Trojica poginulih radnika Jadrolinije dostojanstveno su sahranjena, dvije istrage uzroka tragedije – interna i javnotužilačka – uredno su pokrenute, a iznad svega je u mirnije vode otegljena medijska priča o višoj odgovornosti nadležnih, tj. onima koje nazivamo zapovjednom i političkom.

E, da, tu je i moralna odgovornost, jedina koju je netko zaista ovlašten u ovom slučaju, konkretno predsjednik uprave državnog brodara David Sopta, preuzeo na sebe.

No znamo kako to ide s moralnom odgovornošću; za njom se u pravilu poseže najviše radi izbjegavanja onih drugih, ovdje već spomenutih, kao i eventualne kaznene. Večernji list je stoga u ponedjeljak objavio intervju sa Soptom, jednu od tipičnih objava koje prenapadno izgledaju kao pokušaj kontrole daljnje štete, i naročito posljedica po glavne vinovnike općeg stanja koje je dovelo do nesreće na trajektu Lastovo.

Pored nabrajanja kvaliteta Jadrolinije, njezin je glavni šef iskoristio tu priliku za obračun s neimenovanim zlonamjernim pojedincima i skupinama koje za ključne propuste u radu tog poduzeća terete upravo njega, zatim nadležnog ministra pomorstva i prometa, te konačno predsjednika Vlade RH.

David Sopta se junački tako postavio ispred Olega Butkovića i Andreja Plenkovića, baš kao što oni stalno njemu čuvaju zaleđe, da bi nam otkrio kako ih "vrijeđaju lažima i praktično pokušavaju utjecati na istražna tijela" zapravo kojekakvi "ljudi upitne stručnosti i radnih navika". Tim je riječima ovaj sanacijski intervju Sopta započeo, a završio ga je konstatacijom da isti neimenovani zlonamjernici „koji žele destabilizirati Jadroliniju, sada će postati glasni i mi smo na to spremni“. Ne treba sumnjati u iskazanu spremnost, ali ni u identitet prozvanih zlonamjernika: to su predstavnici dvaju sindikata iz kojih se odgovornost danima adresira na predsjednika uprave i navedene visoke političare.

Jedini odgovor potonjih, izuzev optužbe da predvode hajku i lešinarenje – izrazi su to koje su prošli tjedan koristili – jest primjedba na nereprezentativnost jednog od tih sindikata. Ništa sadržajnije pod bogom nemaju da odgovore niti na brojna sindikalna upozorenja o zanemarenoj sigurnosti, lošim uvjetima rada, te generalno štetnom upravljanju Jadrolinijom, a koja su im službeno dostavljana posljednjih godina, sve do par dana prije ove, najveće tragedije u povijesti tog brodara.

Njegov generalni direktor, kritičan prema kvalificiranosti i radišnosti tih svojih oponenata, inače je na dotično radno mjesto primljen bez gotovo ikakvih referenci u brodarstvu, mada se može pohvaliti članstvom u HDZ-u i zavidnim iskustvom u igranju košarke s Plenkovićem. S tim prednostima, on se zaista ne mora pretjerano zamarati primjedbama iznutra, osim što ih je dužan prokomentirati – naručiti intervju ako treba - kad najednom izbiju na površinu javnosti, npr. povodom neke iznenadne nesreće, ne bi li bar tako malo dotjerao narušeni imidž stranke i državne vlasti.

Uostalom, predsjednik uprave Jadrolinije dobro shvaća da je u ovom predmetu baš on hijerarhijski prvi na udaru kritike, i da je najpozvaniji ili makar najistaknutiji na braniku kompletne nadležne strukture, jer drukčije ne može spasiti ni vlastiti položaj. U pitanju je špranca, obrazac po kojem isti krugovi postupaju uvijek u sličnim situacijama, pa je tako bilo i nakon pogibije 12 vatrogasaca na Kornatima, ili nakon pogibije šestoro putnika vlaka koji je iskočio iz tračnica pokraj Kaštela; jedino je uvijek izvjesno to da za tragediju pouzdano neće odgovarati najodgovorniji.