U pravoslavnom manastiru Bogorodice Trojeručice u Donjem Budačkom, održana je četvrta kobasijada na kojoj stanovnici Korduna na ocjenjivanje donose domaće kobasice proizvedene na prošlogodišnjoj svinjokolji. I ove godine najbolju kobasicu napravio je Ninko Potkrajac (1948) iz Karlovca koji najviše vremena provodi u rodnom zaseoku Potkrajci u selu Mlakovac, Općina Krnjak. Na drugoj kobasijadi bio je drugi, a na posljednje dvije pobjednik. Kobasijada se, prema riječima arhimandrita Nauma Milkovića iz manastira, održava pred veliki uskršnji post, na mesopusnu nedjelju. Manastir u Donjem Budačkom je četvrti i najmlađi manastir na području Gornjekarlovačke eparhije Srpske pravoslavne crkve i izgrađen je 2007. godine.
Zanimalo nas je u čemu je tajna Ninkovog suhomesnatog dimljenog proizvoda, koji je stvarno odličan u što se potpisnik ovih redaka imao prilike uvjeriti. Važan je sastav svinjskog mesa te odnos mesa i slanine uz dodatak domaćih ljutih mljevenih papričica - feferona. Ninko ističe velike zasluge svoje supruge Mire (1948), desne ruke u izradi kobasica. Baš kad smo bili kod Potkrajaca, Mira je već pripremala ljute papričice za svinjokolju 2020.: u veliku teglu za cvijeće posadila je sjemenke, tj. koštice ljutih feferona; kada niknu presadit će svaku biljčicu u plastičnu čašu od jogurta pa kada opet narastu presadit će ih u baštu. Kad ljuti plodovi narastu pobrat će ih, samljeti, prosijati i ono najsitnije ostaviti za pravljenje kobasica.
- Kobasice radim po mom ukusu za porodicu, onako kako mislim da je najbolje. Radi se o čistoj svinjetini bez ikakvih dodataka. Nemam stroge formule. Meso i špek se samelju, napravi se mješavina, dodaju se domaća ljuta papričica, sol i domaći češnjak koji se također samelje. Moram reći da su druge kobasice također bile vrlo dobre tako da je svaka mogla pobijediti - kaže Potkrajac. Dodaje da se niti jedan karlovački ugostitelj ne bi posramio da na svom jelovniku ima bilo koju od kobasica s takmičenja. Problem bio jedino mogao biti u nedostatnoj količini jer Ninko je napravio tek dvadesetak kilograma suhih kobasica. Sam ne uzgaja svinje, ali ih kupuje iz domaćeg uzgoja, od prijatelja i komšija. Hranjene su domaćom hranom, a ne koncentratom, pivskim hmeljem ili napojem.
- Kupovao sam meso prije u trgovačkim centrima koji su jeftiniji, ali razlika u kvaliteti je drastična pa zato ne gledam da li je domaća svinja po kilogramu žive vage par kuna skuplja jer je kvaliteta mesa nemjerljiva. Domaće je ipak domaće! Meso za kobasice koristimo od ‘otpadaka’ mesa kada se obrađuje za pac i sušenje. Isto je i sa špekom. Lani smo za kobasice stavili svo meso od jedne šunke i jedne plećke što je zapravo najbolje i najkvalitetnije svinjsko meso pa su valjda zato kobasice vrlo dobre - napominje Potkrajac.
Dodaje da je jedna svinja od oko 200 kilograma zapravo premalo da bi se dobilo dosta kobasica kao i sušenog mesa. No kako kupiti više svinja čije je meso u zadnje vrijeme poskupjelo gotovo 50 posto?
- Kada se kobasice napune u crijevo odstoje dan-dva. Onda ih okačim u pušnici, a potom treći dan naložim vatru i dimim ih. Mislim da su grabovina i bukovina najbolje za dimljenje. Vatra mora biti lagana kako bi kobasice uhvatile miris. Dimim u tri do četiri navrata. Kada uhvate miris stavljam ih na propuh koji suši kobasice. Tako se suše dva mjeseca i onda su spremne za konzumaciju - kaže Ninko Potkrajac, neslužbeni prvak Korduna u kobasičarstvu.
Unuk – rukometni reprezentativac
Nije Potkrajac ponosan samo na svoje kobasice već i na unuka, Todora Jandrića visokog 201 centimetar, rukometnog golmana, juniorskog reprezentativca Srbije koji je sudjelovao na brojnim prvenstvima na svim nivoima. Počeo je u Bačkoj Palanci, prešao u novosadsku Vojvodinu, potom u niz drugih klubova da bi sada branio u šabačkoj Metaloplastici. No, od ljeta ove godine Todor prelazi u nedaleki PPD Zagreb.
