Fakt 1: "Faktologija" je veliki hit u svijetu
Točno. Knjiga o tome kako fakti dokazuju da je svijet mnogo bolje mjesto nego što mislimo veliki je hit u tom istom svijetu. Pomogla je popularnost njenog autora, švedskog medicinara i statističara Hansa Roslinga, koji je i prije izlaska knjige bio zvijezda TED talkova i rado viđen gost okupljanja globalne elite na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Pomogao je Barack Obama koji ju je preporučio.
Pomogao je Bill Gates koji ju je proglasio jednom od najboljih knjiga za koje zna. Pomogao je Peter Wallenberg Jr., potomak najbogatije švedske obitelji, koji je osigurao besplatne primjerke tamošnjim maturantima. Drugim riječima: knjiga o tome kako fakti dokazuju da je svijet mnogo bolje mjesto nego što mislimo postala je veliki hit u tom istom svijetu, iako uglavnom zahvaljujući bogatašima kojima svijet bez sumnje izgleda kao fantastično mjesto.
Fakt 2: "Faktologija" je veliki hit u Hrvatskoj
Točno. Mada – kao što već znate – iz drukčijih razloga. Ovdje nisu pomogli multimilijarderi, nego jedan bivši ministar zdravstva koji se pod optužbama za korupciju preselio u pritvor. Desetak dana kasnije, Vili Beroš izlazi pred kamere, stišće svoj primjerak "Faktologije" i poručuje: "Knjiga govori o medijskoj percepciji stvarnosti. Govori o globaliziranju određenih ideja i jednostranom izvještavanju. Svima bih preporučio da je pročitate. Dvaput sam je pročitao."
Već idućeg dana, kompletna je naklada rasprodana, posuđeni su svi primjerci iz knjižnica, izdavač ubrzano sprema novo izdanje. Drugim riječima: knjiga koja, prema Berošu, govori o iskrivljenoj medijskoj percepciji stvarnosti i jednostranom novinarskom izvještavanju postaje hit zbog iste te iskrivljene medijske percepcije i istog tog jednostranog izvještavanja.
Fakt 3: Fakti su dakle idiotski
Točno. Baš kao što ste mogli zaključiti iz prethodna dva primjera. To što je "Faktologija" veliki hit u svijetu i Hrvatskoj može vam reći nešto o "Faktologiji", svijetu i Hrvatskoj, ali i ne mora. Ovisi o vama. Jer naravno, fakte uvijek netko bira i preslaguje, pomiče i ističe, smješta u različite kontekste.
To što je "Faktologija" veliki hit u svijetu i Hrvatskoj može vam reći nešto o "Faktologiji", svijetu i Hrvatskoj, ali i ne mora. Ovisi o vama. Jer naravno, fakte uvijek netko bira i preslaguje, pomiče i ističe, smješta u različite kontekste
Ako se zadržimo unutar korica "Faktologije", recimo, svi su njeni fakti točni, ali su svi također smješteni u kontekst Roslingove podjele čovječanstva na četiri ekonomske kategorije.
Svijet nije bipolaran, kaže on, nema bogatih i siromašnih: dijelimo se na one koji zarađuju dva ili manje dolara dnevno, one koji imaju do četiri dolara, one s prihodima do 32 dolara i one koji imaju više. Rasporedite li čovječanstvo u ove četiri ladice, vidjet ćete da većina zapravo živi u sredini. Nije onako strašno kao što vam to novinari i aktivisti – Roslingove omiljene i, zapravo, jedine mete – žele prikazati.
Zapitate li, međutim, zašto baš te kategorije, odgovor klizi prema apsurdu.
"Podijelio sam razine na ovaj način jer tako funkcionira novac", kaže autor, pa tumači da novac funkcionira logikom udvostručavanja. Jedan te isti dodatni dolar značit će vam mnogo na prvoj, ali malo na četvrtoj razini, dok dvostruki prihodi, s druge strane, baš svakome mijenjaju život.
Ali da li je zaista isto ono udvostručavanje koje nekome život može spasiti i ono koje će ga nekome samo poboljšati? Zašto nismo krenuli od jednog dolara dnevno pa ga udvostručavali? Zašto smo s udvostručavanjem stali na četvrtoj razini, trpajući milijardu ljudi u isti koš s gorespomenutim Gatesom? Odgovora nema, tek proizvoljno sklepane kategorije.
Fakt 4: Upravo na to su ciljale dosadašnje kritike "Faktologije"
Točno. Roslingov najdraži dokaz generalnog globalnog napretka je graf u kojem svaku svjetsku državu predstavlja po jedan balončić, pa onda ti raznobojni balončići složno napreduju – doduše različitim brzinama, doduše s različitih startnih pozicija – prema većem prosjeku prihoda.
E da, samo što se iza nacionalnog prosjeka skrivaju neki stvarni životi. SAD je tako prema Roslingu među najnaprednijim zemljama, ali – kao što je pokazao njegov kritičar, sociolog Roland Paulsen – prema vrhu grafa ga vuče prvenstveno jedan posto najbogatijih, čije se bogatstvo u posljednjih 40-ak godina utrostručilo, dok se prihodi donje polovice stanovništva u tom periodu uopće nisu mijenjali. Ono što je u svijetu šarenih balončića nezadrživi progres, dakle, za svakog drugog Amerikanca i Amerikanku ne znači ništa: njihov svijet već četiri decenije stoji u mjestu.
