Znamo da je budućnost ženska, a nadamo se da je i feministička, istaknula je Antonija Petričušić, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta i moderatorica okruglog stola "Žene kreatorice vanjske politike: Put prema globalnoj ravnopravnosti", koji je u organizaciji Centra za demokraciju i pravo "Miko Tripalo" u četvrtak održan u Zagrebu.
Kako je objasnila Petričušić, feministička diplomacija pristup je u vanjskim politikama pojedinih država koji se usredotočuje na zaštitu ljudskih prava, promicanje rodne ravnopravnosti i rješavanje sustavnih nejednakosti. Jedna od takvih zemalja je Nizozemska, čija je veleposlanica u Hrvatskoj, Charlotte van Baak, bila jedna od sudionica okruglog stola. Kako je objasnila, već u prvom članku nizozemskog Ustava stoji da svi ljudi trebaju biti tretirani jednako.
- Iako je želja za postizanjem pune ravnopravnosti od davnije sastavni dio naših politika, prije deset godina osnovali smo i radnu skupinu za ravnopravnost spolova i prava žena. Jedan od njenih ciljeva je promicanje feminističke politike, koja podrazumijeva informiranje žena o njihovim pravima i hrabrenje da se pozivaju na njih, te postizanje zastupljenosti, kako u smislu pune političke participacije, tako i u donošenju odluka – rekla je Charlotte van Baak.
O djelovanju hrvatske diplomacije govorila je Andreja Metelko-Zgombić, državna tajnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koja je ukazala da sama činjenica da žene još uvijek ne uživaju ravnopravan položaj na tržištu rada u državama-članicama Europske unije, ima za posljedicu tri posto manje BDP-a na godišnjoj razini u istima.
- Elementi rodne ravnopravnosti i zaštita ljudskih prava trajna su odrednica kako RH, tako i njene vanjske politike, pogotovo u segmentima koji se odnose na razvojnu suradnju, pružanje humanitarne pomoći te sudjelovanje u mirovnim misijama. Upravo kroz njih prenosimo naša iskustva, a jedan od primjera u tom kontekstu je Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu koji je u Hrvatskoj donesen 2015. godine – rekla je Metelko-Zgombić.
Svoje iskustvo rada u hrvatskoj diplomaciji podijelila je Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova, koja je krajem 1970-ih bila jedna od inicijatorica "Žene i društva", prve feminističke grupe u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.
- Mislim da je ravnopravnost onako kako je zastupa feminizam pitanje osnovne pristojnosti, ideje da su žene i muškarci jednakopravni u društvu i da institucije moraju napraviti sve kako bi se to i realiziralo. To je pretpostavka funkcioniranja demokracije, a sve ostalo su anomalije – rekla je Pusić.
Dodala je da se ne može pronaći gotovo ni jednu centralnu temu međunarodnih odnosa koja u prvom redu ne pogađa žene. Bilo da se radi o migracijama, trgovini ljudima i oružjem ili klimatskim promjenama.
- Osobno nisam nailazila na otpor ili nezadovoljstvo pristupom koji je podrazumijevao promociju ravnopravnosti dok sam bila na ministarskoj funkciji. Dapače, činilo mi se da su moji suradnici bili zainteresirani i pomogli su u kreiranju novih aspekata hrvatske vanjske politike. Međutim, generalno u politici postoji mnoštvo prepreka na koje žene nailaze kako bi uopće postale kandidatkinje za neku visoku funkciju – kazala je Pusić.
Dokazuju to i podaci koje je iznijela Zrinka Ujević, voditeljica predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. U EK-u je generalno zaposleno više žena nego muškaraca, međutim na rukovodećim mjestima tradicionalno ih je nesrazmjerno malo.
- Brojke pokazuju da je 2017. na rukovodećim pozicijama EK-a bilo 34 posto žena, a sada ih je, zahvaljujući konkretnim mjerama za postizanje ravnopravnosti, 48 posto. Isto tako je 1979. godine u Europskom parlamentu bilo 15,9 posto žena, a sada ih je 38,5 posto – rekla je Zrinka Ujević.
Takvi podaci, uostalom, pokazuju i da u praksi još uvijek nisu zaživjele međunarodne konvencije kojima se promovira ravnopravnost, o čemu je govorila Dubravka Šimonović, neovisna stručnjakinja i diplomatkinja.
- Na području normativnog rada, Ujedinjeni narodi su napravili jako puno. Sama UN-ova Konvencija o uklanjaju svih oblika diskriminacije žena ima međunarodnu pravnu odredbu kojom se traži od svih država-potpisnica, a danas ih je 189, da prihvate obavezu prema kojoj u svoje ustave trebaju ugradi načela jednakih prava muškaraca i žena, kao i da rade na ostvarivanju istih. Međutim, u realnosti postoji veliki raskorak između prihvaćenih pravnih standard i njihovi ostvarivanja – zaključila je Dubravka Šimonović.
