Kako je došlo do vaše knjige "Bokobran"?
Jedno vrijeme sam živjela u Tivtu u Boki kotorskoj gdje sam uređivala emisiju Bokobran na lokalnom radiju Dux, službenom mediju Hrvata u Crnoj Gori. Imala sam slobodu koncipiranja pa sam je posvetila svojim stručnim interesima, ponajviše temama iz povijesti umjetnosti i zaštite umjetničke baštine, ali i arheologije, povijesti i aktualnog likovnog života.
U stotinjak emisija gostovali su brojni stručnjaci iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije; umjetnost i kultura Boke kotorske isprepletena je raznim utjecajima koji privlače istraživače iz cijele regije i šire, koji se međusobno prate i uvažavaju, a nerijetko i surađuju. Na emisiji i knjizi sam radila oko pet godina. Gostovala je i sadašnja ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti Katarina Horvat-Levaj, koja je predložila izdavanje knjige u ime Instituta i ArTresor naklade.
Imala sam iznimno dobru komunikaciju s kolegama u nadležnim institucijama, primjerice u Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Državnom arhivu Crne Gore, u nevladinoj organizaciji Expeditio. Ovdje treba istaknuti don Roberta Tonsatija, koji je u ime Kotorske biskupije podržao projekt izdavanja. Kako je knjiga izašla 2019., neposredno pred početak pandemije, neko vrijeme nije bilo prilike za predstavljanje, ali je ranije promovirana u Dubrovniku, Kotoru, nedavno u Pleternici i sada u Zagrebu.
Kako se institucije Crne Gore odnose prema katoličkoj baštini, pogotovo što je sve manje ljudi?
Mnogi su ljudi iz raznih razloga političke, privatne i ekonomske naravi već otišli, a ostala je profana i sakralna baština. Bogata baština katolika u Boki je dio baštine Crne Gore, brojni sakralni objekti nisu u funkciji ili služe za kulturnu namjenu, odnosno kao spomenici. Što se tiče odnosa prema baštini i njene zaštite, u "Bokobranu" smo ukazali na neke pozitivne i problematične odnose. Svima nama je institucionalno i individualno potreban bolji uvid u vrijednosti tog slojevitog nasljeđa jer neznanje često utječe na nepravilan odnos ili svijest o vrijednosti nekog spomenika.
Koja je vaša ocjena politike Hrvatske prema baštini hrvatskih zajednica u regiji?
O politici ne mogu puno govoriti jer se njome ne bavim izravno, ali načelno uočavam prigodničarski interes do kojeg dolazi kada se nešto uklapa u određene političke narative. Doima se da je zanimanje javnosti i institucija često određeno postojećim državnim granicama, no znamo da nismo strogo podijeljeni i da nema autentične "kulture" koja u sebi ne prožima razne utjecaje drugih kultura.
S tim u vezi, šteta da nedavna izložba i tribina ''Kameni tragovi sjećanja'' s fotografijama Josipa Lovrenovića koje prate knjigu ''Bosanski križ'' Ivana Lovrenovića, nisu naišli na još snažniji odjek. Područje njihova interesa i doprinos su pionirski i od važnosti za bosanske Hrvate, koji postaju manjina, dok važnost rada i materije kojom se bave nadilazi okvire jedne nacije. Jer iako baština pripada određenoj grupi, primjerice katoličkoj u Boki, ona je uvijek dio svih i nikad nije jednodimenzionalna kategorija. Nadam se da ove knjige mogu biti poticaji.
