U beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju (CZKD) obilježeno je 80 godina od osnivanja Antifašista žena Srbije (AFŽ). Ove godine navršava se osam desetljeća od Prvog antifašističkog mitinga žena Srbije održanog 28.1.1945. godine na Kolarcu u Beogradu, na kome je osnovan AFŽ Srbije, kao dio AFŽ-a Jugoslavije, osnovanog u Bosanskom Petrovcu 1942. godine.

Obilježavanje ove godišnjice organizirala je Feministička antifašistička mreža (FAMa) u situaciji u kakvoj nisu ni očekivale da će se naći, nakon osnivanja FAMa. Riječ je, naravno, o studentskim blokadama, kao novom svjetlu ka kom gledaju sve antifašistkinje, pa je obilježavanje započeto minutom šutnje za stradale nakon pada nadstrešnice novosadske Željezničke stanice.

Jedna od predstavnica ovog velikog ženskog kolektiva koja je radila na organizaciji skupa, Nađa Bobičić, navela je da se antifašizam posljednjih 35 godina protjerao na margine društva, ali da je ostalo toliko toga da je nemoguće uništiti „materijalno i nematerijalno naslijeđe“.

Do nedavno se, istakla je ona, moglo računati na manje zajednice, „feministkinje, studentkinje, istoričarke“, a da se danas na fakultetima, mostovima, ulicama „dešava proces oslobađanja koje ni u najoptimističnijim snovima nismo mogli zamisliti.“

- Sve izgleda kao sretna okolnost da dok se prisjećamo pobjede žena iz prošlosti prisustvujemo stvaranju novog pokreta koji u svojim metodama oživljava praksu samoupravljanja. Nema ljepše proslave od te, ali mi koji pamtimo znamo da tu ništa nije slučajno jer antifašizam je sila pravde, istine, kolektivne brige, a društvena sila je već jednom pobijedila fašizam i destrukciju. I opet će - naglasila je ona.

Marijana Stojčić je podsjetila da je AFŽ nastao „na dubokom razumevanju da nema društva pravde i jednakosti bez ukidanja prve nejednakosti sa kojom se tokom odrastanja susrećemo“, a koja, dodala je, „nas tera da prihvatimo sve druge jednakosti kao normalne, prirodne, očekivane.“

Navela je da događaj u CZKD-u nije ni svečarski, ali da nije prilika ni za gorčinu i žaljenje, već podsjećanje na pobjede koje su već jednom postignute.

- Ovo je prilika da se setimo čija je borba deo naše borbe i da kažemo – hvala. Ovo je podsećanje na antiratni otpor tokom 90- ih koji su nosile žene - rekla je ona i istakla da studentski prosvjedi pokazuju da zajedništvo i hrabrost ne mogu biti uništeni.

Izvršna direktorka CZKD-a Ana Miljanić je naglasila da obilježavanje 80 godina od osnivanja AFŽ-a vidi kao dio borbe koja se vodi svuda oko nas, kao borbu za potpunu obustavu rada.

Među učesnicama obilježavanja bile su i delegatkinje i drugih nekadašnjih jugoslovenskih republika. Milica Pralica, kao predstavnica bh. žena ukazala je da su našim pretkinjama u najtežim vremenima sloboda i pravda izgledale daleko, ali da nikad nisu bile nedostižne.

- Ne možemo a da ne osjetimo težinu i snagu onoga što su nam ostavile. One su se borile za oslobođenje, ne samo od okupatora, već i patrijarhata i nepravde koje su ih gurale u ropstvo. A danas, 80 godina kasnije, mi nastavljamo borbu za slobodu, ravnopravnost i dostojanstven život svih žena jer nam otimaju prava koje su one izborile - naglasila je.

Potencirala je da je BiH bila poprište najtežih bitaka u Drugom svjetskom ratu, kao i da je postala žrtva 90-ih, naglasivši da se najkrvaviji raspad države, koju su stvarale naše pretkinje i preci, dešavao pred očima svijeta koji je sve nijemo posmatrao, baš kao što danas posmatra Palestinu.

Dodala je da smo iscrpljeni od borbi otpor počeli pružati „na jedini način koji nam je preostao – tihim odlaskom“ i to ne samo kako bi našli bolji život, nego kako bi živote sačuvali.

- I taman smo pomislili da je nada gotova, pitali se ko će posljednji da ugasi svjetlo pojavili su se oni – nova generacija oslobodilaca – studenti iz Srbije - naglasila je Pralica, koja ih je nazvala novom partizanskom vojskom, onima koji ne pristaju na nacionalizam, korupciju i nepravdu, vraćaju vjeru u život i pravdu i mogućnost da iz ruševina ponovo izgradimo društvo dostojnog čovjeka.

Zaključila je da ne smijemo osjećati strah, jer naša borba nije teška kao borba žena u Afganistanu ili Palestini, kao i da nam naše pretkinje moraju biti inspiracija i snaga, te da je solidarnost naše oružje i pobjeda.

Sonja Lokar, koja je predstavljala žene Slovenije, naglasila je da je današnja pobuna u stvari pobuna cijelog svijeta, te napomenula da se svijet promijenio na gore, posljednjih 30 godina „jer su generacije koje su se borile za slobodu protiv fašizma posustale“, kao i da generacije koje su ih nasljedile nisu bile dobro organizirane. Kao primjer je navela nedostatak jedinstvene ženske organizacije na području Jugoslavije koje bi rekle „ne ratu“.

Tvrdi da je ključno danas zaštititi mir, a da demokracija mora predstavljati solidarnost i rad za zajedničko dobro, kao i da će ideja, koja je potekla u Srbiji, podići duh.

Ovaj događaj bio je i neka vrsta plenuma na kom se odlučilo da nadolazeći Osmi mart bude i „generalni feministički štrajk protiv patrijarhata, kada će sve žene, koje su u prilici i koje to mogu, prekinuti sve svoje kućne i profesionalne poslove“.

Na skupu u CZKD-u organiziran je i kulturni program “Dolazi proleće” u izvođenju Reflektor teatra, hora Rođenice koji je uprizorio Prvi miting Antifašističkog fronta žena Srbije, po scenariju i režiji Minje Bogavac, a nastup je imao i Hor-ruk, omladinsko-penzionerska horska akcija.