe na referendum, nema sumnje da će većina glasati protiv hotela na Lungomaru.

Interes je Možemo! da se osiguraju optimalni uvjeti za održavanje referenduma o Lungomareu na način kako je to zatražila građanska inicijativa, a postoji još niz koraka u toj proceduri na koja predsjednica Gradskog vijeća može utjecati. Bila sam najavila da ću učiniti sve što je u mojoj moći da se referendum održi početkom listopada, kako je zatražila građanska inicijativa, te da se onemoguće sve opstrukcije u provedbi referenduma. Niti jedna politička opcija u Gradskom vijeću nije podržala referendumsku inicijativu, a neki su se izričito izjasnili kao njeni protivnici, dok je gradonačelnik Zoričić čak pokušao opstruirati prikupljanje potpisa kasnim izdavanjem dozvola za dodatne lokacije za štandove. Prostorne politike koje zagovara Možemo!, u čijem oblikovanju moraju sudjelovati građani i u kojima javni interes mora biti iznad privatnog, izazivaju veliko negodovanje svih drugih političkih opcija, koje u Vijeću predstavljaju te privatne interese. Kao predsjednica Gradskog vijeća dala sam mogućnost da se predstavnice građanske inicijative "Referendum za Lungomare " obrate vijećnicima na sjednici i to je izazvalo revolt vijećnika i postalo neposredni povod za pokretanje postupka za moju smjenu. Prijedlog opoziva i okupljanje "antireferendumske koalicije " isključivo su političke prirode, odnosno rezultat sukoba oko toga hoće li politike prostornog planiranja Gradu Puli biti u javnom ili privatnom interesu.

U prostornom planiranju atraktivnih prostora ima puno korupcije?

Upravo je važnost uključivanja javnosti u prostorno odlučivanje pouka pulskog slučaja, koji je samo jedan od stotine primjera korupcije i pogodovanja na hrvatskoj obali. Predugo smo zarobljenici klijentelističkog načina prostornog planiranja, predugo svjedočimo korupciji i uništavanju posljednjeg vrijednog društvenog resursa – prostora. Možemo! se jedini u pulskom Gradskom vijeću usprotivio takvoj politici, zagovarajući uključivanje javnosti u odlučivanje o prostoru i u tome, nažalost, ostao usamljen. Nedavno je prof.dr.sc. Mauro Dujmović s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma napisao: "Ma koliko mi šutjeli o tome, glavnu riječ u turističkoj industriji i dalje vode strani investitori, špekulanti, mešetari, građevinari, agencije za prodaju nekretnina i slično. I njihov je jedini imperativ zarada, što brže ostvarenje dobiti! Takvi subjekti često djeluju u sprezi s predstavnicima lokalnih vlasti i u dogovoru s njima dolazi do prenamjene jeftino kupljenog zemljišta, javno dobro tako prelazi u vlasništvo investitora koji tu grade turističku infrastrukturu - prečesto i na trošak lokalne zajednice - i nove smještajne kapacitete i na taj način dodatno upropaštavaju i nagrđuju prostor." Tim je riječima, zapravo, opisao slučaj Lungomare. Turizam bi trebao služiti da se kvaliteta života u lokalnoj zajednici podiže, a ne srozava, a jedan od pokazatelja uspješnosti turizma trebalo bi biti zadovoljstvo ljudi u zajednici. S obzirom da su se dosadašnja politika i prostorno planiranje toliko udaljili od ljudi, potrebno ih je vratiti ljudima. To se s postojećom vlašću u Puli i novom "antireferendumskom koalicijom " neće dogoditi.