Uskoro počinje 27. izdanje festivala Sa(nj)am knjige u Istri. Kakvo je raspoloženje u produkcijskom timu?
Mi sada, nekoliko dana pred Sajam, nemamo vremena za raspoloženje, bilo pozitivno ili negativno. Ekipa koja radi Sajam dostigla je najvišu moguću radnu temperaturu i sada se obavljaju posljednje, sitne pripreme. Rok je blizu i to je sveta činjenica. Do prije mjesec ili dva smo imali luksuz da lamentiramo nad problemima. Sada moramo raditi i učiniti sve da program i sadržajno i produkcijski izvedemo na nivou na koji smo navikli autore i autorice, a posebice publiku. Raspoloženje, dakle, može biti svakakvo, ali rezultat mora biti izvanredan.
Ovogodišnji Sa(nj)am knjige u Istri posvećen je pjesniku Dragi Orliću. Što vas je nadahnulo za taj odabir?
U profesionalnom i privatnom životu Drage Orlića ne postoji ništa, osim valjda sezonskih viroza, što nije posvećeno Istri i vezano za ovaj naš, ipak istarski, pa tek onda hrvatski, regionalni i europski Sajam. Da je dragi Drago proizvodio škart, svi bi jedva čekali da ga zaborave. Ali nije! Pisac, pjesnik, erudit, aktivist, scenarist, prevoditelj, fanatik čakavštine... Samo o njemu bismo mogli napraviti ne jedan, već ciklus Sajmova. Voljeli su se on i Sajam od prvog našeg izdanja 1995. pa do njegove smrti. Ljubav, međutim, traje i nakon podizanja nadgrobne ploče. Imati nekoga takvog i imati priliku provesti vrijeme s njim, e to se ne zaboravlja.
Zašto je u fokusu ovogodišnjeg festivala "ljubav"?
Zašto se ljudi usred rata tako strastveno pozivaju na mir? Nema dobrog povijesnog romana bez velike ljubavne priče. Nema noira bez fatalne zaljubljenosti. Nema poezije, računajući i zavičajnu, bez ljubavi. Nema, ustvari, ničega bez ljubavi, ali kao što kaže Rimbaud, treba je ponovno izmisliti. U vremenu u kojem jesmo upravo to ponovno "izmišljanje" ljubavi čini mi se kao jedina mogućnost izlaska iz svijeta koji nas tjera u samoću, dezorijentira, odvaja od onog što nam je najprirodnije – dodira i bliskosti.
Po čemu se organizacija pandemijskih izdanja ovog festivala razlikuje od ranijih?
Glavna producentica Sajma, Emina Popović Sterpin, je to točno i kratko rekla: najveći problem organizatora je neizvjesnost. A mi živimo u neizvjesnosti koja traje godinu i pol dana. E, za to vrijeme smo održali dva Sajma – jedan, istina, u odgođenom terminu – dva Festivala dječje književnosti Monte Librić i dva puta samo s Librićem sudjelovali na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. U staronormalna vremena naši najveći problemi su bili oni, nazvala bih ih, redoviti u kulturi: sklapanje financijske konstrukcije i predviđanje izvanrednih okolnosti. A sada... Organizirati Sajam u pandemijsko vrijeme je višeboj: na strah od odgađanja se naslanja strah za financije, na oba onaj o tome hoće li autori i autorice uopće moći doći, plus najvažnije – kako zaštiti zdravlje naše publike. Uz sve, bilo smo prinuđeni promijeniti mjesto održavanja i ovo novo prilagoditi našim potrebama, produkcijskim standardima i očekivanjima publike.
