Baranja, kraj između Drave, Dunava i mađarske granice, ima ambicije da postane perjanica hrvatskog kontinentalnog turizma. A da bi se to postalo i o(p)stalo treba, između ostaloga, različitim manifestacijama privlačiti kako domaće stanovništvo, tako i turiste iz drugih krajeva i inostranstva. A toga u Baranji već ima u izobilju.
Tako je bilo i prošlog, preduskrsnog vikenda. U subotu je, na primjer, na glavnom belomanastirskom Trgu slobode organizovan Uskrsni korzo, na kome je bilo štandova s domaćim proizvodima i zabave za posjetioce i djecu.
Sljedećeg dana, u nedjelju, u Popovcu je organizovan "Uskrsni sajam", na kom su – uz zabavu za mlade i odrasle – podijeljeni uskrsni paketići za svu djecu iz te općine, dok je lokalno Lovačko društvo "Jastreb" sve posjetioce počastilo – čobancem od divljači.
A čobanca od divljači, graha iz ćupova, šarana u rašljama, kobasica pečenih u kotlu i langošica moglo se istog dana pojesti – doduše uz plaćanje – i u etnoselu Karancu podno Baranjske planine, u kome je na livadi kod Crkve Svetog Donata organizovan nadaleko poznati Proljetni vašar.
Na čak 80 štandova nudili su se domaći proizvodi i sve ono što se inače prodaje na vašarima, ali su najviše pažnje izazvali suhomesnati proizvodi baranjskih kulinara. I u Karancu je bilo zabave za posjetioce, npr. nastup poznatog gajdaša Filipa Golubova Cara, ali i takmičenja za goste i izlagače.
Prvo su se žene nadmetale u tome koja će dulje ispruženim rukama držati šunku tešku šest kilograma, a onda su to isto radili i muškarci, samo što je njihova šunka imala – devet kilograma.
Vrhunac je bio u 12 sati kad se birala – "Princeza pušnice". To je najmasnija, najslasnija i naravno najteža – sušena slanina. Pri vaganju krenulo se od onih najmanjih od recimo devet i 13 kilograma, pa preko teških od 27,9 kilograma, do prave kapitalke od 54 i pol kilograma, kakvu je na takmičenje prijavio pobjednik Dino Martić iz Kneževih Vinograda, koji je izjavio da je njegova slanina bila teška 75 kilograma kad je stavljena na sušenje.
