Svijetom uglavnom upravljaju muškarci. Zlostavljači u obiteljima uglavnom su muškarci. Muškarci su značajno bolji u svim sportovima, uključujući i šah.
U prve dvije kategorije u osnovi muške premoći jest to da su muškarci fizički jači od žena i kroz tisućljeća su gurali žene u podređen položaj. Oni su propisivali društvene norme, zakone i nepisana pravila u kojima su žene u pravilu bile, i u mnogim društvima još uvijek jesu, gubitnice. Čak i u kolijevci zapadne demokracije, Ateni, žene nisu smjele izlaziti iz kuće pa shodno tome ni sudjelovati u toj toliko slavljenoj demokraciji. Budući da je sila određivala pravila, potrebno je bilo ipak umiriti vlastitu savjest. Izlaz je pronađen u biologiji i religiji. Tu su nađena opravdanja kroz ničim - osim dogmom - potkrijepljene tvrdnje da su žene od nekog višeg bića stvorene da služe čovjeku, dakle muškarcu, ili da su biološki inferiorne u fizičkom i nadasve mentalnom pogledu.
Mnoge od tih "istina" mogu se naći u spisima starih mudrih glava koje su se bavile teologijom, državničkim poslovima i onovremenom "znanošću". Odjeci tih i takvih istraživanja mogli su se čuti i u hrvatskom Saboru, gdje su se čule riječi izgovorene jednoj zastupnici od jednog zastupnika kojima ju je taj uputio da su mužjaci mudraci, a da je njoj mjesto na madracu.
Pa pogledajmo kako stoje stvari s tim madracem. Da bi se sačuvala vrsta, žene su potrebnije od muškaraca. Naravno, to je sirovo biološko gledanje. Odražava li se ova sasvim biološka i moralno neutralna činjenica u stvarnom životu? Što kažu statistike? One govore da gledano u pojedinim regijama, društvima, državama, klasama i religijama žene žive duže od muškaraca i duže ostaju zdrave pameti. To nije specifično za ljude jer su kod mnogih životinjskih vrsta također nađene slične statistike o dužini života. Postoji mnogo znanstvenih, eksperimentalnih pokazatelja da je mozak žena u starosti otporniji na starenje. Isto se odnosi i na pamćenje.
Očigledno da razlike između spolova postoje i u starosti. Spol određuju X i Y kromosomi. Muškarci imaju X i Y kromosome, a žene dva X kromosoma. Svaki roditelj daje po jedan X kromosom. U razvoju jedan od ta dva kromosoma postaje neaktivan, jer ga prekriju razni proteini i male ribonukleinske kiseline. Dugo se smatralo da je taj neaktivan kromosom nevažan. Zapravo sve ženke sisavaca imaju dva X kromosoma od kojih je jedan neaktivan.
Nova istraživanja objavljena prije nekoliko dana u časopisu Science Advances pokazuju da se taj neaktivni kromosom aktivira u starosti. To je vrlo značajna nova spoznaja. To znači da se aktiviraju određeni novi geni koji potom upravljaju proizvodnjom proteina koji različitim procesima vrlo povoljno utječu na kognitivne sposobnosti. Do aktivacije dolazi u hipokampusu, moždanom centru bitnom za učenje i pamćenje. Naravno, barem kod ženki miševa na kojima su eksperimenti i rađeni. Istraživanje nedvojbeno pokazuje da je aktivacija neaktivnog X kromosoma ključna za mentalno zdravlje i sposobnosti tretiranih miševa.
To bi, ako se isti fenomen potvrd i kod ljudi, moglo objasniti zašto žene žive dulje i sporije stare. Također, poznavanjem novih, aktivnih gena i proteina čiji nastanak potiču, mogle bi se otvoriti nove mogućnosti održavanja zdravlja žena i njihovo liječenje. Jer, nisu sve vijesti dobre. Žene češće podliježu autoimunim bolestima. Ključ je upravo u X kromosomu kako pokazuju istraživanja.
Miševi su nas do sada dobro služili, pa se možemo nadati da se njihova priča može preslikati i na nas. Razumijevanje bioloških razlika između spolova mora voditi prema harmonizaciji odnosa među njima kao i uvažavanju činjenice da postoji spektar ekspresije njihovih značajki u populaciji. Jedino se tako možemo približiti pravednijem svijetu i minimizirati nepotrebne patnje uzrokovane neprihvaćanjem kompleksnosti ljudskih bića.