Fakt 5: Posebno su na to ciljale kritike okolišnih aktivista
Točno. Pišući o okolišu, Rosling zna zvučati suvislo, ali se mjestimično baš izblamirao. Kao dokaz poboljšanja svijeta u kojem živimo, recimo, navodi tri životinjske vrste – tigrove, divovske pande i crne nosoroge – koje su 1990-ih bile ugrožene, a danas više nisu. Istodobno prešućuje da znanstvenici govore o ugroženosti preko milijun živih vrsta.
Zatim prepričava privatni razgovor s Alom Goreom koji mu je navodno rekao da je zadaća aktivista stvarati paniku kako bi spasili planet, neovisno o faktima. S tim se Rosling ne slaže, a neće se složiti ni brojni njegovi čitatelji i čitateljice kojima naporni aktivisti odavno idu na živce. Ali opet, problem: prepričavanje privatnog razgovora naprosto nije faktografija.
Fakt 6: "Faktologija" najčešće ne ispunjava vlastite kriterije
Točno. Njen autor će upozoriti na zamke shvaćanja svijeta pomoću statističkog prosjeka, ali ga to neće spriječiti da najvažniji graf ispuni balončićima napuhanima statističkim prosjekom. Govorit će protiv jednostranosti i generalizacije, ali će sve okolišne aktiviste otpisati uđuture, i to bez faktografije.
Fakt 7: "Faktologija" ne ispunjava vlastite kriterije već u vlastitom podnaslovu
Točno. Podnaslov glasi: "Deset razloga zašto pogrešno vidimo svijet i zašto je sve mnogo bolje nego što mislimo". Ti su razlozi zapravo "instinkti" koji nam po Roslingu smetaju da činjenično utvrdimo koliko je svijet u stvari divan. Neke od njih već smo upoznali: "instinkt generalizacije" (koji samog Roslinga obuzme čim ugleda aktiviste), recimo, ili "instinkt pravocrtnosti" (koji ga samog tjera da zamišlja pravocrtno poboljšanje svijeta).
Ključno je pitanje ipak: zašto deset? Ne zbog metodologije, ne zbog iscrpnog istraživanja, nego zato što tako nalažu pravila pop-žanra: točna brojka sugerira čvrsto znanje. Nikakve razlike – drugim riječima – nema između Roslingovih deset razloga i "12 pravila za život" Jordana Petersona, "Sedam navika uspješnih ljudi" Stephena Coveya ili bilo kojeg sličnog self-help primjera.
Fakt 8: "Faktologija" ne ispunjava vlastite kriterije onda kada govori o novinarstvu
Točno. Za Roslinga svi su novinari "negativisti" koji u borbi za pažnju publike iskorištavaju naše strahove i instinkte. Problem pritom ne vidi u političarima, multimilijarderima ili – štajaznam – vlasnicima medija koji na senzacionalizmu profitiraju.
Fakt 9: Da se ne lažemo, mene kao novinara posebno ljuti to što "Faktologija" ne ispunjava vlastite kriterije onda kada govori o novinarstvu
Točno. Kada pročitam kako Rosling sve novinare otpisuje kao "negativiste", sjetim se Nenada Bakića o kojem sam pisao kritičke tekstove dok ga je većina domaćih medija slavila kao investitorskog genija i "spasitelja Varteksa", a on sam ponavljao da nam ne treba novinarska "negativa". Sjetim se Mate Rimca o kojem sam također pisao kritički dok je većina medija svaki prigovor upućen njemu proglašavala iracionalnim "hejtanjem".
Bakić je u međuvremenu iz medija ispario, Varteks je u stečaju, a ni Rimac sa svojim robotaksijima financiranima našim novcem ne stoji najbolje. Hoću reći: ma što ova dvojica, Rosling i slični mislili i kako god to nazivali, posao je novinara da razmišlja kritički.
Fakt 10: "Faktologiju" ne treba čitati
Netočno. Okej, ovo jeste knjiga za umirivanje savjesti onih koji su dovoljno privilegirani da im svijet djeluje kao lijepo mjesto. Pa ipak, ima i dobrih strana. Roslingov popis stvarnih opasnosti i rizika, sastavljen 2017. – pandemija, klimatska kriza, Treći svjetski rat – iz današnje perspektive izgleda nažalost vrlo uvjerljivo. Pohvalan je i njegov trud da statistiku – važnu koliko i dosadnu – učini zanimljivom.
Za nas u Hrvatskoj, međutim, najzanimljivije su 88. i 89. stranica "Faktologije". Ondje Rosling – sklon multimilijarderima, ali ipak dijete socijalne države – piše o tome kako ni u čemu ne bi uspio da na raspolaganju nije imao besplatan studij i besplatan zdravstveni sustav. Kada dođete do tog mjesta, sjetite se, molim vas, Beroša. Bivšeg ministra koji je knjigu dvaput pročitao, ali mu je svejedno iz nje ostalo samo sjećanje na jednostrano novinarsko izvještavanje, a ne i pohvala besplatnom javnom zdravstvu.
Sustavu zbog čijeg je pljačkanja optužen, smijenjen i pritvoren. Sustavu koji je prethodno nemilosrdno komercijalizirao, učinivši ga sve nedostupnijim sve većem broju ljudi. Onda se sjetite i koliko tih ljudi upravo sada čita knjigu po Beroševoj preporuci. Onda vidite što ćete s tim faktima.
Fakt 11: Nije pametno vjerovati onima koji kažu da će vam sve objasniti u deset razloga, koraka ili fakata
Točno.
