Točno u podne na Međunarodni dan žena predstavnici i predstavnice više stranaka i nevladinih udruženja u Zagrebu su odali počast Rajki i Zdenki Baković, mladim revolucionarkama koje su ustaše mučili i ubili 1941. godine. Nakon polaganja vijenac i cvijeća prisutnima se obratila Višnja Hotko, predsjednica Sekcije žena antifašistkinja u Savezu antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA), posjetivši na detalje iz njihovih biografija.
- Starija sestra Rajka 1954. godine proglašena je za narodnu heroinu i ona je jedna od 18 narodnih heroina iz Hrvatske. Nažalost, nakon 1990. u Zagrebu nijedna ulica, škola ili vrtić ne nose imena po njima, a sve su spomen-ploče poskidane. Osim što je raniji Prolaz sestara Baković preimenovan u Miškecov prolaz, uklonjene su i njihove biste. Ipak, angažmanom antifašista, prije svega tadašnje predsjednice SABA-e Vesne Čulinović Konstantinović, ali i brojnih građana, vraćeni su biste i ime prolaza - rekla je Višnja Hotko.
Podsjetila je da su se žene u Evropi i svijetu, boreći se za svoja prava, a prije svega ravnopravan položaj u društvu, borila i protiv ratova, za ljudska prava, slobode i za smanjivanje ekonomsko socijalne nejednakosti u društvu.
- U NOB-u je stvoren novi tip žene, žena partizanka. A Josip Broz Tito nije samo jednom naglasio da je ponosan što stoji na čelu vojske u kojoj je tako puno žena - dodala je Višnja Hotko.
Rada Borić iz Nove ljevice podsjetila je da se kiosk koji su držale sestre Baković i u kojem je do njihovog hapšenja bila partizanska ‘javka’ nalazio u današnjoj Teslinoj ulici kod Zagrebačkog kazališta mladih, ali da to malo tko zna.
- Iz našeg se sjećanja nastoji izbrisali ne samo osobe, nego i sve vezano uz njih, uključujući i prostore u kojima su djelovale - rekla je Borić.
Osim članova i članica SABA-e, komemoraciji su prisustvovale članice Foruma žena SDP-a na čelu sa šefom stranke Davorom Bernardićem koji je otišao odmah nakon polaganja vijenaca, Mreže antifašistkinja Zagreba, Centra za ženske studije, udruge BaBe i predstavnici gradskih vlasti.
Podsjetimo, 24-godišnja Rajka i 21-godišnja studentica Zdenka Baković porijeklom su s Brača. U Zagreb, gdje su držale spomenutu trafiku u kojoj se nalazio ilegalni punkt, doselile su se iz Bolivije, kamo su njihovi roditelji otišli u pečalbu. Netko ih je izdao ustaškim vlastima, pa su ih ustaše uhapsili, mučili i tražili da izdaju druge ilegalce, ali im one nisu ništa otkrile. Rajka je umrla od mučenja, a Zdenka se, prema ustaškoj verziji priče, bacila s četvrtog kata istražnog zatvora u Zvonimirovoj. Osim u Zagrebu, po njima su ulice nazvane u Boliviji i Srbiji, točnije u Nišu. Priča o porodici Baković ima još jedno poglavlje: Desa Baković, žena Jerka Bakovića, brata Rajke i Zdenke, lani je prodala obiteljski stan i na svoj 101. rođendan donirala 600.000 kuna za školovanje siromašne djece.
