Kroz projekt "Rodna dimenzija hrvatske manjinske politike", u naredne dvije godine trebali bi biti istraženi položaj i prava žena u manjinskim zajednicama. Time će se nastojati popuniti velika praznina u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. Fokus na etnicitet i uočena diskriminacija na nacionalnoj osnovi, propitivanje rodne neravnopravnosti unutar manjinskih, često getoiziranih i patrijarhalnih zajednica, tek sada izlaze na površinu i postaju tema. Istina, istraživači su se u Hrvatskoj bavili životnim uvjetima i šansama Romkinja, ali je izvjesno da predrasude i zatiranje prava na izbor ne zaobilaze ni druge pripadnice manjina.
Kako je najavljeno, bit će istražena zastupljenost žena iz zajednica nacionalnih manjina unutar manjinskih organizacija i u politici, kako na nacionalnoj, tako na razini općina, gradova i županija. Istraživačice će se baviti percepcijom rodne ravnopravnosti unutar manjinskih zajednica. Probat će ustanoviti da li su pripadnice izložene višestrukoj diskriminaciji unutar svojih zajednica i u širem društvu, kolika je raširenost nasilja nad ženama u manjinskim zajednicama, i konačno, jesu li pripadnice manjina u prilici ostvarivati svoja reproduktivna prava.
Pokretačica je Antonija Petričušić, profesorica na katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu i znanstvenica koja se u istraživačkom radu bavi pravima žena i nacionalnih manjina. Projekt je podržalo Zajedničko povjerenstvo za znanstveno-tehničku suradnju Vlade Republike Hrvatske i Savezne vlade Republike Austrije.
Petričušić za Novosti kaže da isprepleteni obrasci nejednakosti, temeljeni na spolu i etničkoj pripadnosti, dodatno povećavaju rizik od društvene isključenosti i marginalizacije pripadnica nacionalnih manjina. Govoreći o manjinskoj političkoj sceni, ona ističe da nije iznenađujuće da žene u takvim zajednicama manje sudjeluju u politici ili pak pretežno sudjeluju u nekonvencionalnim oblicima političkog života, što zbog nedostatka prilika, a što zbog njihove socijalizacije. Smatra se, dodaje Petričušić, da upravo socijalizacija u specifičnim rodnim ulogama ima snažan utjecaj na isključivanje žena iz političke participacije. Žene se prikazuju kao aktivnije u privatnoj sferi i u skrbničkim ulogama, dok se muškarci smatraju aktivnijima u javnoj sferi, kojoj pripada i politika.
U istraživanju će koristiti tri metode: kritičku analizu diskursa, metodu dubinskog intervjuiranja i analizu sekundarnih izvora. Relevantni podaci će biti prikupljani kroz deset dubinskih intervjua s pripadnicama nacionalnih manjina u Hrvatskoj koje su politički aktivne kao i s predstavnicima institucija javne vlasti koji se bave provedbom manjinske politike.
Kada je riječ o tretiranju ove teme u europskom kontekstu, Petričušić navodi da je Vijeće Europe donijelo dvije strategije rodne ravnopravnosti. Savjetodavni odbor koji prati provedbu Okvirne konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina, bio je dužan iz svojih redova imenovati izvjestiteljicu za rodnu ravnopravnost. Ona bi potom pratila da svako mišljenje o provedbi Okvirne konvencije uključuje i fokus na dostizanje rodne ravnopravnosti, pojašnjava istraživačica. S druge strane, Federalna unija europskih nacionalnih manjina (Federal Union of European Nationalities – FUEN) krenula je nešto drugačijim putem.
- Prije više od godinu dana FUEN je proveo istraživanje u manjinskim organizacijama. Nedvojbeno je ustanovljeno da žene jesu zastupljene u europskim manjinskim organizacijama, ali uglavnom na operativnim pozicijama, dok muškarci dominiraju na vodećim pozicijama, na izvršnim položajima ili u upravljačkim tijelima. Stoga je FUEN osnovao radnu skupinu koja je iznjedrila prijedloge za poticanje rodne ravnopravnosti unutar manjinskih organizacija. To je pohvalan i važan pristup, da odozdo, voljom članica, mijenjaju praksu i grade kulturu rodne ravnopravnosti, a da ne čine to zato što je nametnuto izvana i odozgo, zakonima ili standardima međunarodnih organizacija - naglašava Petričušić.
Ona je za ovaj projekt okupila tim suradnica, istaknutih znanstvenica u području rodne ravnopravnosti i ljudskih prava. Specifičnosti životnih uvjeta pripadnica manjinskih skupina istraživat će Ivana Radačić, stručnjakinja Vijeća Europe za ljudska prava žena te potpredsjednica Radne skupe UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica, Emina Bužinkić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu, zatim Maja Munivrana i Ana Horvat Vuković s Pravnog fakulteta u Zagrebu. S njima će raditi četiri doktorandice iz četiri različita društvena područja: sociologije, lingvistike, politologije i prava, Marija Antić, Nina Čolović, Barbara Mašić i Darija Željko.
Nina Čolović iz Srpskog narodnog vijeća, kroz rad u manjinskom obrazovanju, stekla je uvid u situaciju na terenu. Ona neprestano promišlja temu žene u manjinskom kontekstu. Uglavnom je blisko surađivala s nastavnicama iz ruralnih krajeva gdje je jako malo infrastrukture i podrške za njihov rad.
- I nastavnice se susreću s istim problem kao i djeca, to je pitanje prijevoza, kakve kvalitete su prometnice… U doba pandemije, sjećam se da mi je jedna nastavnica rekla da je morala usklađivati rad sa svojom djecom u kućanstvu, u pripremanju online nastave i rad u polju. Većina njih kombinira agrikulturni rad s nastavničkim. Nema puno socijalnih usluga, stoga na žene u seoskim područjima koje većinski naseljava srpsko stanovništvo, pada znatnija briga o starijima i nemoćnima. Cijelo pitanje reproduktivnog rada postaje sve akutnije kada se okrenemo selu i slabije naseljenim područjima gdje su ljudi izolirani i gdje nisu izgrađeni kolektivi - govori Čolović.
U svemu je problematičan i pristup reproduktivnim pravima. Tema ovog istraživanja načeta je na nedavnom okruglom stolu Radne grupe slavenskih manjina (AGSM) koja djeluje unutar FUEN-a. Čolović i sugovornice su tada komentirale da je pitanje reproduktivnog zdravlja, pristupa abortusu ili ginekološkoj skrbi, povezano s pitanjem prometne povezanosti.
- Žene se suočavaju s raznim preprekama. Skrb im je jako daleko, samim tim i nedostižna, a već postoje teškoće u komunikaciji u izrazito patrijarhalnom okruženju. Osim toga, na našim područjima se u zadnje vrijeme zagovaraju projekti poput "Zaželi". Žene koje već brinu o svojim kućanstvima trebale bi brinuti o još pet ili šest drugih, većinski samačkih kućanstava. To donosi ogromnu količinu rada, ali predstavlja i nadomjestak nedostatka socijalne države. Mi danas afirmiramo kroz projektnu brigu umjesto da tražimo brigu koju bi organizirale općine, županije i gradovi - zaključuje Nina Čolović.
